Grgić je u emisiji na HRT-u govorio o endoskopskoj kirurgiji baze lubanje, području kojim se danas ponajviše bavi. Pojasnio je kako se takvi zahvati danas u velikoj mjeri izvode kroz nos, pri čemu se pristupa iznimno dubokim strukturama. "Danas kroz nos dolazimo čak i do unutarnjeg uha i dublje ako treba, i rješavamo određene patologije. Ne možemo riješiti sve, ali ja sam i dalje impresioniran onim što možemo raditi", rekao je.

Istaknuo je i da endoskopska kirurgija postoji više od 50 godina, ali da su se njezine tehničke mogućnosti razvijale postupno i kontinuirano. "Kad sam ja počeo, to je u odnosu na današnje mogućnosti bilo gotovo smiješno. Iz godine u godinu radimo više i bolje". 

U početku se bavio estetskim zahvatima

Na početku karijere Grgić se bavio i estetskim zahvatima, ponajviše rinoplastikom, za koju je istaknuo da mu je predstavljala velik profesionalni izazov. Opisao ju je kao zahvat iznimne ljepote u svom konceptu jer uključuje rad s mladim i zdravim ljudima kojima se pomaže da se bolje osjećaju i lakše dišu, ali je pritom i tehnički vrlo zahtjevna. Naglasio je kako u rinoplastici često odlučuju milimetri. "Dva milimetra razlike su razlika između katastrofe i odličnog uspjeha", dodao je. 

S vremenom su se, međutim, počela javljati i određena pitanja. Prisjetio se iskustava s vrhunskih međunarodnih tečajeva, na kojima su čak i najugledniji kirurzi prikazivali pacijente s nezadovoljavajućim rezultatima, kao i primjera slavnih osoba čiji su nosovi trajno oštećeni. "Shvatio sam da ni vrhunski kirurzi nemaju uvijek vrhunske rezultate".

Prekretnica se, kako je ispričao, dogodila na kongresu u Barceloni nakon okruglog stola o estetskoj kirurgiji. Promatrajući fotografije "prije" i "poslije", zapitao se jesu li zahvati doista donijeli ljepotu, s obzirom na to da su ljudi bili lijepi i ranije. Istoga dana prisustvovao je i predavanju o ranim rezultatima endoskopske kirurgije sinusa i baze lubanje.

"Vidio sam tumor u glavi koji se operira kroz nos, a čovjek nakon dva dana izgleda kao da nije operiran. Tada sam se sjetio scene iz filma Ko to tamo peva i rekao: 'Tata, ja bih ovo radio'", objasnio je Grgić. Iako tada nije odustao od rinoplastike, promijenio se njegov profesionalni fokus.

Iako su mnogi pacijenti nezadovoljni rezultatima, raste broj estetskih zahvata

Govoreći iz dugogodišnje prakse, Grgić je otvoreno progovorio o nezadovoljstvu pacijenata nakon estetskih zahvata. Istaknuo je da je kroz njegovu ambulantu prošao velik broj ljudi s otežanim disanjem na nos, iako su već bili operirani. Dodao je kako je s vremenom shvatio da mnogi pacijenti nisu zadovoljni ishodom zahvata, ali to često ne iznose liječnicima koji su ih operirali.

"Shvatio sam i da imam pacijente koji nisu zadovoljni mojim rezultatima, a ja to ne znam. Kad ih pitaš kako su, kažu: 'Dobro je' i tu razgovor stane", opisao je. 

Govoreći o svakodnevnom radu u rinološkoj ambulanti, Marko Velimir Grgić istaknuo je da već godinama svjesno razdvaja funkcionalne operacije nosa od estetskih zahvata, iako priznaje da to u ranijem razdoblju karijere nije uvijek bio slučaj.
"Godinama već to ne radim. Neću reći da to nisam nikada rekao jer ti je ponekad žao ako čovjek ima neki deformitet, a ide na funkcionalnu operaciju, da mu ne ponudiš informaciju da se to može i estetski uljepšati. Međutim, cijela ta priča mora biti vrlo razumna".

S vremenom je, dodaje, shvatio da estetski dio zahvata često sa sobom nosi nepotrebne rizike. "S ovim godinama koje imam naučio sam da određeni estetski dio tog zahvata nerijetko nosi nepotrebni rizik. Zato ljude više ne pitam. Operirao sam prijatelja kojem je nos išao u stranu gotovo centimetar i pol. Po svim mjerilima bio je neadekvatan, ali njega je trebalo operirati zbog funkcije. Kad je rekao društvu da ide na operaciju nosa, pitali su ga: ‘Čekaj, a kaj tebi s nosom ne valja?’ Nitko nikada nije ni primijetio problem. Zato se jako ustručavam nekoga pitati želi li estetsku korekciju – ne želim ga stigmatizirati ili mu ukazati na nešto što ga uopće ne smeta", rekao je.

Komentirajući snažan porast estetskih zahvata, osobito rinoplastike, Grgić je upozorio da je riječ o složenom problemu. Istaknuo je da dio zahvata ima medicinsko opravdanje, ali da mnogi nemaju. Poznate osobe oblikuju ideale ljepote, dok društvene mreže vrše snažan i često štetan pritisak na mlade, rekao je.

