rekao je Dubravko Kužina, dr. spec. psihijatar iz Poliklinike za psihijatriju Pet Plus. Činjenica je i da antidepresivi nisu uvijek učinkoviti, osobito kad se propisuju osobama kojima nisu potrebni. Primjerice ako prekineš dugogodišnju vezu u koju si uložila puno vremena i truda, tu antidepresivi neće pomoći ili, ako si izgubila posao i imaš egzistencijalnih problema. Takve situacije se u psihijatriji zovu poremećajem prilagodbe i tu se ne radi o depresiji, pa se preme tome niti ne liječi antidepresivima. To su situacije koje su loše i nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim, ali tu sam lijek ne može puno napraviti.

Antidepresivi mijenjaju kvalitetu života

Dr. Kužina kaže da su osobe koje su patile od depresije, prije pojave antidepresiva živjele s tom dijagnozom znatno lošije i s češćim pokušajima samoubojstva. 'Dok se prava - endogena depresija nije imala s čim liječiti, oboljeli su u depresivnoj epizodi bili mjesecima, a kad bi prestala onda su ostatak vremena bili subdepresivni. S lijekovima se oboljelima drastično promijenila kvaliteta života.

Osobno ne volim previše lijekove pa ni one za snižavanje temperature ili protiv bolova i ne uzimam ih dok mi nisu stvarno potrebni. Međutim, kad se radi o endogenoj depresiji, dakle kod ljudi kod kojih je to na molekularnoj ili biokemijskoj razini, odnosno nedostaju im određeni transmiteri tu mogu pomoći samo antidepresivi. Ako takvoj osobi kažeš: "Ma možeš ti to, trgni se i slično. To je isto kao da dijabetičaru kažeš, ti da hoćeš mogao bi i sam proizvesti inzulin."

Može li se depresija dijagnosticirati?

Depresija je ozbiljna i teška bolest, koja se ne može dijagnosticirati poput fizičke bolesti. Ali, dr. Kužina je objasnio da se na CT-u može vidjeti djelovanje određenih kemikalija na pojedine dijelove mozga. 'Računalno je napravljeno tako da se aktivnost mozga pokazuje bojama. Primjerice, kod osoba koje nisu depresivne aktivnost se pokazuje narančastom ili crvenom bojom, a kod depresivnih zelenom ili plavom. Kada depresivna osoba uzme lijek, i njena aktivnost se počne pokazivati kao narančasta, odnosno crvena. Što je očigledan dokaz da antidepresivi djeluju.'

Kako odabrati pravi?

Što se tiče samih antidepresiva stalno se rade takozvane slijepe studije, studije učinkovitosti lijeka. Određeni lijek se uspoređuje s drugim lijekovima i s placebom. I po tim se studijama vidi da i placebo imam određeni učinak, ali samo kratkotrajan. Dr. Kužina kaže da se stalno razvijaju novi lijekovi i da je situacija puno bolja nego osamdesetih godina prošlog stoljeća: 'Kad sam ja bio student antidepresivi su bilo znatno lošije kvalitete imali su gore nuspojave. Ogromna je razlika u psihijatriji danas i prije 30-ak godina i zato ponavljam da je vrlo neodgovorno od nekih kolega koji potenciraju da se antidepresivi ne uzimaju. Kod psihičkih poremećaja je specifična situacija.

Primjerice kad se pacijentu kaže da zbog dijabetesa ili masnoće treba uzimati određeni lijek, veliki dio ljudi će klimnuti glavom i do kraja života bespogovorno uzimati taj lijek. Međutim kad se nekome kaže da ima poremećaj raspoloženja ili je psihotičan i da bi mu s nekim određenim lijekom bilo bolje, onda tu nastaje problem. Mi danas imamo cijeli niz antidepresiva koji djeluju na isti neurotransmiterski sustav, ali se razlikuju samo malo u molekuli i liječnik onda može prilagoditi terapiju svakom pojedinom pacijentu,u smislu djelovanja na bolest i na nuspojave. I zato je dobro da imamo puno lijekova jer ih možemo prilagođavati ovisno o potrebama pacijenata.' Dr. Kužina je zaključio da se ne pronađe uvijek pravi antidepresiv iz prvog pokušaja i da je ponekad potrebno iskušati više različitih: 'Antidepresivi imaju trodimenzionalnu strukturu to je kao ključ u bravi, postoji onaj koji može ući i koji ne može.'