Moj plan da provedem bezbrižno ljeto putujući po jadranskoj obali omeo je moj prvi epileptični napad. Kad su mi u bolnici objasnili o kakvoj se bolesti radi, bilo mi se teško pomiriti s činjenicom da sam bolesna. Kada sam počela uzimati terapiju i odlaziti na redovite kontrole nekako sam se pomirila s time. Godinu dana kasnije, nedugo nakon mog 21. rođendana upoznala sam muškarca koji je bio središte mog svijeta - sve do prve svađe i udaraca koje mi je zadao.

Policija nije učinila ništa

Prvi put me premlatio jer je smatrao da sam se predugo zadržala u trgovini. Kad bi me tukao pokušavala sam zaštititi glavu jer sam se bojala novog epileptičnog napada. Jednom je izgubio kontrolu, gurnuo me u kadu pritom mi govoreći da sam debela glupača koju nitko ne želi i da sam dobra jedino za udaranje. Od tog premlaćivanja i danas trpim fizičke posljedice.

Kad sam došla k sebi ležeći na podu kupaonice oblivena krvlju, skupila sam snage i s deset kuna u novčaniku i dokumentima pobjegla kod roditelja. Nakon par tjedana on se pojavio kod mojih roditelja i uspio i mene i njih obmanuti i nagovoriti da mu se ponovno vratim. U početku je bio pažljiv, što je jedna od tipičnih karakteristika zlostavljača. Kad me sljedeći put ošamario dobila sam epileptični napadaj što ga je prilično prestrašilo. Ali nije ga spriječilo da me i dalje zlostavlja. Jedne prilike pozvala sam policiju, ali oni nisu učinili ništa.

Dan promjene i novi život

Došla sam do točke kad sam shvatila da mi ni policija niti itko drugi može pomoći i počela sam polako pakirati svoje stvari tako da on ne primijeti. Trpjela sam njegova maltretiranja i iživljavanja šest godina. Kad sam ga napustila bio je 1. travnja i neprestano mi se nametalo pitanje ''zar je zaista bilo tako teško otići od njega?''. I bilo je, toliko mnogo puta bi mi rekao da odem, a nisam mogla jer me držao zaključanu. Uglavnom, nakon tog 1. travnja stvari su za mene krenule na bolje.

Uskoro sam upoznala divnog muškarca, svog današnjeg supruga koji mi je pomogao shvatiti da se ne trebam stidjeti svoga tijela i izgleda. Dao mi je do znanja da me voli, cijeni i poštuje i još uvijek to radi. Uz njega sam se osjećam voljenom, poželjnom i sretnom. Otkako sam počela s novim životom nisam imala nijedan epileptični napad. Sada imam 31 godinu i živim u sretnom braku već dvije godine, a tri godine smo zajedno. Nemoj se bojati voljeti. Ljubav je kao cvijet, treba je paziti, njegovati i osjećajima zalijevati. Danas volim i sebe i svoje tijelo.

Ovdje pročitaj još priča i ocjeni ih.

Ovo je bila Tanjina priča, ako je želiš ocijeniti, ulogiraj se sa svojim korisničkim imenom.

Zdrava Krava te poziva da nam pošalješ svoju priču na temu 'Odluka zbog koje sam zavoljela sebe i ponovno se zaljubila u život'. Podijeli s nama koji su to događaji i odluke zbog kojih si pokrenula vlastite unutarnje promjene, promijenila svoj stav prema životu i zavoljela sebe zajedno sa svim vrlinama i manama.

Kako da nam pošalješ svoju priču i koja je nagrada predviđena za najbolju, doznaj ovdje.