U današnjem svijetu sve više postajemo svjesni činjenice da je ljubaznost prema drugima ključna za dobrobit zajednice, obitelji, društva. Empatija i ljubaznost postaju osobine na koje moramo podsjećati i ukazivati na to koliko je bitno usađivati ih u odgoj djece od najranije dobi, te njegovati kroz život. No ma koliko ljubazni bili, ako ne volimo sebe, to neće biti dobro za naše mentalno zdravlje.

Istraživači sa Sveučilišta McGill u Kanadi proveli su istraživanje koje je pokazalo da ljudi koji pokazuju suosjećanje prema drugima, životinjama i samima sebi postižu bolje rezultate u usporedbi s onima koji pokazuju suosjećanje samo prema vanjskom svijetu ili samo prema sebi.

Ovo ne zvuči kao posebno inovativno otkriće, ali ako znamo da se dosad uvijek isticalo da je briga o drugima ta koja je psihološki korisna, onda ovdje imamo jedan novi moment. Prema studiji, suosjećanje pridonosi dobrobiti samo onda kada je popraćeno suosjećanjem prema samome sebi.

"Mnogi ljudi – posebice njegovatelji, odgojitelji, zdravstveni djelatnici, roditelji i aktivisti – mogu biti vrlo brižni prema drugima, a istovremeno strogi ili nemarni prema sebi", rekao je Bassam Khoury, glavni autor studije provedene na Sveučilištu McGill, te dodao da studija sugerira da bi ta neravnoteža mogla biti povezana s lošijim mentalnim zdravljem, poput povišene razine stresa i tjeskobe, u usporedbi s ljudima koji su ljubazni i prema sebi i prema drugima.

Istraživači su također otkrili da je niska razina suosjećanja prema sebi povezana s manjim zadovoljstvom životom i socijalnom izolacijom.

S druge strane, osobe koje su pokazale visoku razinu suosjećanja prema sebi, drugim ljudima i životinjama pokazalo se da imaju najbolje stanje mentalnog zdravlja, emocionalne otpornosti i socijalne dobrobiti.

Istraživači su proučavali više od 1200 sudionika i razvrstali ih u različite skupine prema njihovim "profilima suosjećanja", na temelju odgovora u upitnicima kojima se mjerilo suosjećanje prema sebi, drugim ljudima i životinjama.

"Suosjećanje prema sebi može pomoći ljudima u reguliranju teških emocija, smanjenju samokritičnosti i stvaranju osjećaja unutarnje sigurnosti", dodao je Khoury. "To nije sebičnost niti ugađanje samome sebi. To je temelj za održivu brigu o drugima i sposobnost pružanja suosjećanja svim svjesnim bićima", nadodao je.