Oni koji svakodnevno brinu o starijima u svojoj obitelji pokušavaju ispuniti njihove želje, zadovoljiti potrebe, ali istovremeno živjeti i vlastiti život. Bez pomoći države to je teško moguće. 

"Starenje je teško upravo zbog manjka empatije u društvu"

"Moji roditelji imaju samo mene. Imam 39 godina, tata ima 78, a mama 71. Nemam ni brata ni sestru, pa smo zato nas troje mala obitelj i jako smo okrenuti jedni na druge", ispričala je Andrijana Kadoić za HRT. 

Nebriga se kažnjava: 10 tisuća kuna ili 45 dana zatvora 

Prije tri mjeseca je njezinom ocu dijagnosticirana demencija, a majka joj je teško pokretna. Ovisni su o tuđoj pomoći. 

"U biti, bez mene oni ne idu nikuda. Znači, ukoliko ja ne mogu, oni su doma", rekla je Andrijana koja sa suprugom živi u podstanarskom stanu i radi kao farmaceutski tehničar u ljekarni. Unatoč tome što bi se htjela posvetiti svojim roditeljima u potpunosti, ne može. Radi u smjenama i jedva stiže na dvije adrese. 

Odnedavno je zakon u Hrvatskoj djecu obvezao na brigu o roditeljima. Nebriga se kažnjava s 10 tisuća kuna ili zatvorskom kaznom u trajanju od 45 dana. 

"Kad je osoba u srednjoj fazi Alzheimerove bolesti, vi već morate imati skrb 24 sata. Koje dijete to može preuzeti uz sve svoje radne i ostale obiteljske obaveze? Tu je apsurdnost ovog zakona", govori Tajana Dajčić, tajnica Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest. 

"Druga apsurdnost tog zakona je u tome što djeca ne mogu dobiti status njegovatelja po Zakonu o socijalnoj skrbi. 2017. godine je izašao novi dodatak, da se osobama koje brinu o osobama oboljelim od Alzheimerove bolesti ili drugih demencija, osigurava status njegovatelja, ali samo supružnicima i samo do 65. godine života. Ne osigurava se status njegovatelja djeci, a u velikom broju slučajeva imamo da djeca brinu o svom oboljelom roditelju", dodala je Dajčić. Ističe kako djeca, iako se brinu o svojim roditeljima, ne mogu dobiti novčanu pomoć od 2500 kuna. 

Zakon ih obvezuje, ali im ne pomaže 

Isti zakon koji ih obvezuje na brigu im ni u čemu ne pomaže. Ukoliko se brinu za svoje starije i nemoćne roditelje, nemaju pravo na slobodne dane ili na bolovanje. 

"Mislim, kako sa roditeljem kojemu treba 24 sata njege i skrbi, a vi radite, morate spavati da biste mogli raditi, morate otići na posao da bi mogli dobiti plaću kako bi mogli nekako skrbiti o njima. Znači to je sve jedna bezizlazna situacija", priča Andrijana. Njezini roditelji zajedno imaju 4500 kuna mirovine, što je nedovoljno za bilo kakvu adekvatnu skrb. Smještaj se na nekim odjelima za dementne ljude plaća od sedam do osam tisuća kuna. 

Starost nije bolest: Kako se dostojanstveno pripremiti za odlazak u dom?