Fruktoza na 'optuženičkoj klupi'

Proteklog stoljeća, 70-tih i 80-tih godina, mantra ''masnoće su loše'' uvelike je izmijenila tipičnu zapadnjačku prehranu. Prehrambena industrija zamijenila je masti u svojim proizvodima šećerom i to većinom onim rafiniranim, što je, među ostalim, znatno povisilo unos fruktoze
Vidi originalni članak

Za usporedbu, procjenjuje se da je prije 30-ak godina prosječni Amerikanac unosio oko 15 g fruktoze dnevno, i to većinom iz voća, a danas unosi oko 55 g dnevno. Porast u unosu fruktoze ozbiljno je zabrinuo stručnjake budući da je paralelno s njime porastao i broj pretilih, oboljelih od dijabetesa te onih s novo dijagnosticiranom nealkoholnom masnom jetrom. No, možemo li uistinu kriviti fruktozu za ovaj negativni trend?

Što je fruktoza?

Fruktoza, ili voćni šećer, je monosaharid koji u spoju s glukozom čini saharozu (obični šećer) te ima jednaku kalorijsku vrijednost kao i ostali ugljikohidrati. S obzirom na to da se prirodno nalazi u voću, smatra se prirodnom alternativom konzumnom šećeru. Međutim, fruktoza u prahu, koja se može naći u specijaliziranim trgovinama češće se proizvodi iz saharoze, nego iz voća.

Osim u voću i konzumnom šećeru, fruktozu nalazimo i u medu te cijelom nizu industrijskih proizvoda od kojih je najznačajniji kukuruzni sirup (HFCS – high fructose corn syrup). Ipak između ''prirodne'' fruktoze prisutne u voću i one ''industrijske'' koje je sveprisutan u prehrambenim proizvodima – od kruha i grickalica do deserata i bezalkoholnih napitaka - postoje velike razlike.

Voće, naime, sadrži relativno male količine fruktoze koje tvoj organizam vrlo dobro podnosi

Osim toga, fruktoza u voću je povezana s prehrambenim vlaknima te se sporo apsorbira. Problem, čini se, nastaje pretjeranom konzumacijom fruktoze u vidu šećera i osobito kukuruznog sirupa bogatog fruktozom koji se zbog svoje niske cijene nalazi u čitavom nizu prehrambenih proizvoda. Tvoje tijelo jednostavno nema kapacitet preraditi tolike količine fruktoze što sa sobom nosi brojne posljedice.

Što se događa s fruktozom u tijelu?

Ponašanje fruktoze i najpoznatijeg šećera, glukoze u ljudskom tijelu znatno je različito. Dok glukoza stimulira lučenje inzulina koji omogućuje njeno iskorištavanje za energiju u stanicama, fruktoza uglavnom putuje prema jetri gdje se može iskoristiti bez inzulina. U slučaju pretjeranog unosa fruktoze, jetra ju ne može metabolizirati već ju pretvara u masne kiseline te šalje u krvotok u obliku triglicerida. Osim što se trigliceridi mogu nakupljati u jetri i oštetiti njenu funkciju, oni mogu pridonijeti i nastanku plaka na arterijama. Posljedice mogu biti ozbiljne.

Fruktoza ima još jedan zanimljivi metabolički učinak. Za razliku od glukoze, ne stimulira lučenje leptina, hormona sitosti. Vjeruje se da su kombinacija smanjenog cirkuliranja inzulina i leptina razlog zašto fruktoza ne daje osjećaj sitosti što posljedično dovodi do debljanja i pratećih metaboličkih posljedica.

Par crtica iz svijeta znanosti

Fruktoza je posljednjih godina na optuženičkoj klupi pod tužbom uzroka debljine, inzulinske rezistencije i dijabetesa, bolesti srca i krvnih žila većinom zahvaljujući studijama na miševima. Studije na ljudima nisu toliko uvjerljive, ali daju naslutiti da pretjerana konzumacija prehrambenih proizvoda bogatih fruktozom ima štetan učinak.

Studija američkih znanstvenika objavljena u časopisu Journal of Clinical Investigation povezala je unos napitaka zaslađenih fruktozom s inzulinskom rezistencijom. Usporedbom utjecaja fruktoze i glukoze, autori studije su u osoba koji su pili fruktozu primijetili značajno povećanje količine masti proizvedene u jetri što je potaknulo rezistenciju na inzulin.

Ti isti ispitanici su tijekom studije ''nabacili'' i više kilograma te su se ''zaokružili'' u području trbuha

No, tvrditi da je fruktoza uzrok epidemije debljine je ipak malo neozbiljno. U prilog tome govori i najnoviji znanstveni pregled ove tematike u časopisu Annals of Internal Medicine iz ove godine koji je pokazao da fruktoza ne deblja više od ostalih ugljikohidrata. Drugim riječima, ako zamijeniš druge ugljikohidrate fruktozom, ne trebaš se bojati porasta tjelesne mase. Međutim, ako općenito povećaš unos fruktoze slijedit će i umjereno nakupljanje kilograma, učinak za koji je zaslužan dodatan unos kalorija, a ne sama fruktoza.

Vjerojatno će te iznenaditi saznanje da dugotrajan pretjerani unos fruktoze može ubrzati proces starenja. Fruktoza je, naime, iznimno aktivni reducirajući šećer koji reagira s proteinima i aminokiselinama. Spoj koji pritom nastaje prolazi kroz niz reakcija tvoreći toksične produkte za koje se pokazalo da ubrzavaju proces starenja, ali i potiču razvoj ateroskleroze te komplikacija u dijabetičara. Nastanak toksičnih spojeva brži je i veći kada se fruktoza koristi pri kuhanju. Prema tome, pri odabiru gotovih industrijskih proizvoda poput peciva i pita obrati pažnju na popis sastojaka i izbjegavaj one koje sadrže kukuruzni sirup.

Moraš li se bojati fruktoze?

Čini se da ''industrijska'' fruktoza svakako ima brojne nepovoljne učinke na tvoj organizam, no razina utjecaja ovisi i o količini unosa, ali i o individualnoj toleranciji. Čak i najzdraviji ljudi mogu osjetiti negativne učinak velike količine fruktoze prisutne u tipičnoj zapadnjačkoj prehrani. S druge strane određeni dio ljudi ima genetski ili stečenu slabu sposobnost probavljanja fruktoze, pa i vrlo malen unos uzrokuje probleme, najčešće nadutost, mučnine i bol u trbuhu. Osobama s intolerancijom fruktoze savjetuje se prehrana s niskim udjelom fruktoze, što prvenstveno podrazumijeva izbacivanje fruktozom zaslađenih industrijskih proizvoda iz jelovnika.

I na kraju, kratki savjet. Iako je potrebno provesti još istraživanja koja će produbiti naše znanje o metabolizmu i učincima fruktoze, sve navedeno ne znači da se trebamo odreći voća, već daje dodatnu potvrdu da treba izbjegavati slatka pića i hranu bogatu rafiniranim šećerima i kukuruznim sirupom s visokim udjelom fruktoze.

Posjeti missZDRAVA.hr