Svi smo se barem jednom poslužili malom, bezazlenom laži. Ponekad nešto prešutimo kako ne bismo povrijedili nečije osjećaje, a katkad malo uljepšamo priču kako bismo je učinili zanimljivijom. No što kada laganje postane toliko učestalo da osoba počne iskrivljavati istinu čak i onda kada za to nema nikakvog razloga? Tada možda nije riječ o povremenoj neiskrenosti, već o puno složenijem obrascu ponašanja.

Kompulzivni, odnosno patološki lažljivci mogu biti vrlo vješti u prikrivanju istine. Njihove priče često zvuče uvjerljivo, detaljno i uvjerljivo su ispričano, a nerijetko su toliko razrađene da i sami počnu gubiti granicu između stvarnih događaja i vlastitih izmišljotina. Takvo ponašanje može ozbiljno narušiti povjerenje i odnose s drugim ljudima, ali i život osobe koja neprestano mora održavati vlastitu mrežu laži.

burne veze 5 načina na koje ADHD može narušiti ljubavne veze – i kako ih prevladati

Kako za britanski The Telegraph objašnjava profesor psihologije Geoffrey Beattie, autor knjige Lies, Lying and Liars: A Psychological Analysis, kompulzivni ili patološki lažljivci često lažu čak i kada od toga nemaju nikakvu očitu korist, kada to nije potrebno i kada bi im bilo jednostavnije reći istinu. Posljedice takvog ponašanja pritom mogu biti vrlo štetne, kako za njih same tako i za njihove odnose s drugima.

Ovo su, prema njemu, četiri obrasca ponašanja koji bi mogli upućivati na kompulzivno laganje.

1. Pretjerivanje, uljepšavanje i potreba za veličanjem vlastite važnosti

Kompulzivni lažljivci često imaju potrebu svoje životne priče prikazati zanimljivijima, dramatičnijima ili uspješnijima nego što uistinu jesu. Pritom ne izmišljaju samo velike životne događaje, već mogu lagati i o naizgled nevažnim detaljima – od posla i financija do ljubavnih odnosa.

Osobe sklone ovakvom ponašanju nerijetko zamagljuju granicu između stvarnosti i mašte kako bi ostavile bolji dojam ili se prikazale kao žrtve kojima se neprestano događaju nepravde. Ovakvo laganje ponekad proizlazi iz potrebe za prikrivanjem bolnih osjećaja. Neki ljudi odrastaju s uvjerenjem da nisu dovoljno dobri, primjerice zbog roditeljske kritike, osjećaja manje vrijednosti ili traumatičnih iskustava. Izmišljanjem vlastite priče pokušavaju postati glavni likovi koji će napokon dobiti pažnju i potvrdu za kojom žude.

2. Zamagljivanje granice između istine i izmišljotine

Kod učestalog laganja s vremenom može postati teško razlučiti stvarne događaje od izmišljenih. Psihoterapeutkinja Sarai Monk ističe da održavanje lažne slike o sebi zahtijeva mnogo energije, a neprestano nadograđivanje izmišljenih priča često je povezano s dubokim osjećajem srama i potrebom da se prikrije stvarnost. Pritom nije uvijek jednostavno utvrditi koliko je osoba svjesna vlastitih laži.

Neki ljudi znaju da ne govore istinu, dok se kod drugih, nakon dugotrajnog izmišljanja i ponavljanja istih priča, vlastito sjećanje na događaje može zamagliti. Laganje tada postaje gotovo automatska navika.

Osobe koje se na taj način štite od srama ili osjećaja manje vrijednosti mogu teško dopuštati drugima da im se emocionalno približe. Često iza izgrađene slike o sebi skrivaju ono što zapravo osjećaju. Kada se suoče s neugodnim pitanjima, neke osobe izbjegavaju kontakt očima, ostaju potpuno suzdržane ili jednostavno napuštaju razgovor.

3. Nedostatak kajanja i empatije

Povjerenje, poštovanje i međusobno uvažavanje temelj su svakog zdravog odnosa. No kada jedna osoba neprestano stavlja vlastite potrebe ispred tuđih, a pritom se služi lažima i manipulacijom, odnos s vremenom postaje sve teže održavati. Profesor Geoffrey Beattie upozorava da laganje povezano s narcističnim osobinama ili psihopatijom može biti praćeno izrazitim nedostatkom empatije.

