Zbog pandemije onečišćenje se smanjuje, a što će biti kad ovo prođe
Analiza koju je proveo Carbon Brief sugerira da je u Kini došlo do pada potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova od 25 posto u razdoblju od svega dva tjedna, što će vjerojatno utjecati na oko jedan posto smanjenja emisija CO2 na cjelogodišnjoj razini.
Dr. sc. Nikola Biliškov viši znanstveni suradnik, zaposlen u Zavodu za kemiju materijala Instituta Ruđer Bošković, inicijator Apela znanstvenika RH za sustavnu klimatsku akciju te dobitnik priznanja „Krunoslav Sukić“ Centra za mir, priznanja Instituta Ruđer Bošković za popularizaciju znanosti i stipendije Marie Curie objašnjava je li moguće da pandemija koronavirusa dovede dugoročno do smanjenja CO2 ili će se stvari vratiti na staro ili čak pogoršati kad se ekonomije nakon pandemiju oporave.
Nakon ove pandemije svijet neće biti isti
"Je li smanjenje emisija incidentno ili trajno ovisi o dugoročnom odzivu društva u cjelini na pandemiju. Naravno da je pandemija dovela do radikalnog smanjenja ljudskih aktivnosti, što za sobom povlači i smanjenje emisija ugljikovog dioksida. No, bitno je što će se dogoditi poslije krize. Čini mi se da ova pandemija, zbog svojih doista globalnih razmjera, ima znatan potencijal iniciranja i promoviranja društvenih promjena. Nakon proglašenja mjera fizičkog distanciranja prvi odgovor društva je bio da se treba nastaviti s radom od kuće, a informacijske i komunikacijske tehnologije nam doista to i omogućuju. No, zajedno s premještanjem posla su nastale i brojne inicijative kojima je praktički u dobroj mjeri prigušena socijalna distanciranost", tumači Bliškov i nastavlja:
Naime, svjedočimo velikom porastu broja webinara, online radionica i drugih inicijativa i formi društvenog djelovanja koje se provode na mreži. S druge strane, vidimo i organiziranje alternativnih načina nabavke hrane i drugih potrepština. Sve to ima znatan pozitivan transformativni potencijal i svijet poslije ove pandemije neće biti jednak onome prije nje. Pojavljuju se i znakovi, koji bi se mogli protumačiti i kao simptom nelagode prevladavajućeg socio-ekonomskog sustava zbog opisanih trendova. Zadnjih par dana vidimo porast broja članaka u kojima se traži odustajanje od očito efikasnih javno-zdravstvenih mjera fizičkog distanciranja. Problem je što se radi o zahtjevu koji profit pretpostavlja ljudskim životima. Sve skupa, svjedoci smo sukoba dva ekonomska modela. Ako kao društvo ustrajemo u transformaciji i odolimo nasrtaju dominantnog sustava, onda bi to moglo doista dovesti do trajnog i značajnog smanjenja emisija CO2."
Vlade bi se trebale savjetovati sa stručnjacima i iskoristiti ovu situaciju kako bi se zaustavilo daljnje uništavanje planeta
Bliškov odgovara i na pitanje postoje li projekcije kako pomiriti gospodarski rast, a da se pri tom toliko ne uništava okoliš:
"Postoje različite projekcije u tom smislu, ali one se uglavnom temelje na lažnim rješenjima, kojima se održava prevladavajući sustav. No, taj sustav se temelji na očito pogrešnoj logici bezgraničnog rasta na planetu koji je ograničen svojim dimenzijama i svojim resursima. Pomirba neograničenog rasta s očuvanjem okoliša nema utemeljenja u elementarnijoj logici i prema tome je nemoguća. Treba razvijati nove socio-ekonomske modele, koji se temelje na prastarim, a danas sustavno suspregnutim narativima, koji se temelje na vrijednosti ljudskog života, suradnji, solidarnosti, pa i suosjećanju."
Što bi vlade nakon pandemije trebale poduzeti kako bi se zaustavio rast CO2, a da pri tom gospodarstvo ne pati, Bliškov tumači: "
"Vlade bi trebale oko sebe okupiti kvalitetne multidisciplinarne timove stručnjaka koji su u stanju budno i sustavno pratiti ono što se u atmosferi ove pandemije događa. Kao što sam rekao, ovi društveni trendovi imaju znatan potencijal za pozitivnu transformaciju. Svako zlo donosi neko dobro, a ovo zlo bi moglo iznjedriti puno toga dobroga."