Na mentalno zdravlje svakog pojedinca utječu brojni čimbenici – od unutarnjih, koje donekle možemo regulirati, do vanjskih, na koje nemamo uvijek utjecaj. Stres, gubitci, promjene u životu ili traumatska iskustva mogu biti okidač za razvoj raznih psihičkih stanja, a jedan od takvih je bipolarni afektivni poremećaj (BAP).

U povodu Svjetskog dana bipolarnog poremećaja koji je bio 30.ožujka, u Klinici Sveti Ivan u Zagrebu u petak je održano obilježavanje koje je okupilo stručnjake iz područja mentalnog zdravlja, osobe s iskustvom bolesti, predstavnike medija, influencere, javne osobe koje djeluju u području mentalnog zdravlja, te predstavnike državnih službi poput Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Događaj je bio snažan primjer zajedničke borbe protiv stigmatizacije i promocije oporavka.

Događaj je svečano otvorila doc. prim. dr. sc. Majda Grah, dr. med., specijalist psihijatar, subspecijalist psihoterapije, koja je istaknula važnost zajedničkog rada na destigmatizaciji i uključivanju osoba s psihičkim poteškoćama u zajednicu.

Nakon toga je Ana Milišić, mag.physioth., uvela okupljene u program dana. Prvo je održan okrugli stol “Uloga stručnjaka u procesu oporavka”, na kojem su sudjelovali: Luka Mijalković, magistar psihologije,Petar Požega, bacc. therap. occup., Irena Botički, mag.soc.rada i psihoterapeut, Kristina Habuš, magistra sestrinstva, art-terapeutkinja i grupna terapeutkinja, te Lucija Gnjidić, bacc. physioth.

Bipolarni poremećaj karakteriziraju nagle i česte promjene raspoloženja – od euforičnih, ponekad i impulzivnih epizoda (manija), do razdoblja duboke potištenosti i bezvoljnosti (depresija). Iako manična faza može na prvi pogled izgledati kao pozitivna energija, često se iza nje krije nerealno samopouzdanje, nesanica, pretjerano trošenje novca ili donošenje brzih i rizičnih odluka.

Važno je naglasiti da ovaj poremećaj zahtijeva kontinuirano liječenje koje uključuje kombinaciju psihoterapije i medikamenata s ciljem postizanja emocionalne stabilnosti. Ključan je i dobar uvid u vlastito stanje te podrška okoline koja razumije prirodu bolesti.

Stručnjaci koji su sudjelovali na ovom okruglom stolu su kroz primjere iz prakse prikazali koliko je proces oporavka kompleksan, ali moguć, te da on često počinje izvan psihijatrijske ustanove – u zajednici, kroz radnookupacijske aktivnosti, kreativne i fizičke aktivnosti te svakodnevnu podršku okoline.

Nakon toga uslijedio je snažan i emotivan iskustveni panel “Moj rollercoaster – Život s BAP-om”, na kojem su sudjelovali Matea McConnell, Zdravko Zemljić, Tena Sakar Vukić i Marijana Bavčević – osobe s bogatim osobnim iskustvom života s dijagnozama i procesima oporavka.

BAP se najčešće opisuje kao nesposobnost održavanja stabilnog raspoloženja, a oscilacije između manije i depresije mogu biti zbunjujuće i iscrpljujuće – ne samo za osobu koja ih proživljava, već i za njezinu obitelj, prijatelje i kolege.

Prepoznavanje simptoma i traženje stručne pomoći prvi su koraci prema kvalitetnijem životu. Iako bipolarni poremećaj nije izlječiv u klasičnom smislu, uz pravilnu terapiju i podršku moguće je voditi ispunjen i uravnotežen život.

Zdravko Zemljić, koji s bipolarnim poremećajem živi već gotovo 40 godina, govorio je o vlastitom putovanju kroz razne faze manije i depresije, te o stigmi i autostigmi s kojom se nosio tijekom godina. Posebno je istaknuo kako njegovo mentalno zdravlje ima korijene u iskustvu PTSP-a iz mladosti.

