Jednostavan krvni test može predvidjeti koja će terapija za rak dojke najbolje djelovati, pokazuje studija
Znanstvenici su razvili jednostavan krvni test koji može predvidjeti koliko će dobro osobe s rakom dojke reagirati na liječenje.
Svake godine se kod više od 2 milijuna osoba diljem svijeta dijagnosticira ova bolest, koja je ujedno i najrašireniji oblik raka. Iako su se tretmani tijekom posljednjih desetljeća poboljšali, još uvijek nije lako znati koji će najbolje djelovati kod pojedinih pacijenata.
Sada su istraživači osmislili tekuću biopsiju koja liječnicima pokazuje kolika je vjerojatnost da će pacijenti odgovoriti na određeni tretman, čak i prije nego što on započne. Test bi mogao biti revolucionaran jer omogućuje da se pacijentima odmah ponudi druga opcija i izbjegnu terapije koje im neće pomoći, čime se povećava njihova šansa za izlječenje.
Test, koji je razvio tim iz londonskog Instituta za istraživanje raka (ICR), analizira cirkulirajuću tumorsku DNK (ctDNA) koju u krvotok otpuštaju stanice raka.
Istraživači su mjerili te mikroskopske količine tumorske DNK u krvnim uzorcima 167 osoba. Test se provodio prije početka terapije, te ponovno četiri tjedna kasnije, nakon jednog ciklusa liječenja.
Prema riječima tima, postojala je snažna povezanost između niske razine ctDNA na početku liječenja i uspješnog odgovora na terapiju. Slična povezanost uočena je i u rezultatima nakon četiri tjedna.
Dr. Iseult Browne, klinička istraživačica u ICR-u i glavna autorica studije koja opisuje test, izjavila je: "Naša studija pokazuje da jednostavan krvni test koji mjeri cirkulirajuću tumorsku DNK može rano predvidjeti hoće li osoba oboljela od raka dojke odgovoriti na liječenje."
"Znati to u najranijoj fazi – u ovom slučaju na samom početku terapije ili već nakon četiri tjedna – znači da možemo izbjeći davanje lijekova koji neće djelovati i oboljelim osobama odmah ponuditi alternative prije nego što rak ponovno počne rasti."
"Primjerice, mogu dobiti drugi ciljani lijek, kombinaciju lijekova ili biti uključeni u kliničko ispitivanje novog lijeka. Trenutno su u tijeku ispitivanja koja žele utvrditi hoće li prilagođavanje terapije prema ovako ranim rezultatima krvnih testova doista poboljšati ishode – omogućujući oboljelim osobama više vremena kvalitetnog života, dok im je bolest pod kontrolom."
U studiji, financiranoj od strane Breast Cancer Now, Cancer Research UK-a, NIHR-ovog Centra za biomedicinska istraživanja na Royal Marsden NHS Foundation Trustu i ICR-u, tim je analizirao krvne uzorke 167 osoba s uznapredovalim rakom dojke, piše The Guardian.
Oboljele osobe bile su podijeljene u dvije skupine prema vrsti karcinoma i mutacijama koje su imale. Prvu skupinu činile su pacijentice s mutacijama ESR1, HER2, AKT1, AKT ili PTEN, koje su primale ciljani tretman prilagođen tim mutacijama.
Drugu skupinu činile su pacijentice s trostruko negativnim rakom dojke, agresivnim oblikom bolesti koji čini 10–15 % slučajeva globalno i nema ciljanu mutaciju. One su primale kombinaciju PARP inhibitora olapariba i ATR inhibitora ceralasertiba.
Kod pacijentica iz druge skupine, niska razina ctDNA prije početka terapije bila je povezana s dužim preživljenjem bez napretka bolesti – 10,2 mjeseca u usporedbi s 4,4 mjeseca. Postotak pacijentica koje su reagirale na terapiju – što znači da se tumor smanjio ili nestao – bio je 40 % kod onih s niskim razinama ctDNA, dok je kod onih s višim razinama iznosio 9,7 %.
Slična, iako nešto slabija povezanost uočena je i između razine ctDNA prije liječenja i kliničkih ishoda u prvoj skupini.
Već nakon četiri tjedna liječenja, pacijentice iz prve skupine kod kojih ctDNA nije bila detektirana imale su osobito dobre rezultate. Bolest je ostala pod kontrolom 10,6 mjeseci, u usporedbi s 3,5 mjeseca kod onih kod kojih je ctDNA i dalje bila prisutna.
U drugoj skupini, krvni test nakon četiri tjedna terapije također je pokazao snažnu povezanost između razine ctDNA i ishoda liječenja. Pacijentice kod kojih ctDNA više nije bila prisutna imale su bolest pod kontrolom 12 mjeseci, dok je kod onih s detektabilnom ctDNA to razdoblje iznosilo 4,3 mjeseca.
"Analizom cirkulirajuće tumorske DNK u krvnim uzorcima osoba s uznapredovalim rakom dojke, identificirali smo jasnu povezanost između tih vrijednosti – i na početku i nakon jednog ciklusa liječenja – te uspješnosti terapije", rekla je Browne.
"Ovi nalazi podupiru upotrebu ctDNA kao neinvazivnog biomarkera za predviđanje ishoda i praćenje odgovora na terapiju."
Prof. Nicholas Turner, profesor molekularne onkologije u ICR-u i onkolog u bolnici Royal Marsden, rekao je: "Ovo istraživanje bavilo se uznapredovalim rakom dojke, ali ovi testovi bi jednako dobro mogli funkcionirati i kod ranih stadija bolesti."
Tekuća biopsija, dodao je, "ima potencijal ubrzati donošenje odluka o liječenju, učiniti ih personaliziranijim i u konačnici učinkovitijima".