Gljivične infekcije sve je teže liječiti – liječnici upozoravaju na ozbiljan rastući problem
Gljivične infekcije sve je teže liječiti jer postaju otpornije na dostupne lijekove, prema istraživanju objavljenom u časopisu The Lancet Microbe.
Istraživanje se usredotočilo na infekcije uzrokovane Aspergillus fumigatus, gljivicom koja je koja je prisutna posvuda – u tlu i raspadajućem organskom materijalu diljem svijeta. Spore aspergilusa ljudi svakodnevno udišu, najčešće bez ikakvih posljedica. Međutim, kod osoba sa slabijim imunitetom ili kroničnim plućnim bolestima, ova gljivica može biti vrlo opasna.
Ova gljivica nalazi se među glavnim prioritetima na listi Svjetske zdravstvene organizacije kada je riječ o opasnim gljivičnim infekcijama. WHO upozorava da stope smrtnosti kod osoba s infekcijama Aspergillus fumigatus otpornim na lijekove dosežu zabrinjavajućih 47 do 88 posto.
Novo istraživanje otkrilo je da otpornost gljivice na lijekove raste. Osim toga, pacijenti su obično zaraženi s više sojeva gljivice, ponekad s različitim genima otpornosti, piše NBC News.
"To stvara ozbiljne probleme u liječenju", upozorio je Jochem Buil, mikrobiolog s Radboud University Medical Centra u Nizozemskoj i jedan od autora istraživanja.
Buil i njegov tim analizirali su više od 12 600 uzoraka Aspergillus fumigatus uzetih iz pluća pacijenata u nizozemskim bolnicama tijekom posljednjih 30 godina. Otprilike 2000 tih uzoraka sadržavalo je mutacije povezane s otpornošću na azole, klasu antifungalnih lijekova koji se koriste za liječenje infekcija. Većina njih imala je jednu od dvije dobro poznate mutacije, ali 17 % je imalo varijacije mutacija.
Gotovo 60 osoba imalo je invazivne infekcije – što znači da se gljivica proširila iz pluća na druge dijelove tijela – a kod 13 pacijenata radilo se o infekcijama otpornim na azole. Među njima je gotovo 86 % bilo zaraženo s više sojeva gljivice, što dodatno otežava liječenje i povećava rizik od komplikacija.
"Situacija postaje sve složenija, a liječnici bi mogli imati poteškoća u prepoznavanju je li riječ o gljivičnoj infekciji otpornom na lijekove ili ne", rekao je dr. Arturo Casadevall, voditelj molekularne mikrobiologije i imunologije na Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health, koji nije bio uključen u istraživanje.
Prije nego što započnu liječenje infekcije uzrokovane gljivicom Aspergillus, liječnici traže gene otpornosti kako bi utvrdili koji će lijekovi biti najučinkovitiji. No ako je osoba zaražena s više sojeva iste gljivice, situacija postaje znatno složenija. Često se događa da različiti sojevi reagiraju na različite lijekove, što otežava odabir odgovarajuće terapije.
"Azoli su prvi izbor u liječenju sojeva osjetljivih na ovu skupinu lijekova, no kod rezistentnih sojeva oni jednostavno ne djeluju", objašnjava Jochem Buil. "U tim slučajevima moramo koristiti druge antimikotike koji su manje učinkoviti i imaju izraženije nuspojave." Dodaje i da će neki pacijenti morati primati kombinaciju više antifungalnih lijekova istovremeno kako bi se postigao terapijski učinak.
Ova otkrića ukazuju na sve veći problem vezan uz lijekove koji postoje za liječenje gljivičnih infekcija. Za razliku od bakterijskih infekcija, koje se mogu liječiti desecima različitih skupina antibiotika, za liječenje invazivnih gljivičnih infekcija postoje samo tri glavne klase antimikotika – uključujući azole. To znatno ograničava mogućnosti liječenja, osobito kada gljivice postanu otporne na standardne terapije.
Otpornost na takve lijekove raste, a nove jedinstvene lijekove je teško razviti.
Ljudi i gljivice dijele oko polovicu svoje DNK, što znači da smo genetski mnogo bliži gljivicama nego bakterijama ili virusima. Mnogi proteini koji su neophodni za opstanak gljivica važni su i za naše stanice, zbog čega je vrlo teško pronaći lijekove koji ciljaju gljivice, a da pritom ne štete nama. To ograničava broj sigurnih i učinkovitih antifungalnih lijekova koje možemo koristiti.
"Veliki problem za sve ove vrste gljivica je taj što nemamo puno antifungalnih lijekova", rekao je Jarrod Fortwendel, profesor kliničke farmacije na Centru za zdravstvene znanosti Sveučilišta Tennessee, koji nije bio uključen u istraživanje. "Obično genetske mutacije koje uzrokuju otpornost ne odnose se samo na jedan lijek, nego na cijelu skupinu lijekova, što znači da gubimo učinkovitost čitave klase lijekova."
Još jedan veliki problem je što se većina otpornosti na azole kod Aspergillus fumigatus razvija zbog široke uporabe fungicida u poljoprivredi. Fungicidi obično ciljaju iste molekularne strukture kao i antifungalni lijekovi. Poljoprivrednici ih prskaju po usjevima, uključujući pšenicu i ječam u SAD-u, kako bi spriječili ili liječili gljivične bolesti. (Prvi slučaj otpornosti na azole dokumentiran je u Nizozemskoj, gdje se antifungalni lijekovi često koriste na tulipanima.) Aspergillus gljivice nisu izravna meta fungicida, ali izloženost tim sredstvima daje im priliku da razviju otpornost na lijekove koji ciljaju iste dijelove gljivica, ponekad čak i prije nego što ti lijekovi uopće budu dostupni na tržištu.
Većina otpornosti na lijekove kod Aspergillus fumigatus koju je istraživanje proučavalo nastala je zbog korištenja fungicida u poljoprivredi.
Fortwendel je istaknuo kako se otpornost gljivica sve češće pojavljuje diljem svijeta. "Praktički svugdje gdje tražimo sojeve otporne na lijekove, nalazimo ih", rekao je. "Otpornost na azole sve se više pojavljuje i u SAD-u, a te će se brojke vjerojatno i dalje povećavati."
Dr. Casadevall ističe da je rizik da će pojedinac imati infekciju Aspergillus fumigatus otpornu na azole nizak. Takve infekcije uglavnom pogađaju osobe s oslabljenim imunitetom i javljaju se relativno rijetko. Iako nisu česte, veći problem predstavlja širi trend rasta gljivičnih infekcija otpornijih na lijekove.
"Organizmi koji uzrokuju bolesti postaju sve otporniji na lijekove", rekao je. "Iako ako nije riječ o pandemiji gljivičnih infekcija zbog koje bismo se budili u strahu kao što je to bio slučaj s covidom, problem je danas znatno veći nego prije pet, deset ili dvadeset godina."