Sanjin se rolanjem počeo baviti kako bi pravio društvo mlađem bratu, a njegove prve role su umjesto gumenih imale plastične kotače. 'Rolam već gotovo 17 do 18 godina. Počeo sam kad je rolanje bilo toliko popularno da su se gotovo svi moji vršnjaci vozili. Moja rolerska "karijera" započela je zbog mog, četiri godine mlađeg brata. On se bavio klizanjem pa je za "suhe" treninge morao nabaviti role. Ja sam svoje role dobio u isto vrijeme kad i on, po uzoru na njega. Naši starci tada nisu imali dovoljno novaca da bi nam priuštili najbolje modele rola, ali uvijek su nam pružali čim su više mogli. Tako smo započeli s rolama koje su umjesto gumenih, imale plastične kotače.

Agresivno rolanje je priznato kao olimpijski sport

Scena u Hrvatskoj je trenutno jako loša, glavnu ulogu na pozornici i dalje ima samo nogomet, a rolanje, kao i mnogi drugi sportovi, pati zbog toga. U Hrvatskoj je u proteklih par godina izgrađeno mnogo skate parkova. Rolera će iz tog razloga na sceni uvijek biti, ali za sada je to u jako malim brojevima. Vani rolanje kao da ponovo raste. Ima mnogo novih lica, trikovi su sve teži i teži, organiziraju se mnoga velika natjecanja. Agresivno rolanje je već više godina priznato kao olimpijski sport. Nažalost, za sada ta titula pripada samo rolanju na halfpipe-u. Ta mi je disciplina više puta za redom pružila treću kategorizaciju sportaša, a time i stipendiju te "poseban" tretman na fakultetu. S druge strane, mentalitet ljudi, konzervativnost, a možda ljubomora i zavist tjeraju mnoge od ovog, a i ostalih ekstremnih sportova.

Ništa bez zagrijavanja

Treninzi ovise od osobe do osobe. Kao netko tko je proveo četiri godine na Kineziološkom fakultetu znam da je razgibavanje prije svakog treninga nužno, ali toga se malo tko u ovome sportu pridržava. Ja više koristim sistem polaganog zagrijavanja. Kada dođem u park, počnem s trikovima koji su manje opasni i koristim ih sve dok ne osjetim da sam spreman za teže. Treninzi se mogu raditi kao i u svakom drugom sportu, polako zagrijavanjem i razgibavanjem, pa ponavljanjem i učenjem trikova, odnosno metodikom, ali isto tako, možete se i sami sebi prilagoditi, odnosno raditi ono što vam taj dan odgovara. Kada smo brat i ja počeli, nije bilo "tutoriala" po YouTube-u, nije bilo toliko rolerskih videa, a i metodika za većinu trikova nije bila toliko razvijena'.

Ozljede me nisu spriječile

Koliko su ozljede česte u ovom adrenalinskom sportu i kako ih prevenirati? 'Ozljede su vrlo česte u ovom sportu, ali kada se baviš gotovo 20 godina istim sportom, tvoje tijelo se nauči prilagoditi i spriječiti ih. Od zaštitne opreme sam nosio gotovo sve; štitnike za dlanove, kacigu, štitnike za koljena i kostobrane, no sada ne nosim baš ništa. Jednostavno se trudim voziti pametno i promišljeno. To ne garantira sigurnost, ali s time se mogu pomiriti. S gotovo svakog "sessiona", kako mi nazivamo treninge, se vratim s nekoliko novih ogrebotina ili masnica, a ponekad, no ne tako često, ozljede su i veće, poput slomljenog prsta ili iščašenog ramena. Ipak, imao sam par ozbiljnijih ozljeda koje su me koštale više mjeseci bez vožnje. Bilo je tu svega; potres mozga, napukle i slomljene kosti, ozljede kralježnice, iščašenja ramena, koljena i gležnjeva, vode u koljenom zglobu, itd. Sada imam 30 godina i kad pogledam na sve to, zapravo se super osjećam.

Sanjin se tijekom 12 godina uporno zalagao za izgradnju skate parka u Zagrebu, a njegov trud se napokon isplatio i danas se Zagreb njegovom zaslugom može pohvaliti vrlo dobrim skate parkom na Jarunu. U Zagrebu postoji samo jedan bolji skate park, a to je ovaj na Jarunu. Da nije bilo moje upornosti tijekom proteklih 12 ili koliko već godina otkako sam prvi puta uputio e-mail na gradonačelnikovu adresu kojim sam isticao nužnu izgradnju skate parka, pitanje je bili imali i taj jedan. Što se tiče troška opreme i samih rola, sjećam se kako smo se brat i ja znali veseliti kad bi nam roditelji kupili nove kotače ili novi model rola. Kasnije smo obojica imali i sponzore pa bi dobivali potrebno po jako malim cijenama ili potpuno besplatno. Brat mi danas vozi za par sponzora dok ja trenutno nemam niti jednog. Može se reći da je to velikim djelom i moj izbor.  Sponzorstvo je obveza, nekad ugodna, a ponekad i ne baš.

Trema je prisutna, ali zov adrenalina je jači

Osim "vratolomija" na rolama, uvijek su me privlačile i slične stvari na skijama, skokovi na trampolinima, još kao mali sam volio skokove u vodu, volim brzu, ali promišljenu i do neke razine sigurnu vožnju autom. Da, moglo bi se reći da sam ovisan o adrenalinu. Trema je prisutna u mnogim aspektima života pa tako i u rolanju. Najčešće se osjeti na natjecanjima, ali i ne nužno. Strah je u malim količinama pozitivna stvar, sve dok si zbog njega spremniji na brzu reakciju. Najviše uživam u onome što rolanje zapravo jest, a to je druženje s prijateljima, susreti s novim i poznatim licima iz svih dijelova svijeta, u učenju novih trikova o kojima nisam ni maštao kao klinac.

Roditelji se brinu, ali nas i podržavaju

Roditelji su nas oduvijek podržavali u našem izboru pa tako i u rolanju. Vozili su nas po natjecanjima kad smo bili klinci, udomili bi naše rolerske prijatelje iz drugih gradova i država, a kasnije i sada, kad smo već odavno postali odrasle osobe, čine sve kako bi nas podržavali i dalje. Naravno, što se ozljeda tiče, brinuli su se i prije, a brinu se i sada. I brat i ja imamo ogromnu količinu medalja i pehara sa županijskih, državnih, ali i međunarodnih natjecanja. Moj je najveći uspjeh bio najbolji trik na svjetskom prvenstvu ("Winterclash 2007') u Njemačkoj. S obzirom na to da je na tom natjecanju sudjelovalo 40 različitih država, smatram da sam dobro prošao.

'Agresivno rolanje nije samo sport, ono je životni stil, preporučio bih ga gotovo bilo kome', poručuje za kraj Sanjin Hadžiomerspahić.

Pročitaj kakva adrenalinska uzbuđenja voli glumica Angelina Jolie.