Kako izaći iz zone komfora i u svoj život vratiti strast i entuzijazam?
Jedina rutina koje se svakodnevno trebamo držati je rutina brige i ljubavi prema sebi
Po svojoj definiciji, rutina je jednoličan ritam života, mehanički način rada, po iskustvu i navici, bez udubljivanja u srž stvari. Moć navike svima je dobro poznata. Manje je poznat podatak da većinu svojih svakodnevnih odluka donosimo upravo iz navike, a ne temeljem Više razine svijesti i dubljeg promišljanja. Postoje rutine koje su za nas jako dobre i poželjne; poput redovitog treninga, odvajanja vremena za sebe i onoga što nas veseli. Postoji velika razlika između rutine koja nas čini sretnima, daje nam osjećaj optimizma i radosti, donosi nam zadovoljstvo i uspjeh i one gdje robujemo ustaljenim pravilima i navikama, te krutim obrascima koji nas sputavaju u stvaralaštvu i napretku.
Često mislimo kako je u današnjem zaposlenom i ubrzanom načinu života rutina jedino ta koja će nam omogućiti da izvršimo sve svoje obaveze. Dobra organizacija je sjajna stvar, ali rutina koja se ponavlja godinama dovodi do stagnacije našega rasta, dovodi do nezadovoljstva, ponekad i do depresije. Sve više ljudi izlazi iz rutine i ostvaruju puno više nego prije, sretni su, energizirani i bolji nego ikad. Produktivnost, uspjeh i sreća ne zahtijevaju rutinu.
Osjećaj slobode je važna stvar za svakog čovjeka. To ne znači da ćemo zanemariti svoje obaveze, ali čak i mala promjena daje sjajne rezultate. Sve počinje od stava da biste sebi trebali biti na prvom mjestu. Tajna leži u vlastitom zadovoljstvu i unutarnjoj snazi za životne izazove. Promjena počinje s malim koracima. Započni dan s pozitivnim afirmacijama i to već kod buđenja, prve misli neka budu pozitivne bez obzira kakav dan te čeka, ionako ga ne možeš do detalja isplanirati, nepredvidive okolnosti su uvijek prisutne.
Možeš reći sebi: "Dobro jutro, još jedan predivan dan me čeka, a svi Izazovi koji me čekaju su moja radost, s njima rastem, učim o sebi.“ Završi dan sa zahvalnošću, osvijesti i čestitaj sebi na svemu što si napravila toga dana. "Zahvaljujem na ovom danu koji mi je dao puninu života, nove izazove koje s radošću prihvaćam jer su dio mojega rasta i smisla postojanja.“
Ostajanjem u zoni komfora polako nestaje entuzijazam i u život se uvlači nezadovoljstvo
Ako postoji i jedna stvar koja nas sprječava u širenju našeg punog, nesputanog potencijala, onda je to komfor zona. Reže naša krila i nameće nam “lažnu sigurnost” dok bespomoćno sjedimo na obalama života. Već u vrlo ranoj dobi komfor zona postaje dio naše podsvijesti, tu se osjećamo „sigurno“. Kako odrastamo, sve više se ušuškavamo, sretni što smo završili škole, našli posao, stvorili obitelj, lista može ići u nedogled.
Snovi i želje, polako se gase, a s njima i naša životna energija. Kada izađemo iz zone komfora osjećamo se zdravo i energično, djelujemo s namjerom, mudrošću i kreativnošću, a naš um postaje pozitivan i otvoren za beskonačne mogućnosti, u kontaktu smo sa svojim osjećajima, istinskim Sepstvom, postajemo magnet za ono što želimo. Mi imamo moć unutar sebe pokrenuti odgovornost za svoj život i ne prihvaćati ulogu žrtve. Ljudsko biće je stvoreno da testira svoje granice, suočava se i riskira. Aktiviraj pozitivan dio svoga uma.
