Jezik klimatskih promjena utječe na našu percepciju opasnosti
Riječi kojima klimatski znanstvenici opisuju nesigurnost predviđana budućih klimatskih ekstrema i događaja mogu snažno utjecati na javnu percepciju. Pokazuje to nova studija objavljena u časopisu Nature Climate Change (studeni 2025.).
Znanstvenici upozoravaju da IPCC-ove smjernice za događaje niskih šansi (niže od 33 posto šanse) preporučuju u svojim AR5 i AR6 izvještajima korištenje negativnih izraze poput “nije vjerojatno”, ali upravo to može biti problematično.
Opisivanje ishoda niske vjerojatnosti korištenjem negativno oblikovanih fraza poput “nije vjerojatno da će se dogoditi”, umjesto pozitivnim frazama poput “malo je vjerojatno” potkopava javnu percepciju i razumijevanje klimatske znanosti.
U osam prethodno registriranih eksperimenata (s ukupnim brojem ispitanika od 4150) znanstvenici pokazuju da čitatelji doživljavaju ishode opisane negativnim terminima niske vjerojatnosti kao odraz nižeg znanstvenog konsenzusa u odnosu spram semantički gotovo istih, ali pozitivno uokvirenih termina.
Potkopavanje vjere u znanost?
Učinak postoji i nakon što se ljude uvjeri u klimatske promjene, a slabi kada su projicirane vrijednosti premašile osobna očekivanja sudionika. Sudionici također jače povezuju negativne termine niske vjerojatnosti s ekstremnim ishodima i ocjenjuju ih kao manje utemeljene na dokazima od njihovih pozitivno izraženih inačica.
Autori stoga preporučuju korištenje jezično pozitivno iskazanih vjerojatnosti za iskaz predviđanja kako bi bolje prenijela činjenica da znanstvenici imaju i konsenzus i dokaze za ono što govore. Jednostavnije rečeno, negativni izrazi kao da sugeriraju podijeljenost među stručnjacima. Ispitanici su takve fraze povezali s ekstremnijim ishodima i ocijenili ih manje utemeljenima u dokazima.
Taj učinak – potkopavanja vjere u znanost – nije vezan uz političko uvjerenje ili stav o klimatskim promjenama – svi ispitanici reagiraju slično. Čak ni 20 postotna šansa za ekstreman događaj ne smije se ignorirati, ali njeno nazivanje “nevjerojatnim” umanjuje percepciju ozbiljnosti rizika i voljnost da se reagira, ističu znanstvenici.
Važne društvene implikacije
Jezik koji aludira na nepovjerenje može stvoriti dojam da se klimatski stručnjaci ne slažu – što pogoduje skepticizmu i otežava zagovaranje mjera. Studija upozorava da takav izbor riječi olakšava širenje dezinformacija.
Prof. Marie Juanchich, voditeljica istraživanja i članica Odsjeka za psihologiju pri Sveučilištu u Essexu, u Velikoj Britaniji ističe za Phys.org kako “nazivanje tih događaja nevjerojatnima može smanjiti svijest javnosti o rizicima te može rezultirati nespremnošću da podržimo mjere koje smanjuju ili pripremaju za prijetnju klimatskih promjena”.
Drugim riječima, čak i umjereni rizici (npr. 20 posto šanse za visok porast razine mora) mogu imati ozbiljne posljedice, ali ako ih kvalificiramo kao “nevjerojatne”, javnost je sklonija zanemariti taj rizik. Što nam govori način na koji jezično oblikujemo klimatske rizike?
Jezik i paraliza akcije
Nalazi ove studije nadovezuju se na širi problem odnosa između jezika, percepcije i klimatske akcije. Kao što pokazuju analize medijskog diskursa, način na koji se klimatske promjene jezično oblikuju, dakle, kako se određeni problemi naglašavaju, a drugi potiskuju, izravno oblikuje i emocionalni i politički odgovor javnosti.
Mediji i javni komunikatori često naginju dramatičnim, konfliktno uokvirenim ili katastrofičnim narativima, što može privremeno pojačati osjećaj hitnosti, ali dugoročno rezultira zasićenjem, anksioznošću ili povlačenjem publike. Nasuprot tome, tehnički hladni, apstraktni ili previše “stručni” izrazi – poput negativno oblikovanih vjerojatnosti – imaju suprotan učinak: mogu stvoriti privid da se ništa ne zna pouzdano, da su rizici daleki ili neodređeni, a da znanost nije jedinstvena.
Drugim riječima, oba kraja spektra: senzacionalizam i pretjerana negacija ili minimizacija rizika, proizvode isto stanje: paralizu akcije. Medijski diskurs o klimatskim promjenama nije neutralan. On ima potencijal naglasiti strukturne uzroke problema ali isto tako može učiniti da klimatske događaje percipiramo kao izolirane ili pojedinačne ili kao rezultate pogrešaka institucija.
Alat moći u klimatskom diskursu
Nova studija iz Nature Climate Change uklapa se u taj širi okvir: iz nje proizlazi da čak i naizgled suptilne jezične nijanse imaju mjerljive posljedice na to kako građani procjenjuju stručni dogovor i ozbiljnost scenarija.
To potvrđuje već poznatu tvrdnju komunikacijskih znanosti: način na koji govorimo o klimi nije samo tehnička odluka, nego politička i društvena. Jezik oblikuje horizont mogućeg djelovanja. Ako se ekstremni rizici prečesto kvalificiraju kao “nevjerojatni”, javnost može povjerovati da se radi o marginama bez tereta, a ne o scenarijima s potencijalno katastrofalnim posljedicama koje zahtijevaju pripremu.
Preporuke za komunikaciju
Klimatska komunikacija ima dvostruku zadaću: mora biti točna i mora biti razumljiva. Negativno uokvirene vjerojatnosti mogu nenamjerno signalizirati sumnju ili razilaženje unutar znanosti, što potiče skepsu i slabi potporu politikama klimatske prilagodbe.
Ako su klimatski rizici prezentirani terminima koji sugeriraju da su nevažni, udaljeni ili nepouzdani, publika ih neće doživjeti kao relevantne za vlastiti život. Ako su, pak, prikazani isključivo kroz prizmu katastrofe, publika će se povući. U oba slučaja, rezultat je isti: pasivnost.
Istraživači preporučuju da bi znanstvenici i mediji trebali birati pozitivne formulacije kada govore o izglednosti ili nevjerojatnosti ekstremnih klimatskih događaja. Umjesto izraza koji naglašavaju negaciju, učinkovitije je reći “malo je vjerojatno” ili navesti preciznu brojku.
Time se prenosi jednaka razina nesigurnosti, ali bez dojma da među stručnjacima nema dogovora. Takav izbor riječi, stoji u studiji, pomaže očuvati vjerodostojnost znanosti i povećava spremnost javnosti da podrži klimatske mjere. Autori ističu da ponekad jedna mala jezična promjena može bitno utjecati na to kako ljudi doživljavaju klimatske rizike.