Simptomi uključuju ubrzani rad srca, znojenje, treskavicu, isprekidano disanje, nalete vrućine i osjećaj praznine u glavi, kao i osjećaj nadolazeće katastrofe, hladnoće, muke, boli u abdomenu, prsima, glavi, otrnjenost ili trnjenja.

Ne postoji poznat uzrok napadaja panike, ali genetika i visoke razine stresa u životu mogu imate veze s tim, prema klinici Mayo. Osobe koje su prošle kroz vrlo stresne trenutke u životu (poput rastave, smrti voljene osobe, teške bolesti, preseljenja i slično), traumatično iskustvo (seksualni napad ili pljačka), ako su pušači ili unose puno kofeina ili su bili zlostavljani u djetinjstvu. Za portal Shape šestero je ljudi opisalo svoje iskustvo s napadom panike, a svako je zastrašujuće na svoj način. 

Naša psihologinja otkriva što napraviti kada osjetite strah.

"Iskreno sam se prepao da ću pasti na koljena i umrijeti u jarku" (Carl, 30)

Carl je imao napad anksioznosti u ljeto 2018. godine usred radnog popodneva. Nije ga ništa posebno aktiviralo, samo je bio pod velikim stresom oko svog posla i nije jeo do 15 sati.  Znao je da ima općenitu anksioznost, ali nije mu nikada aktivirala psihosomatske simptome do tog trenutka. 

"Nakon što sam se vratio s kasnog ručka, osjetio sam jaku bol u prsima i duž desne ruke. To me dovelo do paničnog guglanja i strašnog uvjerenja da imam srčani napad. Pokušao sam se smiriti i popiti vode i odlučio sam se prošetati oko ureda usred Manhattana. Dok sam hodao, bol nije nestajala i pridružio joj se dubok i iskren strah da sam pod rizikom padanja na koljena i prevrtanja u jarak pored puta s otpacima pizze i smeća grada New Yorka", opisao je Carl što mu je prolazilo kroz glavu u tom trenutku. 

"Nazvao sam 911 i Hitna pomoć je došla po mene nasred ceste. Testirali su me na neke stvari i iako sam imao ubrzan rad srca, bio je i dalje u granicama normale", nastavlja. Zadržali su ga neko vrijeme u bolnici, a nakon što se vratio doma, shvatio je da se mora vratiti natrag na psihoterapiju. Uz terapiju i jogu, kaže Carl, sada se osjeća manje anksioznim nego ikada u životu. 

"Nisam mogla disati, pomaknuti se i počela sam plakati" (Olivia, 39)

Olivia kaže kako je počela dobivati napade panike prije pet godina, a ponavljali bi se nekoliko puta godišnje. Neki bi trajali nekoliko sati, a neki bi se ponavljali svaki dan mjesecima. Opisuje kako bi joj srce počelo jako kucati, kao da želi izaći van iz prsa, znojila bi se i misli bi joj bile ubrzane. 

"Jedan od najgorih napada panike kojeg se mogu sjetiti dogodio se kada sam se krenula naći s prijateljima, kad me odjednom preplavio strah da ću naletjeti na bivšeg, što me dovelo do snažnog napada panike. Nisam se mogla pomaknuti, disati, počela sam plakati, tresla sam se, a najgori dio je bio što sam bila sama u autu, Nisam imala pojma što bih napravila, sabrala sam misli dovoljno da se zaustavim uz cestu", kaže Olivia. 

To je aktiviralo niz napada panike kroz cijeli mjesec. Olivia kaže kako nije napuštala stan osim kad bi išla na posao, a kasnije je potražila i psihološku pomoć.

"Sjećam se da sam bio uvjeren da mi život završava" (Sam, 30)

"Prvi napad panike kojeg se sjećam dogodio se za vrijeme fakulteta, a otad se rijetko ponavljaju, na svu sreću. Zaboravio sam stvarni uzrok, ali se jasno sjećam da sam mislio kako će mi život skončati i da ću morati napustiti fakultet i potražiti neki oblik hitne pomoći. Nisam bio siguran oko čega se brinem, samo da je osjećaj bio ekstreman", prisjeća se Sam.

Fizički simptomi nisu slični ničemu drugome što je prije osjetio, kaže Sam. Pritisak u prsima je bio toliko jak da je mislio da će se ugušiti, vrtjelo mu se u glavi kao da je bio okrenut naglavačke nekoliko sati, trnule su mu noge i nije osjećao ruke. "Iscrpljenost sljedećeg dana je neizdrživa", kaže Sam i dodaje kako mozak samo tako može uništiti cijelo tijelo.

Pomoć je potražio kod prijatelja koji je također imao psihičke probleme. Srušio se na njega i bez obzira na napad panike, osjećao se sretnim i zahvalnim što ima nekoga tko ga razumije i može mu pomoći.

"Imam napad panike dok ovo pišem" (Tom, 39)

"Imao sam napade panike otkad sam navršio 25, ali su se tada rijetko događali. Prošle su godine bez njih, ali sam ih ovaj mjesec imao čak tri. Događaju se kada me preplave osjećaji ili se nosim s određenom vrstom tuge. Neki napadi traju 20 minuta, ali današnji mi se čini kao da nikada neće završiti. Hiperventiliram, tresem se i pregrijavam. Misli su mi iracionalne brige pomiješane sa sumnjom u sebe. 'Nadolazeća propast' je najbliži opis kojeg se mogu sjetiti."

"Imam osjećaj kao da ću iskočiti iz vlastite kože" (Jonathan, 29)

"Napadi panike počeli su kada sam imao 18 godina, kada bi me preplavili osjećaji jer sam odlazio od prijatelja i obitelji i započeo novu vezu u novome gradu. Sada dolaze u naletima i javljaju se povremeno. Ovise o mom psihološkom stanju, ali odnedavno ih imam jednom ili dva puta mjesečno. Dok traju, osjećam ih da dolaze i prije nego itko išta primijeti. Srce mi počne kucati tako jako da mislim kako ću imati srčani udar, iako nema nikakve fizičke boli. Osjećam i vibracije po svom tijelu, kao da iskačem iz vlastite kože", opisuje Jonathan. 

Kaže kako se nakon toga osjeća kao da mu je netko isisao sav život iz tijela. 

"Kao da me netko drži ispod vode i nema načina da dođem do zraka" (Lindsey, 30)

Lindsey su napadi panike prvi puta počeli kada je imala 19 godina i bila u toksičnoj vezi. Javljaju joj se nekoliko puta godišnje. 

Napad opisuje kao gušenje, koje ne može zaustaviti, kao da joj netko drži glavu ispod vode i ne da joj izroniti na površinu, kao da joj je netko isisao cijeli život iz tijela . "Najgore je što ne znam koliko će napad trajati i što će ga pokrenuti", priznaje. 

Panični napadaj: Zašto nastaje i kako si pomoći?