Većina ljudi nije u stanju protumačiti mačje emocije, znate li vi?
Iako su mačići jednako, ako ne i više popularni kućni ljubimci kao i psi, općenito je mišljenje da su mačke samozatajne i da se teže vežu za ljude nego što to rade psi, ali je li to istina? Nedavno je istraživanje sugeriralo da se mačke vežu sa svojim skrbnicima jednako jako koliko i psi ili ljudska novorođenčad, navodi Medical News Today.
Osobno mišljenje veoma je pristrano, a dešifriranje točno onoga što se događa u mačjim glavama zahtijevat će dodatna istraživanja. Jedno takvo pokrenuo je profesor Lee Neil sa sveučilišnog Centra za proučavanje dobrobiti životinja Campbell i njihov tim u kojemu je bila i profesorica Georgia Mason. Istražili su u kojoj mjeri ljudi mogu dekodirati mačje emocije iz njihovih izraza njuški.
To su učinili tako što su regrutirali 6329 sudionika iz 85 zemalja i zatražili od njih da pogledaju 20 YouTube videa o mačkama.
Pažljivo izabrani videozapisi prikazivali su mačke u bilo negativnom ili pozitivnom emocionalnom stanju. Na primjer, u negativnim videozapisima, mačići su pokazali znakove izbjegavanja, povlačenjem iz predmeta ili osobe ili bježanjem u skrovište. U pozitivnim videozapisima, mačke su tražile omiljena mjesta ili su prilazile ljudima s ciljem interakcije, poput zahtijevanja maženja.
Nijedan od videozapisa nije prikazivao očite izraze lica, poput otvorenih usta ili spljoštenih ušiju, iako su se svi videozapisi fokusirali na mačje oči, njuške i usta.
Većina sudionika pokazala je loše rezultate na testovima prepoznavanja lica, s prosječnim rezultatom jedva iznad prosjeka - 11,85 bodova od 20.
Međutim, "13 % sudionika imalo je značajan uspjeh u prepoznavanju izraza lica mačaka", izvijestili su autori, s tim da su ti ljudi postigli više od 15 bodova od mogućih 20.
'Šaptači mačkama' većinom žene
Profesorica Mason izvijestila je da su "žene bile uspješnije u ovom poslu od muškaraca, a mlađi sudionici uspješniji su bili od starijih, kao i sudionice s profesionalnim mačjim (veterinarskim) iskustvom."
Istraživači su ovu grupu neslužbeno nazvali "šaptači mačkama". Začudo, dodaju da je "osobni kontakt s mačkama, kao na primjer posjedovanje mačke kao kućnog ljubimca, imao veoma malen utjecaj na rezultat.
"Činjenica da su žene uglavnom postigle bolji rezultat od muškaraca u skladu je s prethodnim istraživanjima koja su pokazala da se čini da žene bolje dekodiraju neverbalne emocije, kako kod ljudi tako i kod pasa", dodala je profesorica Mason.
"Sposobnost čitanja izraza lica životinja od presudnog je značaja za procjenu dobrobiti. Naše otkriće da su neki ljudi izvanredni u čitanju ovih suptilnih tragova sugerira da je to vještina za koju se može obučiti više ljudi", dodaje profesor Neil.
Profesorica Mason objašnjava da je ovo istraživanje jedinstveno i drugačije od ostalih studija koje su se isključivo usredotočile na životinjske izraze boli. "Ova je studija prva koja se bavi procjenom šireg raspona negativnih emocionalnih stanja kod životinja, uključujući strah i frustraciju, kao i pozitivna emocionalna stanja", zaključila je.