Naše ja nije nepromjenjivo. Svaki dan treba ga stvarati i braniti, izvjesne osobine odbacivati, druge graditi. Spoznati problem, uhvatiti se u koštac s lošim navikama i promijeniti sebe najveće je postignuće koje pojedinac može ostvariti. Živimo u brzom, dinamičnom, modernom svijetu. Životi su nam prošarani kaotičnom mješavinom poslovnih i obiteljskih obveza pa vrlo često zaboravimo na sebe. Odnosno, ignoriramo sami sebe.

Što sam si učinio?

Uljuljkamo se u svakodnevicu zaboravljajući da naše tijelo ne može predugo kompenzirati ogromnu količinu negativnih podražaja kojima ga svakodnevno izlažemo. Konzumiramo sve što stignemo: mirisna peciva, ukusne salame, masne sireve, slane grickalice raznih oblika i okusa, jeftine čokolade, karamelizirana pjenušava pića, obilje brze hrane. Sve je dostupno, ukusno i fino. Ali konzumerizam se vraća poput bumeranga u glavu. Kad sam vidio broj 180 na digitalnoj skali vage dobio sam napad panike. Što sam si to učinio i kako? Odgovor je očigledan: lošim navikama. Ljudsko tijelo interesantan je mehanizam, daj mu previše ili premalo, gomilat će, daj mu umjereno mršavjet će.

Ovo je jedina tajna vitke linije. Možda si se kao i ja, našla u situaciji da moraš stvari iz okoline prilagođavati sebi. U kafiću biraš čvršću stolicu jer su one plastične 'nestabilne', odjeću kupuješ u specijalnim trgovinama za 'velike' ljude, ne voziš se u sportskim autima jer su 'školjkasta sjedala neudobna', a kad ideš u tjednu nabavku u dobro klimatizirane trgovačke centre u njima se 'manje znojiš' pa te to potiče da nabavljaš samo ono što najviše voliš jesti. Ako si se pronašla sličnost, onda definitivno imaš problem. Htjeli mi to priznati ili ne, predebeli smo.

Teške kosti, hm?

Debeli ljudi obično vole reći kako oni malo jedu i iščuđavaju se od čega su pretili. Teške kosti, konstitucija tijela, spol, slaba probava, ma svi smo to koristili bar jednom kao izgovor za nakupljene zalihe masnoće oko struka. Naravno da postoje izuzetci, ali tu se radi o kroničnim bolestima ili poremećajima koje medicina liječi na drugačiji način. Priznaj, voliš jesti i to je uredu. Jesti se mora, ali pitanje je što, kada i koliko često. Dijeta je kratkoročno rješenje za ljude koji imaju nekoliko kilograma viška. Ali kad imaš 100 kilograma viška, onda je riječ dijeta ne smiješna nego posve neozbiljna.

Odbio sam povjerovati da je hrana moj jedini užitak

Jedino rješenje je promjena životnog stila. Ne mogu objasniti kada se dogodio 'klik' u mojoj glavi, ali mogu reći kako je do njega došlo. Iz dubine srca želio sam promijeniti svoj život, odbijao sam vjerovati da je uživanje u hrani moj jedini životni užitak. Postavio sam sebi pitanje, ako se ispred mene pojavi grupa mladih žena, koju ću prvo poželjeti? Onu zgodnu curu s proporcijama fotomodela ili debeljucu s koje se sve preljeva? Isto vrijedi za muški rod. Cure će se prije okrenuti za nekim zgodnim, lijepo građenim dečkom nego za gromadom od 180 kilograma žive vage.

Koliko god sam sebi zvučim plitko navodeći stereotipe ponašanja, činjenice su takve. Svijet nije prilagođen debelim ljudima. Prvi korak, a to je priznanje problema, jednostavno se mora dogoditi. Kad se dogodi, treba čvrsto odlučiti - ja želim smršavjeti. Drugi korak je definirati koliko ti je hrane zaista potrebno. Pomoć nutricionista je vrlo poželjna, ali vjerujem da si probala sve dijete ovog svijeta i da ti niti jedna nije odgovarala, iz ovog ili onog razloga. Dugoročno, dijete ne mogu funkcionirati zato što dosade.

