Kako ti drevna havajska tehnika može promijeniti cijeli život?
Ho’oponopona je drevna havajska tehnika rješavanja teškoća koja je podrazumijevala okupljanje cijele obitelji, odnosno svih osoba povezanih s određenim problemom i tada je započinjao proces iscjeljivanja, a obuhvaćao je i određene obrede. Proces iscjeljivanja započinje tako da osoba prvo iscijeli samu sebe jer samo tako može pomoći i drugima. Smatra se da su problemi samo sjećanja koja se neprestano ponavljaju u našem umu, odnosno u našoj podsvijesti. Ako se želimo riješiti problema moramo „očistiti“ sjećanja iz našeg uma. Kako bi Ho’oponopono korespondirao s današnjim vremenom (jer teško da se danas mogu okupiti na jednom mjestu svi članovi obitelji), tehniku je obnovila Mornah Simeona, kahuna (havajska riječ koja se prevodi kao svećenik, vrač, čarobnjak ili šaman) i kćer posljednje havajske princeze Liliuokalani.
Ideja Ho’oponopona je da smo svi odgovorni za sve što se događa oko nas. Pa tako, ako je netko ubio, mi nismo krivi za to, ali snosimo dio odgovornosti jer smo svi jedno, povezni smo. Kako bi došlo do iscjeljenja osobe koja je počinila ubojstvo prvo mi moramo iscijeliti sebe, odnosno onaj dio u sebi zbog kojeg je ta druga osoba počinila ubojstvo.
Navodno postoje dokumenti o dr. Ihaleakala Hew Lenu, kliničkom psihologu s Havaja koji je tehnikom Ho'oponopona uspio izliječiti cijeli odjel u psihijatrijskoj bolnici na Havajima na kojem su bili smješteni ubojice, psihopati i silovatelji. Slučaj se smatra fenomenom jer dr. Lenu nije iscijelio te ljude putem osobnog kontakta, nego je proučavao njihove kartone i radio tehniku Ho'oponopono. Za četiri godine stanje na odjelu se potpuno promijenilo, pacijenti su bili iscijeljeni i odjel je zatvoren. Kad su ga pitali kako je to postigao, rekao je da je iscijelio onaj dio sebe koji je njih stvorio takvima i dodao da je sve što nam se događa u životu naša odgovornost. "To što se događa postaje naša odgovornost već samim tim što se taj događaj odrazio na naš život. Mi iz svoje svijesti trebamo izbaciti negativne misli i uvjerenja te sjećanja koja su dovela do stvaranja negativne situacije. Ljudski um je ograničen i zato mi nismo u potpunosti svjesni svega što se događa pa tako ni kako se događa iscjeljenje", objasnio je dr. Len.
O tehnici Ho'oponopono razgovarali smo s Mabel Katz za vrijeme njenog boravka u Zagrebu.
mZ: Bili ste u Zagrebu više puta, znači li to da interes za ovu neobičnu tehniku ne prestaje?
Sve više ljudi traži odgovore na pitanja o smislu života, pokušavaju shvatiti zašto smo ovdje i koja je naša svrha te nastoje ostati u doticaju sa svojom dušom stoga raste interes za iscjeliteljske i duhovne tehnike pa tako i za Ho'oponopono. Mnogi se osjećaju izgubljeno i postaju svjesni da znaju puno manje nego što su mislili da znaju. Na seminaru kojeg sam održala prošli vikend u Zagrebu bilo je dosta starih polaznika, ali i puno novih tako da se znanje o Ho'oponomo tehnici širi.
mZ: Što je Ho'oponopono, tko ju izmislio tu tehniku i kako se razvijala do oblika kakav se danas prakticira?
Ho'oponopono je drevna tehnika, a osoba koja ju je prilagodila suvremenom načinu života je Mornah Simeona s Havaja. U izvornoj tehnici cijela obitelj je morala biti prisutna, nitko nije smio biti odsutan. Mornah ju je prilagodila tako da ju svatko može raditi sam kod kuće.
mZ: Tko može prakticirati Ho'oponopono i je li tehnika učinkovitija ako je rade osobe koje su završile tečaj?
