Prestala sam preskakati doručak na tjedan dana, evo što sam prvo primijetila
Godinama sam bila jedna od onih osoba koje ujutro jednostavno nemaju vremena za doručak. Alarm bih odgađala do zadnjeg trenutka, brzinski se spremila za posao i izašla iz stana s kavom u ruci, uvjerena da će mi to biti dovoljno do ručka. I iskreno, dugo nisam ni razmišljala o tome jer sam jednostavno bila naviknuta na takav ritam.
Tek kada sam počela obraćati pažnju na to da mi koncentracija često pada već sredinom prijepodneva, a energija tijekom dana oscilira više nego što bih željela, zapitala sam se koliko na to utječe činjenica da prvi obrok pojedem tek oko podneva.
Zato sam si zadala jednostavan izazov - sedam dana neću preskočiti nijedan doručak. Cilj nije bio potpuno promijeniti prehranu preko noći, nego pronaći način kako uvesti jutarnji obrok koji će biti brz, ukusan i dovoljno praktičan da ga mogu održati i nakon završetka izazova.
Dan 1: najveći izazov bio je promijeniti naviku
Prvog jutra nisam imala problem s pripremom doručka, nego s vlastitim razmišljanjem. Instinktivno sam posegnula za kavom i krenula prema vratima, a onda se sjetila da sam si obećala dati priliku novoj rutini.
Zato sam odabrala nešto jednostavno - O’Plant Date&Cocoa muesle s O’Plant badem mlijekom i kavu s O’Plant Barista mlijekom. Priprema je trajala doslovno nekoliko minuta, što mi je bilo važno jer sam znala da neću dugoročno raditi ništa što zahtijeva puno vremena rano ujutro.
Već tog prvog dana primijetila sam jednu zanimljivu stvar. Nisam osjećala onu poznatu glad koja bi me obično uhvatila oko 10 sati, i zbog koje sam posezala za bilo kakvim snackom koji bi mi se našao pri ruci.
Dan 2 i 3: počela sam planirati jutra drugačije
Nakon prva dva dana shvatila sam da je ključ u pripremi. Navečer bih unaprijed odlučila što ću doručkovati pa ujutro nisam morala razmišljati.
Kako sam drugi dan imama gomilu sastanaka i još manje vremena, kombinirala sam kavu s O’Plant Barista mlijekom i O’Plant Focus voćno-žitni snack. Ugodno iznenađenje mi je bilo koliko je zasitan i koliko sam energije imala.
Treći dan sam O’Plant Fruit muesle pripremila s O’Plant badem mlijekom, i u to dodala malo voća koje sam narezala večer prije. Sve je bilo brzo, jednostavno i dovoljno zasitno da bez problema (i želje za ikakvim snackom) odradim sve jutarnje obveze.
Posebno mi se svidjelo što nisam morala komplicirati. Često imam dojam da zdrave navike zahtijevaju puno planiranja i odricanja, ali ovaj put radilo se o minimalnoj promjeni koju sam lako mogla uklopiti u postojeću rutinu.
Sredina tjedna: primijetila sam razliku u energiji
Četvrti i peti dan pokazali su se kao oni kada sam prvi put stvarno osjetila učinak novog obrasca. Dok bih inače oko 11 sati osjetila pad koncentracije i potrebu za još jednom kavom, ovoga puta taj osjećaj nije bio toliko izražen. Nisam odjednom postala superproduktivna osoba koja skače iz kreveta puna energije, ali sam primijetila da mi je razina energije tijekom jutra stabilnija.
To mi je bilo posebno važno na poslu jer dosta vremena provodim za računalom i često imam dane prepune sastanaka. Kad sam prestala preskakati doručak, osjećala sam se organiziranije i manje opterećeno razmišljanjem o tome kad ću napokon stići nešto pojesti.
Vikend je bio pravi test
Zanimljivo, najveći izazov nije bio radni tjedan nego vikend. Naime, kada nemam strogo definiranu rutinu, puno lakše preskočim obrok ili ga odgodim za kasnije, no odlučila sam ostati dosljedna do kraja izazova.
Jedno jutro pripremila sam si doručak na terasi uz knjigu, a drugo sam nakon šetnje napravila kombinaciju O’Plant muesla, voća i biljnog napitka. Upravo tada sam shvatila da doručak više ne doživljavam kao obvezu koju moram odraditi, nego kao mali ritual kojim započinjem dan.
Ono što mi je najviše pomoglo
Ako me netko pita što mi je najviše olakšalo ovaj izazov, rekla bih - praktičnost. Kada pokušavam uvesti novu naviku, važno mi je da ne zahtijeva dodatni stres. O’Plant proizvodi pokazali su se kao jednostavno rješenje za jutra kada nemam puno vremena, ali ipak želim pojesti nešto prije nego što krenem u dnevne obveze.
Svidjelo mi se što sam mogla kombinirati različite okuse i sastojke ovisno o raspoloženju, bez dugog planiranja ili pripreme. Upravo je ta jednostavnost bila razlog zašto sam uspjela ostati dosljedna svih sedam dana.
Tjedan dana kasnije
Nakon sedam dana nisam doživjela neku spektakularnu transformaciju, ali sam primijetila nekoliko konkretnih promjena. Prije svega, jutarnja glad više me nije iznenađivala usred radnog vremena. Imala sam osjećaj veće stabilnosti tijekom prijepodneva, a koncentracija mi je bila bolja nego inače. Također sam postala svjesnija vlastitih prehrambenih navika i shvatila koliko male promjene mogu imati veliki utjecaj kada ih stvarno uspijemo uklopiti u svakodnevicu.
I možda je upravo to najveća lekcija ovog izazova - ta da ne moramo preko noći potpuno promijeniti način prehrane da bismo napravili nešto dobro za sebe. Ponekad je dovoljno krenuti od jedne male navike.
Za mene je to bio doručak. A nakon ovog tjedna, definitivno ga ne mislim ponovno početi preskakati.