Obojani smeđi šećer isti je kao bijeli

Ono što mi danas nazivamo šećerom zapravo je saharoza, jednostavna molekula koja se u organizmu razgrađuje na glukozu i na taj način osigurava brz izvor energije stanicama. Šećer se dobiva ekstrakcijom iz tzv. šećernih biljaka: šećerne repe i šećerne trske. I dok rafinirani odnosno bijeli šećer prolazi potpunu obradu, smeđi šećer ne prolazi kroz cijeli proces rafinacije pa u njemu zaostaju razni biljni pigmenti, neki minerali te drugi biljni ostaci.

Kada se govori o zdravijem, smeđem šećeru, onda se upravo misli na taj nerafinirani šećer. No, na tržištu se pod smeđim šećerom najčešće prodaje, a i u što su se nedavno sami uvjerili hrvatski potrošači, običan granulirani šećer s dodanom melasom za boju. Takav obojani šećer ne nudi nikakve zdravstvene pogodnosti u odnosu na bijeli šećer.

Etiketa otkriva zdravi šećer

Jedan od načina kako potrošač može provjeriti koji smeđi šećer kupuje je da provjeri sirovinu iz koje je proizvod napravljen. Naime, smeđi se šećer dobiva iz šećerne trske jer je melasa iz trske prihvatljivijeg okusa i mirisa za ljude, dok melasa iz šećerne repe to nije. Stoga je prvi korak u kupovini smeđeg šećera provjera je li riječ o šećeru iz šećerne trske, a za to je dovoljno pročitati etiketu.

Energetska vrijednost bijelog i nerafiniranog smeđeg šećera je približno podjednaka. Nerafinirani smeđi šećer uz saharozu sadrži i male količine minerala poput kalija, kalcija, natrija, magnezija i fosfora te u vrlo malom udjelu vitamine B skupine. Iako sadržaj vitamina i minerala u nerafiniranom smeđem šećeru nije značajan, ipak u određenoj mjeri pridonosi vitaminsko-mineralnoj ravnoteži.

U procesu razgradnje šećera organizam, naime, koristi minerale poput magnezija i vitamine B skupine. Kako je bijeli šećer lišen tih komponenti, njegova razgradnja troši vitaminsko-mineralne rezerve što dugoročno dovodi do iscrpljivanja organizma. Može se reći da, ako ništa drugo, smeđi šećer barem djelomice nadoknađuje mikronutrijente koji se gube njegovom razgradnjom.