Ho'oponopono mogu prakticirati svi, ali svatko ima svoju vibraciju pa tako i sama tehnika te ne odgovara svima. Ho'oponopono je prvenstveno za one koji su spremni preuzeti odgovornost, dok će za one koji vole tražiti krivca izvan sebe tehnika biti neprihvatljiva. Djeluje dobro i kod osoba koje su je učile s Interneta i iz knjiga i ja ih podupirem u tome. Međutim, naravno da se na seminarima to znanje produbljuje, učimo kako doprijeti do svog podsvjesnog uma do svog unutarnjeg djeteta. Jedna od najvažnijih stvari kod ove tehnika je ta da ju moramo provoditi 24 sata na dan jer je to tehnika kojom reprogramiramo naš um.
mZ: Dr. Ihaleakala Hew Lenu izliječio je cijeli odjel mentalno bolesnih osoba tehnikom Ho'oponopono. Je li on "mantrao" nad svakim pojedinim pacijentom, odnosno razmišljao o njegovoj dijagnozi i izgovarao iscjeljujuću mantru ili se snaga njegovih pozitivnih misli širila na pacijente. Teško je razumjeti kako je to uspio i osim toga, ako se to pokazalo tako uspješnim zašto se tehnika ne primjenjuje u drugim bolnicama i ustanovama?
Ho'oponopono nije nešto što mi radimo, to je umijeće otpuštanja naših osobnih, ali i kolektivnih emocija. Mi ne znamo što je pogrešno, a što ispravno. Sve što mi možemo učiniti je da preuzmemo svoj dio odgovornosti za neko djelo. Primjerice, jedan od pacijenata iz te bolnice nekoga je ubio, a dr. Lenu preuzeo je dio svoje odgovornosti za taj čin (iako se na površini čini da on nema nikakve veze s tim, ali svi smo jedno). Radio je na sjećanjima te osobe tako što je proučavao njezin medicinski karton i nije morao biti s tom osobom u fizičkom kontaktu. Mi radimo na čišćenju emocija i sjećanja i ne moramo znati kako to funkcionira. I kad radimo na "popravku" samih sebe to utječe na one oko nas. Na pitanje zašto se njegova metoda ne primjenjuje i u drugim institucijama odgovor treba potražiti u nečijim interesima i želji za profitom. To izlječenje se zbilo prije više od 30 godina i danas se čini nevjerojatno, kada se ipak više ljudi otvara prema duhovnom, a zamislite tek onda. Još će puno vremena proći da takva metoda bude opće prihvaćena.
mZ: Kako implementirati tehniku u svakodnevni život i moramo li vjerovati u ono što izgovaramo da bi imalo učinka?
Nije potrebno vjerovati u izgovorene riječi. Ona će djelovati jer pomože ukrotiti um, koji nam nameće krivnju, ljutnju i nije ga lako držati pod kontrolom. Ishod našeg života ovisi o izborima koje donosimo. Važno je ostati svjestan i prisutan.
mZ: Koliko često treba prakticirati Ho'oponopono da bi djelovao?
Treba ga prakticirati 24 sata dnevno kao i disanje. Ponekad se rezultati pojave iznenađujuće brzo, a kod nekih je potrebno dulje vrijeme. Neki pomisle i da tehnika ne funkcionira. Osobe koje počnu raditi tehniku s velikim očekivanjima mogle bi biti razočarane, a one koje su strpljive iskuse sjajne rezultate. Potrebno je znati opustiti se i čekati.
mZ: Kako je prakticiranje Ho'oponopona utjecalo na vaš život?
Radila sam kao računovotkinja i bila sam uspješna u svom poslu, a sada putujem po cijelom svijetu i držim seminare. Već to je ogromna promjena. Dok sam radila kao računovotkinja započela sam svoju potragu za duhovnim zadovoljstvom i došla sam do Ho'oponopona u kojem sam pronašla svoju snagu. Kad je moj učitelj najavio da odlazi u mirovinu, rekao mi je da bih ga je trebala zamijeniti. U međuvremenu rastala sam se od supruga, djeca su ostala s njim, a ja sam počela putovati i podučavati Ho'oponopono. Imala sam ono što se može smatrati normalnim životom, a sada većinu vremena provodim hotelima i avionima. I onaj moj stari način života kao i ovaj novi imaju svoje prednosti i nedostatke. Za mene je bilo važno da naučim vjerovati. Odgovor na velika pitanja koja se tiču duše svaki čovjek može naći samo u samome sebi, a hoće li mu u tome pomoći Ho'oponopono ili neka druga tehnika svejedno je. Promjena počinje u nama i ako želimo promjenu mi se moramo promijeniti.