Neki dan prolazim ulicom i čujem dvije osobe kako razgovaraju i jedna se požali drugoj: čuj, život mi je cirkus, to što se meni događa, to je prestrašno, ne znam uopće čime sam to zaslužila. Tako je teško danas biti sretan. Njene riječi 'zvonile' su mi cijeli dan u glavi. Da li je danas uistinu teže nego prije biti sretan? Što to znači, u stvari, 'biti sretan'? Jesi li opterećena potragom za srećom i zbog toga što ti to poručuju self help knjige, magazini, članci i nametnuti standardi?

Prirodni ciklusi podrazumijevaju izmjenu dobrog i lošeg

Najsretnija si kada si u potpunosti u skladu sa svojom unutrašnjošću. Usklađena sa svojom unutrašnjom prirodom, tada se osjećaš najzadovoljnija jer izbori koje radiš i odluke koje donosiš odražavaju tvoje najdublje i najiskrenije osjećaje. Imaš i jasnu mentalnu sliku kako je takav osjećaj poput bistrog izvora vode, čisto, pošteno i transparentno, bez 'muljanja', bez tajni s jasnim osjećajem da je bitnije da ne izdaš samu sebe od ispunjavanja tuđih očekivanja. Tada si, takva, otvorena, blaga i darežljiva i prema sebi i prema drugima.

Kako se život ne bi pretvarao u cirkus (ili što manje sličio na njega) jako je važno spoznati da si neodvojivi dio prirodnih ciklusa. Bez tog razumijevanja teško da možeš izići iz začaranog kruga samosažaljenja i gorčine. Kao što i u prirodi postoje stalne promjene (i vedro vrijeme, ali i bure i 'nevere') tako je potpuno prirodno, da i ti kao dio veće cjeline (prirode) isto tako prolaziš kroz prirodne cikluse rađanja i umiranja, dobitka i gubitka, radosti i žalosti, povezivanja i napuštanja itd, itd.

Sličniji smo nego što možemo zamisliti

I svi, ali baš svi prolazimo tijekom života slične stvari jer, bez obzira koliko si pokušala utvarati, puno smo sličniji nego što misliš, svi smo napravljeni od istog 'materijala'. Tijekom života, tako, svi ponekad lažemo i lažu nam, svi izdamo osobe do kojih nam je stalo i one izdaju nas, zaljubljujemo se i zaljubljuju se u nas, obradujemo druge i drugi obrađuju nas, ponekad teško opraštamo drugima i drugi teško opraštaju nama i tako sve do kraja kada isto tako prije ili kasnije svatko od nas završava svoj život na zemlji.

Misliti da si bitno drugačija od drugih, da si iznad drugih i da se tebi ne trebaju događati iste stvari kao i drugim ljudima te da si ili bi trebala biti pošteđena životnih izazova samo zato što se trudiš biti dobra, bolja ili zato što čitaš 'duhovnu' literaturu korijen je istinske nesreće. Društveni status, bogatstvo, nasljeđe, poznanstva s 'važnim' ljudima itd. ne mogu te odvojiti od prolaženja kroz životne cikluse i izazove. Takva očekivanja, osim što su potpuno nerealna, odvajaju te od prirodnih ciklusa, a to je jednostavno nemoguće jer smo im svi podložni. Očekivati da ti se 'loše' stvari neće događati samo zato što misliš da si posebna ili drugačija, dobra i da 'zaslužuješ' samo najbolje, jer 'nisi kao drugi ljudi' je iluzija koja postoji sam u našim mislima.

Bi li život uopće trebao biti 'fer'?

Istina je da se u stvari samo događaju prirodni završeci pojedinih ciklusa i započinju novi kao i svugdje oko nas. Ciklična priroda tvog postojanja jedino je za što se sa sigurnošću možeš 'uhvatiti', a spoznaja kako se sve odvija u ciklusima obnavlja tvoju poniznost i ovisnost o prirodi (Bogu, višoj sili ili već kako tko naziva).

Stoga, razlog zašto se osjećaš ne-sretna leži u potpunoj odvojenosti od vlastite ciklične prirode i tada si sklona razmišljanju tipa 'život nije fer' te 'cirkus od života' s početka ove priče. Ne postoje instant rješenja koja će te brzo teleportirati u neku sretnu zonu. Biti sretan (ili možda bolje reći zadovoljan) je težak posao, potrebno je puno truda, posvećenosti i fokusa da bi imala takav doživljaj i iskustvo. Stoga, misliti i govoriti nije dovoljno, potrebno je djelovati, krenuti u akciju i ne čekati da te netko drugi 'usreći'. Za početak, činjenica da si živa je i više nego dovoljna! Odlaziš iz cirkusa i počinješ novi ciklus.

Potraži još kolumni Jadranke Boban Pejić