Njegova svrha je potaknuti optimizam, uzbuđenje i entuzijazam. Prihvati sebe bez nametanja pravila kako bi te drugi prihvatili. Svakoga dana ili par puta tjedno, napravi nešto što nikada nisi, nešto što si željela napraviti već dugo, no nikako da se pomakneš s mrtve točke. Možeš pronaći i partnera ili prijatelja koji će ti u tome dati podršku, uputi se u pustolovinu. Samo se trgni i malo riskiraj. Pustite očekivanja i prihvati rezultate svojih djela. Druži se s drukčijim ljudima. Ljude s kojima se obično družimo biramo prema zajedničkim interesima. Za promjenu pronađi nekoga tko je drugačiji od tebe. Budi otvorena. Slušaj želje svoga srca, probudi ponovo dijete u sebi. Bez obzira na godine, status i obaveze, to razigrano dijete je i dalje u tebi, a samo na tebi je da ga poslušaš.
Promjene se ne događaju zato da bi nas život „kažnjavao“, već kako bismo rasli
Promjene su neminovni dio života. One su nešto s čim ćemo se kroz cijeli život susretati i to s razlogom. Rođenjem naša duša dobiva novi život, ali s njim i svoje lekcije, izazove, karmu koju moramo odraditi i talente koje trebamo razvijati. U skladu s tim, promjene u životu su neminovne. One se ne događaju zato da bi nas život „kažnjavao“, već kako bi rasli. Izazovi su dio našega života i sve ovisi o našem kutu gledanja na njih, kako ih percipiramo. Možemo ih percipirati kao nešto što nas dovodi do boljeg i sretnijeg života i rasta ili kao prepreke i odvesti nas u samosažalijevanje.
Nemoj bježati od promjena koje donosi život i uvijek budi svjesna da su one za tvoje najveće dobro. Otvaraju ti oči, a sebi omogućavaš kretanje prema naprijed. Prihvati da su promjene dio života, a do njih uvijek dolazi onda kada dođe vrijeme da dio prošlosti ostavimo iza sebe i okrenemo se budućnosti. Promjena od nas traži da napustimo svoju zonu komfora i uvijek nam šalje poruku u kojem smjeru se trebamo pokrenuti, donijeti u naš život svježinu i nešto novo, mogućnost da rastemo. Iako neke promjene mogu biti i jako bolne, prihvaćanjem ovih činjenica one postaju prilika za rast.
Mi ne znamo što nam Svemir želi poručiti kod promjena, ne volimo takva iznenađenja i iznenadne transformacije života, ulazak u nepoznato, ali upravo to je priroda promjene. Kada vjerujemo da za svaku promjenu postoji jako dobar razlog i da to nije uvijek u našim rukama, tada će nam biti puno lakše prihvatiti ju. Razmišljaj i promatraj što ti promjena želi poručiti, čemu te želi naučiti i uvjerena sam da ćeš pronaći odgovor. Jedino Ego nas može u tome spriječiti jer ne želimo vjerovati niti prihvatiti. U takvim trenucima nađi vrijeme samo za sebe, budi sama na nekom mjestu koje te čini najopuštenijim, nemoj se vraćati u prošlost, gledaj u smjeru u kojem te promjena može dovesti.
Budite svjesna činjenice da gubitak nečega ili nekoga znači samo to da smo s jednim područjem života završili i da je vrijeme za novi početak. Nemoj se opirati, ljutiti, suditi, samosažalijevati, prihvati promjenu i dopusti da te odvede ka novom smjeru. Svaka velika promjena tražiti će od nas i puno naših malih promjena i tu često dolazi do otpora prema promjeni.
Traži od nas da izađemo iz komfor zone i krenemo dalje. To je slično iskustvo kada krećemo u novu školu, novi prijatelji, novi profesori, strah nas je. Mnoge promjene zbog toga ne volimo, jer nas na neki način prisiljavaju da mijenjamo puno više stvari nego što smo mislili da ćemo morati promijeniti. Nema smisla boriti se protiv toga, jer to može stvoriti samo frustraciju. Uči se fleksibilnosti.
Krute ideje i stavovi ne vode nikuda jer da tome nije tako, nikada ne bi dobili mogućnost izaći iz zone komfora i ono najvažnije, nešto naučiti. Reakcije na promjene su uvijek emotivne prirode, bilo sretne ili tužne. Suoči se s tim emocijama, nemoj ih potiskivati. Neke promjene traže i fazu tugovanja i to je proces koji trebamo prihvatiti, a ne potiskivati. Prihvaćanje je najbitniji čimbenik kretanja kroz promjenu. Što prije prihvatimo ono što nam se događa, to ćemo prije doći ponovno u zonu ravnoteže