Koliko kilograma toksina pojedemo godišnje?

Naišla sam na podatak da tijekom godine u prosjeku pojedemo više od 3 kilograma različitih toksina ako svakodnevno konzumiramo konvencionalne, neekološke proizvode. Tako barem tvrdi Svjetska zdravstvena organizacija, koja je do te brojke došla pod pretpostavkom da godišnje pojedemo u prosjeku 500 kilograma hrane. Dakle, ne znam koliko prosječna osoba u prosjeku pojede po obroku dnevno, ali ja znam da sam bliža brojci od tone i nešto hrane godišnje. Pa, naravno da mi je itekako važno da popratne i često sveprisutne toksine u hrani smanjim na najmanju moguću mjeru.

Uobičajeni protokoli konvencionalne poljoprivrede podrazumijevaju korištenje brojnih herbicida, fungicida, pesticida, mineralnih gnojiva baziranih na lako topivim fosfatima, a na žalost se sve masovnije koristi i GMO tehnologija. Na tom se području razvijaju i novi proizvodi koji mi tjeraju strah u kosti zbog neprirodnih mehanizama kojima u ekološkoj proizvodnji beskompromisno nema mjesta.

Krumpir – otrovan ili hranjiv i zdrav?

Možda najbolji primjer za ilustraciju ove priče o važnosti konzumiranja ekoloških proizvoda je običan i neugledan – krumpir. Definitivno omiljen u našim krajevima, gdje često uživamo u raznim kulinarskim varijacijama upravo s ovom jednostavnom namirnicom. Krumpir je gomolj koji rastući pod zemljom djeluje poput moćnog podzemnog čistača ili spužve koja u sebe upija – sve, bez obzira radi li se o prirodnom i nezagađenom ili zatrovanom tlu punom toksina. 

Zapamti, krumpir je moćna ''podzemna spužva'' baš kao i ostale korjenaste biljke poput mrkve, pastrnjaka, daikona itd. pa je itekako važno biraš li organsku ili konvencionalnu varijantu. Iako smo možda svjesni koliko su zdravi odabiri u svakodnevnom životu važni, ponekad iz vlastitog komoditeta želimo vjerovati da je ''svaki krumpir s placa – dovoljno dobar''. Uzimamo vlastitu obmanu zdravo za gotovo, iako u cijeloj priči nema baš ništa zdravo.

Prema znanstvenim studijama biljke uzgojene po načelima ekološke poljoprivrede u prosjeku sadrže:

• • 28 posto više vitamina C
• • 18 posto veći relativni sadržaj bjelančevina
• • 19 posto više ugljikohidrata
• • 18 posto više kalija
• • 10 posto više kalcija
• • 13 posto više fosfora
• • 77 posto više željeza

Općenito govoreći, u ekološkom je uzgoju cilj stvoriti kvalitetno humusno tlo bogato nutrijentima i živim organizmima, neophodnim za zdrav razvoj biljke, dok se u konvencionalnoj poljoprivredi kvaliteta tla zanemaruje. Zato se i kaže da su biljke osjetila zemlje i kao takvima im se u ekološkom uzgoju i pristupa.

Lokalni poljoprivrednici

Urbano vrtlarstvo i podrška lokalnim eko poljoprivrednicima

Urbano vrtlarstvo u svijetu uzima sve više maha, a oni koji ga prakticiraju tvrde da je ujedno idealna antistresna terapija. Istraži mogućnost da sama uzgajaš svoje voće i povrće (ili barem na balkonu začinsko bilje). Slijedi pritom ekološke postulate no ako tvoja užurbana svakodnevica nameće tempo koji to ne dopušta, onda svakako podrži svoje lokalne eko uzgajivače kao što je to primjerice gospodin Rosipal koji s cijelom obitelji uzgaja organsko voće, povrće i žitarice na lijepom eko imanju u okolici Požege.

Pročitaj intervju s eko poljoprivrednikom Damirom Rosipalom.

Kao što bi sam gospodin Rosipal rekao: ''Konvencionalni proizvodi ponekad izgledaju kao barbike, pa eko proizvodi kupcima ne izgledaju dovoljno atraktivno''. Srećom, izgled ne govori ništa o kvaliteti. Kada sljedeći put čuješ ponudu: ''Krumpira gospođo?'', odgovori protupitanjem i kada god je to moguće odaberi za sebe i svoju obitelj ekološke proizvode jer ulaganje u zdravlje i vitalnost jedini su sigurni ulozi!

Moja preporuka: Ukusan ekološki krumpir s eko imanja obitelji Rosipal, možeš ga nabaviti u bio&bio trgovinama.