No kako veza traje, kod nekih parova spontani dodiri i mali znakovi nježnosti s vremenom postaju sve rjeđi. Znači li to nužno da se i partneri emocionalno udaljavaju?

Fizička nježnost ne mora biti seksualna. Zagrljaji, dodiri, držanje za ruke i drugi mali znakovi bliskosti mogu biti važan dio partnerskog odnosa, ali nemaju svi jednaku potrebu za njima. Problem može nastati kada je jednom partneru dodira premalo, dok se drugi zbog njegove potrebe za bliskošću počinje osjećati pod pritiskom.

O tome što nestanak spontanih dodira može značiti za odnos i mogu li partneri s vrlo različitim potrebama za fizičkom nježnošću pronaći ravnotežu razgovarali smo s Vlatkom Žlender, geštalt savjetodavnom terapeutkinjom.

Manje dodira ne znači nužno i manje ljubavi

Najprije je važno razlučiti koliko je fizičke nježnosti u odnosu i koliko je ona partnerima uopće važna, objašnjava Žlender. Izostanak spontanog dodira ne mora automatski značiti da se partneri emocionalno udaljavaju. Neki parovi jednostavno imaju manju potrebu za dodirom i mogu sasvim dobro funkcionirati ako to oboje prihvaćaju. Drugačije može biti ako su zagrljaji, dodiri i nježnost prije bili uobičajen dio odnosa, a onda su postupno nestali.

„Ako su partneri ranije u odnosu iskazivali više fizičke nježnosti, a onda je s vremenom to postupno nestalo, to može nešto govoriti o njihovom odnosu. Možda su se emocionalno udaljili, možda je došlo do promjene u navikama ili zadovoljstvu odnosom“, objašnjava terapeutkinja. Prije nego što se nedostatak dodira protumači kao znak problema, važno je zato vidjeti što taj izostanak nježnosti znači samim partnerima.

Kada jedan traži dodir, a drugi se povlači

Posebno osjetljiva situacija nastaje kada partneri imaju vrlo različite potrebe za fizičkom nježnošću. Te razlike, objašnjava Žlender, mogu biti povezane s karakterom, ali i odgojem, iskustvima iz primarne obitelji te stilovima privrženosti.

Važno je i kako partneri međusobno tumače svoje ponašanje. Osoba kojoj nedostaje nježnosti može partnerovo povlačenje protumačiti kao poruku da više nije voljena. S druge strane, partner kojem treba manje dodira može imati osjećaj da se od njega stalno nešto očekuje. Tako se lako stvara začarani krug: što jedan partner više traži bliskost, drugi može osjećati veći pritisak i još se više povlačiti. Zato Žlender savjetuje vrlo konkretan razgovor o tome što kome zapravo znači zagrljaj, dodir, maženje ili držanje za ruke. Nekome je važno da nježnost bude spontana, dok će drugome jednako vrijediti kada partner svjesno napravi prostor za nju. „Problem nije nužno u tome što partneri nemaju jednaku potrebu za dodirom, već je bitno kako doživljavaju tu razliku i mogu li pronaći način koji oboma odgovara“, ističe.

Može li veza bez dodira ipak biti sretna?

Ne postoji količina zagrljaja ili dodira koju bi svaki sretan par trebao imati. Važnije je odgovara li način na koji partneri pokazuju nježnost objema stranama.

„Ako su oba partnera zadovoljna, nema potrebe da odnos mora izgledati drugačije. Ako nisu, ako jedan ili oba partnera pate zbog nestanka nježnosti i doživljavaju to kao gubitak, onda odsutnost dodira može biti pokazatelj da postoji neka neusklađenost unutar odnosa koju bi bilo dobro osvijestiti“, objašnjava Vlatka Žlender.

Prostor u kojem se oboje osjećaju slobodno

Drugim riječima, sama količina fizičke nježnosti ne može nam reći koliko u vezi ima ljubavi. „Važnije je vidjeti postoji li između partnera dovoljno zajedničkog prostora u kojem se oboje osjećaju voljeno, slobodno i uvaženo. Za neke će taj prostor uključivati puno dodira, dok će drugima biti dovoljno i znatno manje“, zaključuje terapeutkinja.

neutemeljena ljubomora Kada ljubomora postane opsesija: Što je Otelov sindrom i kako razara veze?