Implantat funkcionira tako da šalje električne impulse mišićima kako bi oponašao djelovanje mozga. Upravo bi njegova funkcija mogla pomoći ljudima s teškim ozljedama kralježnice da stoje, hodaju i vježbaju. Prije samog implantanta dugi niz godina se istraživalo korištenje električnih impulsa za poboljšanje kvalitete života osoba s ozljedama leđne moždine. To uključuje i istraživanje iz 2018. tima istraživača koji su pomogli osobama s djelomičnom paralizom donjeg dijela tijela da ponovno hodaju prenosi Sciencealert. 

Implantant uspješan kod tri pacijenta

"Bilo je to vrlo emotivno iskustvo", rekao je Michel Roccati kada su se prvi put aktivirali električni impulsi i napravio je korak. Bio je jedan od tri pacijenta uključena u ispitivanje, a svima je nakon nesreće bio paraliziran donji dio tijela. Sva tri pacijenta uspjela su poduzeti korake ubrzo nakon što je implantat od šest centimetara umetnut i pulsevi namješteni. "Ove su elektrode bile duže i veće od onih koje smo prethodno ugradili, a zahvaljujući ovoj novoj tehnologiji mogli smo pristupiti većem broju mišića", rekla je Jocelyne Bloch, neurokirurginja u Sveučilišnoj bolnici u Lausanneu koja je pomogla u vođenju ispitivanja. 

Početni koraci bili su teški i zahtijevali su potporne šipke i značajnu snagu gornjeg dijela tijela. No, pacijenti su odmah mogli započeti rehabilitaciju, a u roku od četiri mjeseca Roccati je mogao hodati samo s okvirom za ravnotežu. Roccati sada može stajati dva sata i hodati gotovo jedan kilometar bez zaustavljanja. Talijan je opisao kako je zahvaljujući implantatu mogao klijentima pogledati u oči, popiti piće za stojećim stolom i istuširati se stojeći. On i druga dva pacijenta također su se mogli penjati stepenicama, plivati i voziti kanu.

Svijetla budućnost

Poboljšanja ovise o električnoj stimulaciji koja se pokreće putem računala koje nosi pacijent i koje aktivira uzorak impulsa. Dvoje od pacijenata sada mogu lagano aktivirati svoje mišiće bez električnih impulsa, ali samo minimalno. Pacijenti su bili paralizirani najmanje godinu dana prije istraživanja.

Ipak, postoje izazovi. U ranom oporavku kapacitet pacijenta je još uvijek u fluktuaciji, što otežava postavljanje osnove od koje se može mjeriti napredak, a kontinuirani medicinski tretman i bol mogu ometati rehabilitaciju. Implantati su zasad prikladni samo za one s ozljedom iznad donjeg torakalnog dijela leđne moždine, dijela koji ide od baze vrata do trbuha, jer je potrebno šest centimetara zdrave leđne moždine.

Ideja korištenja električnih impulsa za rješavanje paralize proizlazi iz tehnologije koja se koristi za regulaciju boli, a istraživači su rekli da vide prostor za daljnje primjene. Također su pokazali da se može regulirati nizak krvni tlak kod pacijenata s ozljedom leđne moždine i planiraju uskoro objaviti istraživanje o njegovoj upotrebi za tešku Parkinsonovu bolest.

Tim je upozorio da ostaje značajan posao prije nego implantat bude dostupan za liječenje izvan kliničkih studija, a Bloch je rekla da ona i neuroznanstvenik Gregoire Courtine primaju oko pet poruka dnevno od potencijalnih pacijenata koji traže pomoć.

Također planiraju i smanjiti računalo koje aktivira impulse kako bi se i ono moglo ugraditi pacijentima i kontrolirati pametnim telefonom. Očekuju da će to biti moguće već ove godine i imaju planove za velika ispitivanja koja će uključivati ​​od 50 do100 pacijenata u SAD-u, a zatim i u Europi. “Vjerujemo da postoji svijetla budućnost za tehnologiju neurološke stimulacije. Učinit ćemo to što je brže moguće", rekao je Courtine.