Ni sud nije na njegovoj strani

Na zadnjem ročištu u utorak, navodno samozaposleni Michael iznio je svoj slučaj pred suca koji ga je odbio. Vrhovni sudac Donald Greenwood dosudio je deložaciju Michaelu i poslao socijalnu službu kako bi izvidjela situaciju. Michael je odgovorio na to kako je osuda suca bila "nečuvena".

Društvene promjene Razlozi zbog kojih mlađe generacije puno češće žive s roditeljima

Celebrity 10 celebrityja koji su odlučili da neće postati roditelji

Nije se odazivao na upozorenja

Roditelji Rotondo odlučili su se na tužbu nakon što su svoga sina više puta napismeno upozorili da se iseli. U jednom su mu trenutku čak poklonili 1000 dolara kako bi pomogli s troškovima za novi stan, a kasnije su mu ponudili pomoć u traženju novoga te mu dali novce za popravak auta. 

Sveukupno, par je poslao svome sinu pet različitih obavijesti kroz dva mjeseca. 

"Michaele, nakon razgovora s tvojom majkom, odlučili smo da moraš odmah napustiti kuću", pisalo je u obavijesti iz 2. veljače koju je objavio New York Post. 

"Postoje raspoloživi poslovi i za one koji imaju siromašno radno iskustvo poput tebe", kaže druga, "Nabavi si jedan - trebaš raditi!"

Michael pak tvrdi da on vodi vlastiti posao, a kada ga je sudac upitao što je to, Michael je rekao da je njegov posao nešto što se samo njega tiče. 

Potvrdio je da nije sudjelovao u troškovima, kućanskim zadacima ili održavanju nazvavši to samo: "komponentom u njegovom dogovoru o stanovanju s podnositeljima tužbe".

Dodao je kako su do sada živjeli bez ikakvih ekscesa, što njegovi roditelji nisu spomenuli.  

Na kraju suđenja, sudac Greenwood zatražio je odvjetnike roditelja da ispišu zahtjev za deložacijom kako bi se mogao potpisati, dajući mu dovoljno vremena za selidbu. 

Michael je ipak odlučio da će se žaliti na presudu. 

Zašto je separacija bitna za mentalno zdravlje - savjet stručnjaka 

Pored ove vijesti koja je zabavila svijet, slučaj Rotondovih mogao bi se smatrati i kliničkim.

Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije, praktičarka Neurolingvističkog programiranja i hipnoze kaže: "Nema zdravog razvoja i psihološkog funkcioniranja bez separacije od roditelja, što uglavnom uključuje i fizičku".

Ponekad kad osobe i odu od roditelja ne dožive psihičku separaciju, kaže Jurjević, a to zahtijeva suprotstavljanje, bunt roditeljskim svjetonazorima, stvaranje vlastite osobe s vlastitim mislima i stavovima, što se inače događa u pubertetu. Time osobe ostaju živjeti s roditeljima "u glavi". 

Dotaknula se i situacije u Hrvatskoj, u kojoj dosta ljudi i dalje živi s roditeljima u odrasloj dobi, i to uglavnom zbog socioekonomskog statusa koji to ne dopušta ili društvenog 'običaja' u kojem je normalno ne odvojiti se od roditelja kada bi trebalo 'stasati 'u odraslu osobu. 

Do ovakvog je slučaja došlo u SAD-u jer je, kako kaže Jurjević n a Zapadu drugi ekstrem. "Nema te povezanosti koja će izbjeći emancipaciju i početak zarađivanja za svoj život kada dođe vrijeme za to, a ta je granica obično oko 18. godine. 

Mnogo ljudi se u okolini roditelja vrati u uloge koje su prije ispunjavali - u odnos djeca - roditelji. Ali, treba puno emocionalnog truda da se dođe u stanje u kojem možemo s našim roditeljima komunicirati kao odrasli ljudi", objašnjava Jurjević. 

Činjenice o trudnoći poslije tridesete