"Trema koja se javlja je normalna i dobra za nas. Uvriježeno je mišljenje da strah od javnog nastupa ima 20 posto osoba, ali taj strah ima čak 99 posto ljudi", kaže dr.sc. Aleksandra Huić, viša asistentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s Odsjeka za psihologiju i nastavlja: "Glumci, novinari, voditelji, profesori bez obzira koliko iskustva imali s javnim nastupom gotovo uvijek imaju malu tremu. Mala trema je pozitivne jer daje energiju, srce brže lupa što znači da više kisika dolazi do mozga i naša izvedba će zbog toga biti bolja. Problem nastaje kad trema postane prevelika i umjesto da mislimo na ono što trebamo govoriti, mislimo na simptome svog straha. Ti simptomi se najčešće osjećaju u tijelu." Tipični fizički simptomi treme su suho grlo, znojenje dlanova, općenito znojenje, čvor u želucu, crvenilo lica. Govornik je naravno uvjeren i da su svi svjesni onoga što mu se događa, iako to uglavnom nije točno. 

Komunikacija u partnerskim odnosima: Kako se dobro posvađati?

Aleksandra Huić ističe da postoji puno trikova koje možemo raditi prije i za vrijeme javnog nastupa kako bismo odagnali tremu:

• Prva stvar je osvijestiti da mi taj naš strah jako osjetimo iznutra, ali da se on na van ne vidi.
• Ljudi imaju krivo vjerovanje da se dobri govornici rađaju i da to netko ima ili nema u sebi, pa zaključuju da oni nemaju dara i izbjegavaju javno djelovanje. Javni nastup je vještina, a kao što je poznato ona su uči, nitko se primjerice nije odmah naučio voziti automobil, nego je prvo išao u školu kako bi svladao tu vještinu i doveo je do razine automatizma. Tako se i komunikacijske vještine mogu naučiti.
• Prije samog izlaganja puno pomažu različite vježbe opuštanja, počevši od dubokog disanja, a ima i niz drugih vježbi opuštanja koje jako puno pomažu u eliminiranju tjelesnih simptoma treme.
• Ono što će još puno pomaže je pokušati drugačije razmišljati ili restrukturirati svoje misli jer su svi ti simptomi reakcija na strah i anksioznost. Ti strahovi su povezani sa zamišljanjem najgorih mogućih ishoda javnog nastupa - da ćemo biti katastrofalni, da ćemo se osramotiti, ispasti glupi i nesposobni da će nas ljudi zamrziti. Te misli su jako moćne i treba se sjetiti da je publika na našoj strani. Trebamo se prisjetiti kako je kad smo mi u publici i da zapravo želimo da taj koji nastupa uspije.
• Dobro je osmisliti par pozitivnih misli koje si trebamo ponavljati, poput bit će uspješna prezentacija, dobro sam se pripremila, znam što trebam reći, publika je na mojoj strana, ja sam ta koja zna najviše o temi o kojoj se priča. Treba sve svoje negativne misli restrukturirati u pozitivne.

Aleksandra Huić pojašnjava da je bitno poraditi i na prezentacijskim vještinama: "Mnogi vjeruju da je nečije dobro izlaganje plod njegova govorničkog talenta, a istina je obično takva da se ta osoba jako dobro pripremila." Huić je objasnila što dobra priprema za javni nastup podrazumijeva:

• Zlatno pravilo je da ako je govor kratak, onda je priprema dulja. Kada dulje pričamo imamo vremena pojasniti, ako smo negdje bili nejasni, a kratko izlaganje zahtjeva jasnoću i konciznost.
• Što se tiče pripreme trebamo odgovoriti na tri pitanja: tko je publika, što publika već zna o temi i što želimo da ljudi učine nakon našeg izlaganja. Tek kad imamo odgovore na ta pitanja znamo što je svrha naše prezentacije i onda znamo odabrati što ćemo u nju staviti, dakle ono što će udovoljiti svrsi izlaganja.
• Korak kojeg ljudi često preskaču je uvježbavanje na glas pred publikom koja želi slušati kako bi od njih mogli tražiti povratnu informaciju. Cilj ovoga nije da budemo kao roboti na izlaganju, nego da budemo jako dobro upoznati s materijom koju iznosimo. Kada počnu simptomi uzrokovani strahom, ako smo dobro uvježbani bit će dovoljno da se sjetimo prvih par rečenica, a ostatak će doći sam po sebe.
• Tijekom izlaganja treba imati pri ruci čašu vode. U ruci treba imati neki papir ili olovku, s tim da osobe kojima se uslijed treme jako tresu ruke trebaju paziti jer ako nešto drže u njima to se onda jako vidi.
• I još jedna stvar koja izaziva strah kod govornika je gledanje publike u oči. Trik je u tome da ih se ne gleda u oči, nego iznad glave Da bismo se riješili straha od javnog nastupa trebamo se suočavati s njim.

Kako izaći iz zone komfora?