Osim što pomažemo drugima, volontiranje može imati pozitivan učinak i na nas same. Istraživanja pokazuju da volontiranje može pridonijeti osjećaju smisla i pripadnosti te većem zadovoljstvu životom.

O tome kako volontiranje izgleda u stvarnom životu, koliko vremena zapravo zahtijeva i zašto za pomoć životinjama nije potrebno čak ni iskustvo sa psima razgovarali smo s Dorom Perši, volonterkom i jednom od osnivačica Udruge za dobrobit i zaštitu životinja Indigo.

Što je potrebno da bi netko postao volonter u Udruzi Indigo?

Dora: "Za volontiranje je potrebna samo dobra volja i ponešto vremena koje si spreman izdvojiti za pomoć drugima. Sve ostalo ide prema dogovoru te mogućnostima i željama volontera.

Naša jedina molba, mogu čak reći i zahtjev, jest da kada nešto kažeš da ćeš odraditi, onda to i odradiš. Nikoga se, naravno, ne tjera ni na što. Svatko volontira u onom dijelu u kojem želi i koliko želi, ali odgovornost treba postojati, pogotovo jer radimo sa živim bićima koja ne mogu čekati niti im se može objasniti da si ti nešto zaboravio ili ti se nije baš dalo.

Jasenka i ja, kao osnivačice, također smo volonterke, ali mi nemamo tu privilegiju raditi što i kad želimo – mi moramo. Kad netko osjeti potrebu pomoći drugima, treba nam se samo javiti. Odradimo razgovor i onda ga, prema njegovim preferencijama, uvodimo u naše protokole i način funkcioniranja".

Kako volontiranje izgleda u praksi i koliko vremena zahtijeva?

Dora: "Volontiranje u praksi sigurno izgleda drugačije od onoga kako ga većina ljudi zamišlja. Obično ljudi imaju u glavi samo kontakt sa psima: šetnje, igru, maženje, četkanje... A to je možda 10 posto onoga što se radi.

Najviše vremena odlazi na razgovore s ljudima, putem e-maila, društvenih mreža, telefona i uživo. Kako Indigo nema zaposlenih osoba, volonteri rade sve. Imamo core tim ljudi koji su aktivni svaki dan. Neki su zaduženi za komunikaciju s ljudima, neki za objavljivanje na društvenim mrežama, neki samo dolaze raditi sa psima, a neki se bave marketingom i financijama.

Izvan tog najužeg tima imamo velik broj ljudi koji pomažu – od teta čuvalica i vozača do fotografa i informatičara. Svaki volonter sam određuje koliko će vremena izdvojiti za druge, a mi moramo znati na što možemo računati.

Ako, primjerice, netko kaže da će napisati jednu objavu tjedno, onda očekujemo jednu objavu tjedno. Ako kaže da će prošetati jednog psa jednom mjesečno, i to je u redu. Bitno je samo da znamo na čemu smo kako bismo se mogli organizirati. Pomoć je uvijek potrebna i što nas je više, to možemo više napraviti i pomoći većem broju životinja".

Što ako netko želi volontirati, ali nema puno slobodnog vremena?

Dora: "Za volontiranje je potrebna samo dobra volja. Tko hoće, naći će načina. Tko neće, naći će izgovor.

Volontiranje uopće ne mora biti obaveza i imamo dosta ljudi koji pomažu upravo tako, neobavezno, kada mogu. I to nam jako puno znači. Taj neobavezan dio više je vezan uz sam rad sa psima jer, koliko god vremena proveli s njima, nikad dosta. Imamo jednu volonterku koja povremeno napiše koju objavu, ali onda kada je „lupi“ inspiracija. Svakako smo zahvalne i na tome. Znači, ima volontiranja i volontiranja, ali svatko, baš svatko, može pronaći način da pomogne".

Može li volontirati netko tko uopće nema iskustva sa psima?

