Novinar Joe Yates (26) otkrio je da ima rijetki poremećaj u mozgu koji pogađa samo tri posto populacije, piše UNILAD.

Naime, prošle je godine saznao da ima afantaziju, fenomen koji se opisuje kao “nemogućnost stvaranja vizualnog iskustva kada razmišljamo o stvarima u njihovom odsustvu”– što znači da ne može zamisliti ništa u svojoj glavi.

Postoji nekoliko načina da saznate imate li afantaziju, a najjednostavniji način jest da zatvorite oči i brojite ovce. Možete li zapravo zamisliti stado ovaca kako preskače ogradu? Ili, poput Joea, vidite samo stražnji dio kapaka – tj. mrak.

"Uvijek sam mislio da je brojanje ovaca samo figurativno i ležao sam u krevetu brojeći ih u glavi i razmišljajući o ovcama, ali nisam ih mogao zamisliti. Dakle, iznenadio sam se kada sam saznao da drugi ljudi to mogu – jedan moj prijatelj čak je likovao jer ih može zamisliti i kako rade salto unatrag preko ograde", ispričao je Joe.

@otvpodcast How to tell if you have Aphantasia #offlinetv ♬ original sound - otvpodcast

Fenomen je prvi opisao viktorijanski polihistor Francis Galton 1880. kada je objavio rad o mentalnim slikama. No, tek je 2015. objavom studije, koju je proveo tim predvođen profesorom Adamom Zemanom sa Sveučilišta u Exeteru, stvoren pojam afantazija.

Ime je izvedeno iz starogrčke riječi phantasia, što znači mašta i prefiksa 'a' - što znači bez. "Izbjegavam to nazvati stanjem, jer ne mislim da je patološko i sklon sam govoriti o 'intrigantnoj varijaciji u ljudskoj prirodi'. Kod ljudi s doživotnom afantazijom, koja je najčešći oblik, vjerojatno je suptilna promjena moždanih veza takva da se misao teže pretvara u sliku nego kod većine nas – razlog tomu može biti barem djelomično i genetska osnova. Rijetko se afantazija može dobiti kao posljedica ozljede mozga ili psihološkog poremećaja - depresije, posebno depersonalizacije", objasnio je Zeman.

"Što se tiče liječenja afantazije – vjerojatno nije potrebna. Ljudi s afantazijom dobro se snalaze i možda ima prednosti u tome što nisu bombardirani slikama... što je dobro jer trenutno i ne postoji pouzdan način 'liječenja' afantazije", dodao je.

Postoje različite varijacije vizualnih slika; neki ljudi mogu zamisliti crvenu zvijezdu i vidjeti je u svojoj glavi jasno kao bilo što bi ju vidjeli u stvarnom životu – ti ljudi imaju hiperfantaziju, dok se drugi bore da išta vide.

Postoji spektar mentalnih predodžbi, na jednom kraju su ljudi poput Joea, koji ne mogu ništa zamisliti, a na drugom su oni koji mogu zamisliti stvari i vidjeti ih savršeno jasno i živo – gotovo jednako kako ih vide u stvarnosti.

Između imate ljude koji mogu vizualizirati mutne i nejasne slike, neke koji mogu zamisliti stvari umjereno jasno i živo – i one koji mogu vizualizirati stvari jasno i živo.

Broj ljudi koji "pate" od afantazije razlikuje se od studije do studije, zapravo Zeman vjeruje da učestalost varira od samo jedan posto populacije do čak četiri posto.

"Ovisno o tome gdje povučemo crtu, jedan posto je ako uključite samo ljude koji su u našem upitniku o živopisnosti dobili najniži mogući rezultat – što ukazuje na to da oni uvijek samo 'razmišljaju' o slikama koje većina ljudi vizualizira", dodao je profesor Zeman.

Još jedan od načina kako možete saznati imate li to stanje jest da zatvorite oči i zamislite loptu na stolu koju je netko gurnuo i ona se otkotrlja naprijed. Zatim se zapitajte kojeg je spola ta osoba? Koje je boje bila lopta? Kakav je to bio stol?

"Kad sam razmišljao o tome, zamislio sam ruku koja sama gura bijelu lopticu za stolni tenis, na stolu za stolni tenis, ali naravno nisam to mogao vizualizirati. Zbog ovakvih sam stvari uvijek mislio da je vođena meditacija farsa. Kad bi mi rekli – 'zamisli sebe na plaži' ležao sam i razmišljao o tome, ali vidio sam samo crnilo", objasnio je Joe Yates.