Marijana Bavčević, službeno educirana peer workerica, već više od 20 godina živi sa šizoafektivnim poremećajem i danas je uspješno oporavljena. Aktivna je članica mobilnog tima Klinike za psihijatriju Vrapče, gdje brine o 13 korisnika i kroz vlastito iskustvo pruža dragocjenu podršku drugima na putu oporavka.

Marijana Bačević opisala je kratko i dio svog posla kao peer workerice te na koji način pomaže drugima: "Radim s ljudima kao podrška u uključenju u život zajednice, izvlačim ih iz kuća ako su se malo pogubili, s mlađim ljudima znam otići na kavu, znam otići na predavanja, koncert, sa starijim osobama znam otići u bolnicu, ako idu na neke pretrage, uglavnom kreiram program za svakog pacijenta individualno pošto smo svi različiti, imamo različite interese, povijest bolesti pa onda krojim program prema svakoj osobi individualno…"

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli STOP SIGMA (@stop_stigma_hr)

Matea McConnell je dirljivo podijelila svoju osobnu priču o suprugu koji je preminuo od suicida, a bolovao je od bipolarnog poremećaja. Istaknula je koliko su empatija, rana intervencija i sustavna podrška ključni u prevenciji tragičnih ishoda te kako gubitak nosi dugotrajne emocionalne posljedice.

Matea McConnell volontira u Udruzi Životna linija koja se bavi destigmatizacijom mentalnih bolesti i prevencijom suicida i istaknula je kako još uvijek ne postoji grupa podrške za ljude koji su izgubili voljenu osobu od suicida te dodala: "Mislim da je to jako, jako važno jer tugovanje nakon takve smrti je grozno jer se nosiš s gubitkom voljene osobe, a također se nosiš s tom užasnom stigmom gdje ljudi okrivljuju osobu koja je umrla, okolinu itd…Tako sam ja ušla u Životnu liniju sa srcem i bez previše razmišljanja i tu sam, još uvijek u nadi da ćemo uspjeti organizirati grupu podrške obiteljima i prijateljima koji su izgubili nekoga od suicida…"

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli STOP SIGMA (@stop_stigma_hr)

Tena Sakar Vukić, digitalna kreatorica koja s bipolarnim poremećajem živi već 19 godina, posljednje četiri godine posvetila je stvaranju sadržaja na društvenim mrežama s misijom destigmatizacije psihičkih poremećaja. Kroz edukaciju i otvoreno dijeljenje vlastitih iskustava, aktivno doprinosi većoj vidljivosti i razumijevanju mentalnog zdravlja.

Tena je istaknula da sport i kretanje jako puno pridonose mentalnom zdravlju, ne samo mentalnom zdravlju nego i onom osnovnom raspoloženju te je izjavila: "Kad vi odete hodati to je već velika stvar, da ste 15 minuta hodali od kuće u jednom smjeru, 15 u drugom, već ste dobili 30 minuta…ne moramo se povoditi društvenim mrežama, ići nužno u teretane…najčešće ljudi odustanu od kretanja kad imaju psihičke poteškoće jer teško će napravit onaj prvi korak… i zato je jako bitno ako možemo utjecati na njih da samo prošeću i deset minuta ako ne mogu više jer i to pridonosi mentalnom zdravlju."

Ovaj događaj važan je iskorak same psihijatrijske ustanove prema punom smislu destigmatizacije – jer je jedna klinika za psihijatriju odvojila vrijeme, trud i energiju kako bi organizirala panel koji ne ostaje samo unutar stručnih krugova, nego uključuje i glasove osoba s iskustvom bolesti. Time se ne gradi samo most između struke i pacijenata, već se aktivno doprinosi uključivanju osoba s psihičkim poteškoćama u zajednicu.

Događaj u Klinici Sveti Ivan pokazao je da je oporavak od psihičkih poremećaja stvaran i moguć, te da društvo mora biti temeljeno na solidarnosti, empatiji i razumijevanju. Destigmatizacija nije samo riječ – ona je zajednički put koji počinje upravo ovakvim susretima.