Važno je pritom naglasiti da nedostatak empatije ili kajanja nije sam po sebi dokaz kompulzivnog laganja, kao što ni učestalo laganje ne znači automatski da osoba ima neki poremećaj ličnosti.

4. Nedosljedne priče i prebacivanje krivnje na druge

Što osoba izgovara više laži, to je veća mogućnost da će se u vlastitim pričama zapetljati. Detalji se počinju razlikovati, događaji više ne odgovaraju ranijim verzijama, a pokušaji održavanja izmišljene priče postaju sve složeniji. Kada primijete da bi mogli biti razotkriveni, kompulzivni lažljivci često ne priznaju da su lagali, već dodatno inzistiraju na svojoj verziji događaja. Mogu se početi braniti, ljutiti se ili čak reagirati agresivno. Pritom odgovornost pokušavaju prebaciti na drugu osobu, tvrdeći da je pogrešno zapamtila razgovor, pobrkala detalje ili da je pretjerano sumnjičava.

Ipak, motivi iza takvog ponašanja nisu uvijek jednaki. Kod nekih osoba, primjerice onih s određenim osobinama ličnosti, laganje i rizik da budu uhvaćene mogu čak predstavljati izvor uzbuđenja. Upravo zato važno je promatrati širi obrazac ponašanja, a ne zaključivati na temelju jedne kontradiktorne izjave ili neobične reakcije.

Kako se postaviti prema osobi koja neprestano laže?

Odnos s osobom koja često iskrivljuje istinu može biti emocionalno iscrpljujuć. Ako primijetite da zbog nje počinjete sumnjati u vlastita sjećanja, procjene ili osjećaje, važno je pronaći način da zaštitite vlastito emocionalno zdravlje.

Postavite jasne granice

Ako nečije laži utječu na vaše samopouzdanje, osjećaj sigurnosti ili sposobnost donošenja odluka, razmislite o tome kako se možete zaštititi i koliko blizak odnos s tom osobom želite održavati.

Dopustite si osjećaje ljutnje i razočaranja

Sasvim je normalno osjećati povrijeđenost, ljutnju ili frustraciju kada otkrijete da vam netko nije govorio istinu. Iako vam razumijevanje mogućih razloga koji stoje iza takvog ponašanja može pomoći da ga lakše shvatite, to ne znači da morate opravdavati nečije postupke.

Ako je riječ o toksičnom radnom okruženju, razmotrite odlazak

Osoba koja neprestano laže može biti vrlo usredotočena na očuvanje slike koju je izgradila o sebi. Ako zbog takvog ponašanja trpi vaše mentalno zdravlje ili profesionalni razvoj, važno je razmotriti druge mogućnosti. Nije vaša odgovornost promijeniti nekoga tko ne želi promijeniti svoje ponašanje.

Pažljivo birajte način suočavanja

Izravno optuživanje može izazvati poricanje, ljutnju ili neugodne reakcije. Umjesto napada, ponekad je korisnije mirno postaviti pitanje o tome zašto osoba osjeća potrebu iskrivljavati istinu. Empatičan pristup ne znači da morate prihvatiti laži, već da pokušavate razumjeti situaciju bez dodatnog zaoštravanja sukoba.

Ne morate se slagati s nečijom verzijom događaja

Važno je zadržati povjerenje u vlastita sjećanja i doživljaje. Ako znate što se dogodilo, nemojte dopustiti da vas tuđe tvrdnje neprestano uvjeravaju u suprotno. Pritom pokušajte izbjeći ponižavanje, vrijeđanje ili javno razotkrivanje druge osobe.

Ne zanemarujte vlastite osjećaje

Razgovor s osobom od povjerenja, članom obitelji ili psihoterapeutom može vam pomoći da sagledate situaciju iz druge perspektive. Ponekad je upravo mogućnost da nekome ispričate što se događa i čujete potvrdu vlastitih doživljaja prvi korak prema vraćanju osjećaja sigurnosti.

Prihvatite da ne možete uvijek promijeniti drugu osobu

Ako nečije laganje ozbiljno narušava vaše emocionalno zdravlje ili vam nanosi bol, ponekad je najbolje rješenje udaljiti se iz takvog odnosa. Ne možete natjerati nekoga da se suoči s istinom, ali možete odlučiti koliko ćete dugo ostati dio priče.

treba se potruditi Kako održati strast nakon godina zajedničkog života? Četiri para otkrivaju svoje tajne