Dora: "Naravno. Mogu volontirati i ljudi koji baš nikakvo znanje nemaju o psima niti iskustva u volontiranju. Imali smo jednu volonterku koja se panično bojala pasa, ali je svejedno voljela boraviti kod nas. Ona je preuzela čišćenje bokseva. Bilo je super njoj, super nama.

Pomoć nam je zapravo najpotrebnija u segmentu rada s ljudima jer to oduzima najviše vremena, a to opet nije za svakoga. Tu se već pomalo igraš psihologa i to jako crpi energiju.

Pomoći se može vođenjem društvenih mreža, skupljanjem novca, vožnjom, čuvanjem, čišćenjem, spremanjem, fotografiranjem, šetanjem pasa... Jednu stvar svatko može napraviti, a iziskuje samo nekoliko sekundi. To je dijeljenje objava, što ljudi često ne doživljavaju kao nešto bitno, a upravo taj čin može dovesti do udomitelja. Molim vas i ovim putem – ne podcjenjujte taj jedan SHARE na društvenim mrežama".

Što volontiranje može dati samom volonteru?

Dora: "Volontiranje je jedan od stupova civilnog društva i ja osobno za sebe mogu reći da je to nešto što mi je nedostajalo u životu. Točno se sjećam kada mi je prošlo kroz glavu da je to karika koja je nedostajala da budem potpuna.

Teško je govoriti u ime drugih, primjera je koliko i volontera. Svatko ima svoj razlog zašto to radi i to treba poštovati. Netko to radi zato što stvarno voli pse i želi im pomoći. Netko traži dodatnu svrhu u životu. Neki dođu volontirati kada traže sebe, neki kada im se život raspada – pa odu kada se sastave – a netko jednostavno uživa u tome što radi, a ujedno i pomaže nekome.

Mi prvenstveno tražimo emocionalno stabilne volontere koji žele nadograditi svoj život jer ovo što radimo nije lagano i ljudi vrlo često znaju „pucati“".

Može li volontiranje zaista promijeniti čovjeka?

Dora: "To ovisi o čovjeku, o tome kakav je, koliko doživljava ono što se oko njega događa i koji mu je motiv volontiranja. Ako to radiš iz sebe, iz neke unutarnje potrebe, sigurno će te promijeniti.

Ako to radiš jer je to danas popularno i bitno ti je samo staviti sliku na Instagram kako pomažeš, sigurno promjene neće biti. Nije nam se jednom dogodilo da nam na teren, u šetnju sa psima, dođu muškarci u bijelim košuljama ili cure u štiklama. Što reći na to?"

Što biste poručili nekome tko razmišlja o volontiranju, ali se još nije odvažio?

"Tko želi volontirati, uvijek je dobrodošao. Može nam se za početak javiti da malo popričamo, objasnimo o čemu se tu točno radi pa nakon toga odlučiti, bez obaveze. Mi u Indigu nekako gledamo na to da svatko od nas ima neku životnu misiju i da je dio zdravog života pomoći drugima. Što imaš od toga da misliš samo na sebe i o sebi? Nismo stvoreni kao samostalne jedinke, nego kao socijalna bića".

Volontiranje može pomoći i onome tko pomaže!

Istraživanja također pokazuju da volontiranje može imati koristi i za osobu koja volontira. Veliki pregled dosadašnjih istraživanja koji je obuhvatio 28 sustavnih analiza pronašao je povezanost volontiranja s nizom pozitivnih čimbenika, među kojima su životno zadovoljstvo, osjećaj smisla, socijalna podrška i osjećaj pripadnosti zajednici. 

I veliko europsko istraživanje na gotovo 20.000 sredovječnih i starijih osoba iz 15 zemalja pokazalo je povezanost redovitog volontiranja i većeg emocionalnog blagostanja tijekom praćenja. Volontiranje ne treba promatrati kao čarobni recept za bolje raspoloženje, ali može biti jedan od načina da se povežemo s drugima, pronađemo nešto što nam je važno i pritom konkretno pomognemo nekome kome je pomoć potrebna.

Međunarodni dan pasa Antistres na četiri šape: Samo 10 minuta druženja sa psom može sniziti kortizol!