Uzavrela atmosfera na zagrebačkim ulicama

''Vaš entuzijazam je bio zarazan, odmah su se noge lakše potegnule, a osmijeh se držao sve do cilja. Baš smo sretnici što ste nas bodrili, zakon ste, hvala!'' Ovo je samo jedan od brojnih pozitivnih komentara sudionika Zagrebačkog maratona na odličnu atmosferu koju su im nedavno pripremili Zagreb Runnersi. Čista sreća i mnoštvo osmijeha reakcija su većine trkača na ovaj složni tim.

''Koliko god smo svi ponosni na prekrasne osmijehe trkača i širenje ljubavi na utrci, naknadno smo saznali kako su neki susjedi bili toliko ljuti da su za naše domaćine iz hostela u Ilici gdje smo bili smješteni pripremili čak i tužbu zbog 'pomaganja u kreiranju nesnosne buke i smeća'', rekao nam je Domagoj Puzak, kapetan Zagreb Runnersa osvrćući se na uzavrelu atmosferu koju su pripremili maratoncima i polumaratoncima. Za neke možda buka, ali za brojne trkače to je zasigurno bila glazba za dušu.

Zajedništvo i međusobna potpora

Prije samo sedam mjeseci, Domagoj je s 13 prijatelja osnovao Zagreb Runnerse koji već danas tvore tim od otprilike 45 stalnih članova. ''Nismo organizacija, nismo škola trčanja, nismo udruga već prvenstveno obitelj. Trkaći smo tim kojemu je cilj izgraditi poticajnu okolinu za sve koji uživanjem u trčanju žele unijeti nešto bolje u svoju svakodnevnicu. Najviše cijenimo zajedništvo i međusobnu potporu'', tvrdi te napominje kako za pristup Runnersima ne postoje upis ni članarina već je trčanje besplatno, a mogu im se pridružiti i početnici i napredni trkači.

''Trčimo dva ili tri puta tjedno, ovisno o tome kako se dogovorimo. Ono što tražimo od 'članova' jest da aktivno sudjeluju u svemu kroz što prolazimo i da na neki način nešto 'vrate' ovoj zajednici - energiju, ideju, osmijeh, podršku, inicijativu, poziv na cugu, poziv na roštilj, prijevoz na trening ili barem high-five.''

Tko trči - trči! Tko ne trči - navija!

Uz glavni moto ''Run with your heart'', misao vodilja Runnersa jest i ''Tko trči - trči! Tko ne trči – navija!''. Drugim riječima, oni članovi Zagreb Runnersa koji na pojedinoj utrci na koju su se zaputili ne planiraju trčati, svakako su i dalje aktivni, no kao navijači. Nesumnjivo je kako ''cheering point'' veselih trkača-navijača mnogima pomaže u trenucima kad su im noge teške. ''Jedan od naših članova mi je priznao kako je na posljednjem Ljubljanskom maratonu gotovo odustao od utrke na 39. kilometru. Srećom, taman je na horizontu ugledao našu veselu ekipu koja mu je dala vjetar u leđa te je poput munje otrčao posljednja 3 kilometra'', prepričava Domagoj koji iza sebe ima tri 'odrađena' maratona u New Yorku, Beču i Barceloni. 

I sam je na teži način naučio koliko je naporno trčati bez navijačke potpore. ''Kada sam 2012. godine saznao da sam među 200 tisuća prijavljenih za najveći New York maraton dobio priliku sudjelovati u utrci, nisam fizički niti bio spreman otrčati 42 kilometra. Bila je to prilika koju nisam htio propustiti, no kao da su se sve sile svijeta urotile protiv mene – zbog brojnih žrtava uragana Sandy, maraton je dan prije utrke po prvi put u povijesti njegova postojanja bio otkazan.'' Kako je već stigao u svjetski velegrad, nakon prvotnog šoka i nekoliko mjeseci priprema za utrku, Domagoj je ipak odlučio otrčati rutu zbog koje je otišao na drugi kontinent. ''Trčao sam posve sam, u svom svijetu, bez ijednog navijača. Kada sam otrčao 42,2 km, stao sam i promatrao ljude kako prolaze pored mene i proživljavaju tvoj tipičan dan. Bio sam presretan zbog činjenice da sam upravo otrčao svoj prvi maraton, no tužan jer nisam to imao s kime podijeliti.''

Rušenje prepreka i granica

Kako i drugi ne bi doživjeli sličnu sudbinu te istovremeno inspiriran ''Bridge The Gap'' pokretom koji trkačke družine diljem svijeta spaja u jednu zajedničku, Domagoj je ovu sportsku priču odlučio podijeliti sa svojim istomišljenicima izvan Hrvatske. S još nekolicinom kapetana svojih timova ujedinio je zagrebačke ''Zagreb Runnerse'' i beogradski ''Belgrade Urban Running Team'' u ''442 Crew'', simbolično nazvan prema kilometraži između Zagreba i Beograda.

''Prijateljstvo i suradnja naših timova razvili su se sasvim spontano, a zbog sličnih želja i planova brzo smo shvatili da imamo isti cilj - pokazati svima kako je vrijeme da se zaborave političke netrpeljivosti i krene u svjetliju budućnost. Naš odnos se temelji na prijateljstvu, podršci i međusobnom poštovanju. Trčanjem postajemo bolji ljudi, a to je poruka koju želimo svima poslati.'' Prvi susret ovih dviju trkačkih skupina održao se nedavno na ''ničijoj zemlji'', između hrvatske i srpske granice, i otada se razvila prijateljska suradnja. ''Odlučili smo zagrliti jedni druge, ignorirati granicu te pretrčati preko nje. Ako bilo tko na svijetu želi na isti način širiti ljubav, onda je naša misija uspjela!'' Uostalom, što može bolje ujediniti ljude i njihov sličan životni stil nego sport i dobra zabava.

Saznaj kako bosonogim trčanjem možeš zaliječiti ravna stopala.