Kao sudski vještak s dugogodišnjim iskustvom naveo je da posljednjih godina primjećuje zabrinjavajući trend, u kojem liječnici, na određeni način, potiču takve zahvate i nameću trendove, što se, kako kaže, ne bi smjelo događati. Na čestu obranu da pacijenti sami traže zahvate, Grgić odgovara jasnim i čvrstim profesionalnim stavom. "Kolege mi kažu: ljudi to traže, dolaze s konkretnim zahtjevima. Ali ja sam liječnik. Ja sam taj koji mora reći: ovo nije opravdano", dodao je. 

Govoreći o posljedicama estetskih operacija nosa, istaknuo je da problem često nije u vidljivom estetskom rezultatu, već u poremećajima unutarnje funkcije nosa. Pojasnio je da čak i tehnički besprijekorno izveden zahvat može dovesti do subjektivnog osjećaja otežanog disanja. "I vrhunski kirurg, apsolutno dobro izvedena operacija, može rezultirati time da pacijent kaže da ne diše dobro. Ne radi se o lošoj kirurgiji, nego o posljedicama na unutarnju strukturu nosa koje ni mi, koji se time bavimo, ne razumijemo uvijek u potpunosti".

Kao rinolog, naveo je da se često susreće s pacijentima kod kojih je nos anatomski uredan, ali funkcionalno narušen. Takvi pacijenti, dodao je, nerijetko prolaze kroz više korektivnih operacija, koje ponekad rezultiraju još lošijim ishodom. "Kao liječnik želite pomoći čovjeku, osjećate odgovornost, osobito ako ste ga sami operirali. Ali nekad reoperacije ne donesu poboljšanje. Trebaju godine iskustva i suočavanja s vlastitim i tuđim neuspjesima da shvatite gdje su granice", rekao je Grgić. 

broj nezadovoljnih pacijenata raste Rinoplastika pod povećalom: Sve više pacijenata traži ‘popravak’ nosa nakon zahvata

Nije sve u novcu

Otvoreno je govorio o estetskoj kirurgiji kao velikom i unosnom biznisu, svjestan da takvi stavovi ne nailaze uvijek na odobravanje dijela struke. Složio se s tezom da bi dio ljudi koji razmišljaju o estetskim zahvatima, osobito onima bez jasne medicinske indikacije, prije svega trebao razgovarati sa stručnjacima za mentalno zdravlje, iako priznaje da je takav prijedlog u društvu često stigmatiziran.

Govoreći o trendovima, smatra da će estetska kirurgija i dalje rasti, dijelom pod utjecajem društvenih mreža, no najveću odgovornost za takav razvoj vidi upravo u liječnicima. "Ako mi dođe netko tko je po mojim mjerilima lijep, ja ga ne smijem uljepšavati. Od ružnog nosa mogu napraviti neupadljiv, ali neupadljiv neću pretvarati u prekrasan", rekao je, dodajući da su profesionalne granice važne.

Na pitanje zašto se, unatoč znatnom financijskom potencijalu, nije nastavio baviti estetskom kirurgijom, bio je izravan. "Nisam ovdje zbog novaca. Još uvijek bih mogao zarađivati velike iznose, ali čovjek mora raditi ono u čemu se osjeća dobro. Nije u šoldima sve".

luna andrade umrla je nakon liposukcije Zašto liposukcija može biti opasna i još tri riskantne plastične operacije

Osvrnuo se na probleme u zdravstvu 

Grgić je iznio svoje viđenje radnih uvjeta, primarno se fokusirajući na vlastito iskustvo u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Svoju radnu okolinu na Klinici za otorinolaringologiju opisao je kao "balon savršenstva", istaknuvši da je riječ o kolektivu entuzijasta koji svoj posao obavljaju s ljubavlju. Posebno je pohvalio medicinske sestre zbog njihove iznimne posvećenosti i pozitivnog stava. Ipak, napomenuo je kako takva atmosfera ne prevladava u svim dijelovima bolnice te da ne može generalizirati stanje u cijelom sustavu.

Upozorio je na loše funkcionalno i građevinsko stanje zagrebačkih bolnica, izdvojivši Vinogradsku kao primjer. Zbog činjenice da je bolnica raspoređena na više od 30 objekata, snalaženje i kretanje je iznimno otežano pacijentima, pogotovo onima koji su stariji ili nepokretni. Priznao je da i nakon tri desetljeća rada ponekad ima poteškoća s pronalaženjem određenih odjela, smatrajući kako bi bolnici bili potrebni "razvodnici" za pomoć pacijentima.

Grgić naglašava da veličina bolnice nije jamstvo njezine kvalitete. Poučen iskustvom iz inozemstva, smatra da goleme bolničke strukture mogu postati vrlo komplicirane. Također, smatra da nije nužno da sve medicinske struke budu fizički smještene na istoj lokaciji. "Neke specijalnosti jednostavno nemaju izravne veze jedne s drugima i nema smisla forsirati takvo objedinjavanje".

Vezano uz rad liječnika u privatnom i javnom sektoru, Grgić potvrđuje da povremeno radi privatno pod jasnim uvjetima. Smatra da privatni rad nije uzrok korupcije te da je ona postojala i ranije. Smatra da je problem u sustavu jer ne razlikuje savjesne liječnike od onih koji zanemaruju obveze u javnim bolnicama. Kao jedan od ključnih problema ističe defanzivnu medicinu. Liječnici nalažu prevelik broj pretraga kako bi se zaštitili od odgovornosti, što rezultira pacijentima koji dolaze na konzultacije s nalazima koji im uopće nisu bili potrebni. 

unaprjeđenje zdravstvene zaštite Ministrica Hrstić: Do kraja godine sustav CEZIH će se proširiti i na privatni sektor