Izloženost zagađenom zraku povećava rizik od suicidalnih misli
Onečišćeni zrak sve je češće naša stvarnost, ma koliko mi izbjegavali činjenicu da je taj trend o kojem smo ranije samo čitali stigao i u naše krajeve. Ne govorimo o malo onečišćenom zraku, nego onom koji predstavlja problem za naše zdravlje. Znamo da takvo onečišćenje nije dobro za zdravlje, ali uvijek mislimo najprije na fizičko zdravlje. Ipak, čini se da utječe i na psihičko.
Prema novoj analizi, kratkotrajna i dugotrajna izloženost onečišćenom zraku može povećati rizik od suicidalnih misli i smrti samoubojstvom, kako kratkoročno tako i dugoročno, što naglašava utjecaj čimbenika iz okoliša na zdravlje ljudi.
Nova analiza, objavljena u časopisu Journal of Epidemiology & Community Health, otkrila je dokaze da kratkotrajna izloženost sitnim lebdećim česticama (PM2,5 i PM10), kao i dugotrajna izloženost dušikovu dioksidu (NO2) i česticama PM2,5, povećava rizik od smrti samoubojstvom, pokušaja samoubojstva i suicidalnih misli, prenosi Euronews.
Istraživači su analizirali više od 40 studija koje su proučavale različite vrste onečišćenja zraka, buke, svjetlosti i vode te njihovu povezanost sa smrću samoubojstvom, pokušajima samoubojstva i suicidalnim mislima.
Svake godine u svijetu više od 720.000 ljudi umre od posljedica samoubojstva. Prema najnovijim podacima Eurostata, u Europskoj uniji je 2023. godine više od 48.000 ljudi umrlo kao posljedica namjernog samoozljeđivanja.
"Iako ne postoji jedan jedinstven uzrok samoubojstva, razlozi se opisuju kao višestruki te uključuju niz individualnih i bioloških čimbenika, uz šire kulturne i društvene čimbenike", napisali su autori.
Ovi nalazi pridonose boljem razumijevanju uloge koju izloženost čimbenicima iz okoliša ima u riziku od samoubojstva, istaknuli su autori. Ipak, napomenuli su da rizici povezani s okolišem još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni.
Kako izgleda ta veza?
Analiza ukazuje na moguće mehanizme koji povezuju onečišćenje zraka i samoubojstvo. Primjerice, onečišćenje zraka i vode povezano je s neurološkim učincima, uključujući kroničnu upalu i neurotoksičnost, što može naštetiti moždanoj funkciji te utjecati na raspoloženje i otpornost na stres. Promet i drugi izvori buke i svjetlosnog onečišćenja iz okoliša također su povezani s višim razinama stresa uslijed poremećaja cirkadijalnog ritma.
"Glavni doprinos ove studije nije dokazivanje da je onečišćenje uzročnik suicidalnog ponašanja, već podsjetnik da se psihološka patnja uvijek javlja unutar određenog konteksta", rekla je Susana Al-Halabí, profesorica psihologije na Sveučilištu u Oviedu u Španjolskoj, koja nije sudjelovala u istraživanju. Dodala je da onečišćivači mogu doprinijeti stvaranju ranjivijih društvenih okruženja, poput četvrti s lošijim životnim uvjetima, slabijom kvalitetom okoliša, većom razinom svakodnevnog stresa ili izraženijom nejednakošću.
Prema mišljenju autora, daljnja bi istraživanja trebala proučiti kumulativni učinak tih okolišnih izloženosti kako bi se bolje razumjela njihova uloga u oblikovanju rizika od samoubojstva.