Kad jedan živi za teretanu, a drugi za čašu vina: Je li „wellness gap“ novi problem u vezama?
Različite navike među partnerima nisu ništa novo, ali u vrijeme kada briga o zdravlju i tijelu sve više postaje životni stil, dobile su novo ime – „wellness gap“.
O takvim je razlikama među partnerima nedavno pisalo britansko izdanje lifestyle časopisa GQ, opisujući parove koji imaju potpuno različite poglede na zdravlje, slobodno vrijeme i dobar provod. Dok jedna osoba trenira za maraton, ide na pilates ili planira vikend posvećen jogi, druga radije izlazi, pije vino ili jednostavno ne želi da joj se život vrti oko optimiziranja tijela i uma.
„Wellness gap“ nije stručni psihološki pojam niti je riječ o pojavi čija je raširenost potvrđena istraživanjima. To je samo novi popularni naziv za staro pitanje: mogu li partneri s različitim navikama dugoročno živjeti zajedno, a da se pritom nijedan ne osjeća osuđivano ili zapostavljeno? Problem možda nije u tome što jedan bira teretanu, a drugi kauč, nego u vremenu koje im nakon toga ostaje za odnos. Razlika postaje posebno izražena kada se zdrave navike počnu predstavljati kao dokaz discipline i karaktera, a partnerov drukčiji izbor kao lijenost, slabost ili manjak brige o sebi.
„Osjećala sam se krivom svaki put kad bih naručila desert“
Ana (31) iz prve je ruke osjetila kako različit odnos prema zdravlju i prehrani može unijeti nelagodu u vezu: „Moj dečko ustaje u 6 ujutro, broji grame proteina i svaka subota mu je za trening. Ja vikendom volim popiti čašu vina, pojesti pizzu i odspavati. U početku sam se osjećala krivom svaki put kad bih naručila desert, kao da me potajno osuđuje. Tek kad smo otvoreno razgovarali, shvatila sam da je to njegov ventil, a ne prodika usmjerena prema meni.“
Jesu li takve razlike zaista prijetnja vezi ili problem nastaje tek kada nestane međusobnog prihvaćanja, objasnila nam je Vlatka Žlender, geštalt savjetodavna terapeutkinja.
Mogu li velike razlike u odnosu prema vježbanju, prehrani i alkoholu ozbiljno narušiti vezu?
Vlatka: Veza koja se temelji na međusobnom razumijevanju, poštovanju i prihvaćanju ne bi trebala biti ugrožena različitim životnim stilovima, dapače, to može biti nešto što će obogatiti vezu i doprinijeti njenoj dinamici. Uostalom, rijetko se događa da se partneri preklapaju baš u svim izborima. Dokle god aktivnosti jednog partnera ne ugrožavaju drugoga ili zajednički odnos, ljubav prema teretani ili čaši vina ne bi trebala ozbiljno narušiti vezu. Naravno, važno je kako partneri pristupaju tim razlikama, kako ih komuniciraju jedno drugome i nalaze li prostora za individualne aktivnosti jednako kao i za zajedničke trenutke.
Ipak, izuzetno je važno razlikovati životne izbore od ovisnosti i poremećaja prehrane. Ukoliko se radi o takvim krajnostima to će zasigurno ozbiljno narušiti vezu i u tom slučaju važno je potražiti stručnu pomoć.
Je li veći problem različit životni stil ili pokušaj mijenjanja i osuđivanja partnera?
Vlatka: Daleko je veći problem ako jedan partner ne prihvaća stil drugoga, već ga osuđuje i pokušava promijeniti jer će takav pristup postupno dovesti do toga da se napadnuti partner zatvori i počne udaljavati.
Umjesto usmjeravanja na partnera i pokušaja da ga promijenimo, puno je korisnije okrenuti se sebi i zapitati se: "Kako to da mi je toliko važno da se moj partner promijeni? Što to govori o meni i mojim nesigurnostima?" Jednako je važno i pitanje: "Postoji li nešto što mi nedostaje u odnosu s partnerom zbog čega mi je teško prihvatiti njegove navike?"
Kako prepoznati da wellness gap više nije bezazlen?
Vlatka: Dinamika zdravog odnosa podrazumijeva izmjenu faza: ponekad smo udaljeni jedno od drugoga (recimo dok je jedan u teretani, a drugi kod kuće uživa u čaši vina), ponekad smo si blizu (kroz razgovor, zajedničke aktivnosti i razmjenu nježnosti), a ponekad smo "stopljeni", što se uglavnom događa u intimnim trenucima.
Ako razlika u životnom stilu dovodi do toga da su partneri stalno udaljeni jedno od drugoga, ako ne postoji nešto što će ih povezati, zajednički trenuci, to s vremenom može narušiti odnos. Osjećaj usamljenosti, ljutnje, osuđivanja i zamjeranja jasni su signali da navike više nisu bezazlene i da u odnosu treba nešto mijenjati.
Može li veza dobro funkcionirati ako partneri imaju različite navike, ali slične vrijednosti?
Vlatka: Može. Veza će funkcionirati ako su partneri posvećeni jedno drugome i spremni i otvoreni graditi odnos. To je ključno za bilo koju vezu. Veze u kojima partneri imaju potpuno drugačije navike, moguće će, pogotovo u početku, biti turbulentnije i s više konflikata, ali temeljne vrijednosti, kao što su npr. ideja o obitelji, odanost, humor ili iskrenost, pružaju čvrst oslonac koji ih drži zajedno. Uz puno razgovora i razumijevanja te nalaženja zajedničkih načina kako živjeti s razlikama, takva veza može biti i vrlo zanimljiva i dinamična. Važan je zajednički angažman i volja oba partnera da otvaraju prostor za različitosti.
Ključna je suradnja. Ukoliko jedan partner nameće svoje, a drugi trpi, ako nema razgovora i međusobnog prilagođavanja, takva veza dugoročno neće dobro funkcionirati.
Različite navike ne znače nužno i nekompatibilnost
Različite navike, dakle, same po sebi ne moraju biti znak nekompatibilnosti. Jedan partner može voljeti trening, a drugi sporija jutra, sve dok oboje imaju dovoljno prostora za sebe, ali i zajedničko vrijeme kojem su jednako posvećeni. Pravi problem ne nastaje zbog utega, pizze ili čaše vina, nego onda kada različitost postane povod za osuđivanje, kontroliranje ili udaljavanje.
Ako vas zanima Gestalt terapija i želite raditi na sebi i vašim odnosima više informacija saznajte ovdje!