Vjeruj čovjeku koji je u 13 mjeseci 'otopio' 70 kilograma

Pitaš se kako? Smršavio sam 70 kilograma ponavljajući samo jednu rečenicu: "Siniša, sada ti je dosta!" To je najteža rečenica u mom životu, a moram je ponavljati svaki put kada se ispred mene nalazi bilo kakva hrana. Sam sam sebi priznao da ne znam jesti ili barem, ne znam reći: "ne hvala, dosta mi je!" Vjerovala ili ne, ova spoznaja mi je olakšala muke. Reći sladokuscu da ne jede jednako je kao nogometašu zabraniti igranje nogometa. Količina hrane je u mom slučaju napravila čuda. Svi me pitaju: "Na kojoj si dijeti?" Nemam odgovora. Jedem apsolutno sve, 5 do 6 puta na dan, a tajna je količini. Svi moji obroci zajedno nemaju više od 1800 do 1900 kalorija. Kako sam došao do tog broja?

Postoje razne nutricionističke tablice po kojima prosječan muškarac uz umjerenu fizičku aktivnost ne bi trebao unositi više od 3000 kalorija kroz dan. Odlučio sam u 2 godine regulirati svoju tjelesnu težinu na način kompletne izmjene prehrambenih navika i povećanja tjelesne aktivnosti. Ostalo je stvar matematike. Ako unesemo manje energije u tijelo, a trošimo više, mršavimo. Restriktivne dijete se baziraju na izuzetno niskom kalorijskom unosu pa zato gladujemo cijeli dan. Najčešće, tijelo ne reagira dobro na osjećaj gladi i dešava se upravo suprotno, debljamo se.

Bolje šetnja 40 minuta dnevno, nego gladovanje

Za održavanje tjelesne težine ne bih trebao unositi više od 2600 do 2700 kalorija. Naravno, sve što sam ovdje napisao odnosi se na mene. Netko drugi će ove brojeve morati prilagoditi svojim potrebama. Brojanje kalorija nije sveti Gral mršavljenja, ali svakako je poželjno znati koliku kalorijsku vrijednost ima hrana koju unosimo u sebe. Do prije godinu dana, savršeno me nije bilo briga koliko kalorija ima 500 grama kikirikija ili vrećica čipsa. Danas znam da je kalorijska vrijednost jedne vrećice čipsa približno jednaka kalorijskoj vrijednosti dva sata trčanja na traci. Pa biraj. Treći korak je najteži, a to je fizička aktivnost. Najobičnije hodanje može puno pomoći prilikom skidanja kilograma. Skoro sam siguran da se sve debeljuce groze fizičke aktivnosti. Nema mi gore stvari od znojenja u nekakvoj teretani ili na spravama za mučenje koje zovemo traka za trčanje, orbitrek, bicikl, steper.

Neki kažu: "Treba smanjiti klopu na minimum." Da, ali što je lakše? Hodati dnevno 40 minuta ili biti gladan, živčan jadan i nikakav cijeli dan? Danas svatko može 'prosipati' pamet po raznim forumima i chatovima. Srećom, iza sebe imam rezultat i ponosan sam na njega. Moj cilj još nije ostvaren, ali pozitivne učinke vidim već danas, a kvaliteta života mi se značajno popravila. Odjeću kupujem u kojoj god trgovini poželim, više sam u prirodi, više se družim, bolje se osjećam, imam više elana, manje se umaram i općenito, zadovoljan sam samim sobom. To je odličan osjećaj! Mršavljenje je stvar navike. Moramo znati reći dosta, moramo se kretati i moramo žarko željeti one tri brojke s početka priče eliminirati na barem dvije znamenke. Ja sam uspio! Kineska poslovica glasi: "I najdulji put počinje prvim korakom." Želiš li ga i ti učiniti?

I capoeira mijenja život, pročitaj kako.

Na portalu Budi.In posjeti rubriku posvećenu muškaricima.

Ovo je bila Sinišina priča, ako je želiš ocijeniti, ulogiraj se sa svojim korisničkim imenom.

Zdrava Krava te poziva da nam pošalješ svoju priču na temu 'Odluka zbog koje sam zavoljela sebe i ponovno se zaljubila u život'. Podijeli s nama koji su to događaji i odluke zbog kojih si pokrenula vlastite unutarnje promjene, promijenila svoj stav prema životu i zavoljela sebe zajedno sa svim vrlinama i manama.

Kako da nam pošalješ svoju priču i koja je nagrada predviđena za najbolju, doznaj ovdje.