Beta-HPV može izravno uzrokovati rak kože kod osoba s oslabljenim imunitetom, otkriva novo istraživanje
Kožni planocelularni karcinom (cSCC) jedan je od najčešćih oblika raka u svijetu. Do sada se vjerovalo da beta-HPV samo pospješuje štetu izazvanu UV zračenjem, ali ne sudjeluje izravno u nastanku karcinoma. No, nova otkrića, objavljena u časopisu New England Journal of Medicine, mijenjaju dosadašnje razumijevanje bolesti.
"Ovo otkriće moglo bi potpuno promijeniti pristup dijagnostici i liječenju cSCC-a kod osoba s imunološkim poremećajima", izjavila je dr. Andrea Lisco iz Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti (NIAID), koji djeluje u sklopu NIH-a.
"Ovo upućuje na to da bi moglo postojati više ljudi s agresivnim oblicima cSCC-a koji imaju skriveni imunološki poremećaj i koji bi mogli imati koristi od terapija usmjerenih na jačanje ili regulaciju imunosnog sustava."
Postoji mnogo različitih tipova HPV-a, a svaki ima tendenciju inficirati stanice određenih tkiva i dijelova tijela. Tipovi HPV-a koji se uglavnom nalaze na koži – takozvani beta-HPV – smatraju se bezopasnim dijelom kožnog mikrobioma i obično se ne integriraju u DNK kožnih stanica. To je suprotno od alfa tipova HPV-a, koji se znaju integrirati u DNK stanica sluznica i izravno uzrokovati rak spolnih organa, anusa, glave i vrata.
Znanstvenici s NIH-a došli su do ovog otkrića proučavajući 34-godišnju ženu koja je došla u NIH-ovu kliničku bolnicu na liječenje zbog ponavljajućeg cSCC-a na čelu. Prošla je kroz više operacija i jednu rundu imunoterapije kako bi se tumor uklonio ili uništio, ali se on uporno vraćao.
Lokalni su liječnici smatrali da je uzrok tome naslijeđena nemogućnost popravka DNK oštećene UV zračenjem u kombinaciji s poremećajem T-stanica (važnih imunoloških stanica). Tumor je bio samo jedna od mnogih HPV-povezanih bolesti koje su se kod pacijentice s vremenom sve više pogoršavale.
Naprednom genetskom analizom, znanstvenici su otkrili da se beta-HPV integrirao u DNK tumorskih stanica na čelu i tamo intenzivno proizvodio virusne proteine.
To je kontradiktorno dotadašnjoj teoriji da beta-HPV samo pomaže u razvoju cSCC-a, ali ne ostaje aktivan niti integriran u staničnu DNK. Dodatna analiza pokazala je da su ženine stanice bile sposobne popravljati UV-oštećenja, što upućuje na to da je virus sam uzrokovao cSCC, piše Medical Xpress.
Kako bi shvatili kako je virus uspio integrirati se i nekontrolirano se množiti u stanicama kože, znanstvenici su proučavali naslijeđeni imunološki poremećaj pacijentice. Otkrili su da njezine mutacije sprječavaju normalnu aktivaciju T-stanica kao odgovor na infekciju kožnih stanica beta-HPV-om. To je sugeriralo da je imunološki poremećaj omogućio razmah virusa i razvoj raka.
NIH-ovi stručnjaci potom su osmislili personalizirani plan liječenja koji je uključivao transplantaciju matičnih stanica kako bi se zamijenile oštećene T-stanice zdravima.
Zbog imunokompromitiranosti pacijentice postupak je zahtijevao izuzetnu pažnju, no transplantacija je prošla bez komplikacija. Nakon tretmana, sve HPV-povezane bolesti, uključujući agresivni cSCC, povukle su se i nisu se vratile više od tri godine nakon zahvata. Time je potvrđeno da je naslijeđeni imunološki poremećaj spriječio T-stanice u kontroli beta-HPV-a, omogućivši virusu da izravno uzrokuje i održava rak.
"Ovo otkriće i uspješan ishod ne bi bili mogući bez suradnje virologa, imunologa, onkologa i stručnjaka za transplantaciju, svi pod jednim krovom NIH-ove kliničke bolnice", rekao je dr. Lisco.
Autori studije ističu kako njihovi nalazi sugeriraju da i druge osobe s poremećajem T-stanica mogu biti podložne razvoju raka uzrokovanog izravno beta-HPV-om.