Učestalo ignoriranje simptoma

Najčešći simptomi bolesti šake su bol, nelagoda, trnci, slabost, nespretnost, smanjen opseg pokreta zglobova, oteklina, deformacija i crvenilo, ovisno o vrsti i uzroku bolesti, oštećenju tkiva (uzrok su ponavljajuća mikroozljeđivanja) ili jednokratnoj većoj ili manjoj ozljedi. Činjenica je da rijetko ispravno i pravovremeno reagiramo na različite simptome u području šake i ruke, ali ako se zbog simptoma na nogama otežano krećemo ili se uopće ne možemo kretati, tada najčešće odmah zatražimo pomoć liječnika. Mnogi moji pacijenti u Poliklinici Bilić Vision najčešće u poodmaklom stadiju različitih bolesti ili stanja nakon ozljeda postaju svjesni propusta što nisu na simptome reagirali mnogo ranije.

Jedan od razloga zašto ljudima toliko dugo treba da dođu na pregled jest taj što se bolovi znaju pojaviti uslijed uobičajenih radnji (pisanje na kompjuteru, obavljanje kućanskih poslova, bavljenje različitim hobijima itd.) te samim time imaju dojam da će bolovi oslabjeti ili uskoro nestati. Čest razlog nepravovremenog javljanja liječniku je ignoriranje simptoma koji po kriteriju pacijenta nisu dovoljan motiv za javljanje liječniku, a statistika pokazuje da svatko od nas više puta u životu ima manje ili veće tegobe i simptome u području šake i ruke.

Neadekvatno reagiranje na iskustvo boli

Na šaci ima oko 100 puta više osjetnih receptora (osjetnih tjelešaca) nego primjerice na stražnjoj strani noge. To dokazuje važnost šake kao osjetnog i funkcionalnog organa, a začuđujuće je koliko je brojnih receptora smješteno i na laktovima. Bol je iskonsko iskustvo ljudi i zapravo je korisno upozorenje da nešto treba poduzeti. Ako se to upozorenje ne sluša, dolazi do manjih ili većih, prolaznih ili trajnih oštećenja tkiva, organa ili ponekad cijeloga organizma. Poznato je da je bol stvar percepcije, a nju možemo mijenjati. Bol, kao i ostali simptomi, ima i komponentu emocionalnog iskustva te svaka osoba različite simptome, a posebice bol, doživljava drugačije.

Ljudi mogu više ili manje kontrolirati emocionalnu reakciju na bol, a to je moguće zahvaljujući endorfinima, odnosno ljudskim hormonima i prirodnim analgeticima koji smanjuju bol blokirajući živčane sinapse. S obzirom na to da svatko od nas ima drugačiju sposobnost oslobađanja endorfina, tako i svatko drugačije doživljava i reagira na bol, kao i na ostale upozoravajuće simptome. Ljudska sjećanja na bol također su vrlo neprecizna, zbog čega često zapostavljamo i odbacujemo iskustvo boli i na nju ne reagiramo adekvatno.

Individualno testiranje tegoba pacijenata

Razinu boli, kao i razinu drugih simptoma, može se prilično precizno odrediti individualnim testiranjem. U svrhu određivanja boli već nekoliko desetljeća koristim vizualnu analognu skalu (VAS) koja mi je dala odličan uvid u intenzitet tegoba pacijenta te smanjenje tegoba nakon provedenog liječenja. Zahvaljujući dugogodišnjem bilježenju i statističkoj obradi procjene boli vizualnom analognom skalom u mojih pacijenata, pronašao sam koje od priznatih i korištenih metoda liječenja određenih bolesti mogu u prosjeku više smanjiti bolove, a koje manje.

Kako bi testiranje bilo što je moguće vjerodostojnije, liječnik treba dobro objasniti pacijentu VAS skalu na kojoj su označene samo vrijednosti 0 i 100. Nakon što pacijent povuče okomitu liniju na mjesto gdje procjenjuje intenzitet svoje boli, iznad prazne skale stavi se milimetarska skala i očitava intenzitet boli. Bilježeći procjenu intenziteta boli prije, tijekom i nakon liječenja, pacijent pomaže liječniku u procjeni uspješnosti liječenja, a samim time i sebi jer će tako liječnik biti bolje informiran o efektima terapije koju provodi.

Na sljedećoj stranici pročitaj zašto se bolesnicima koji na simptome boli u šaci nisu reagirali na vrijeme, nakon završenog liječenja može smanjiti kvaliteta života.

Izostanak uočljivih simptoma

Najlošije ishode liječenja imaju bolesnici koji odlično toleriraju bol i ostale simptome jer se javljaju kasno, odnosno kad im se znatno manje može pomoći zbog uznapredovalog stadija bolesti i pojave trajnih posljedica. Bolje prolaze oni koji reagiraju na simptome na vrijeme, odnosno na samom početku bolesti. Najbolji primjer za to su bolesnici s kompresijskim sindromima živaca. Najčešći kompresijski sindrom na ljudskom tijelu je sindrom karpalnog kanala ili tunela koji se nalazi u području ručnog zgloba sa strane dlana. Kod bolesnika s tim sindromom bol je dominantan simptom, ali se ponekad javljaju i trnci, žmarci te peckanje.

Neki ljudi uopće nemaju bolove već samo neke od nabrojenih simptoma, dok neki nemaju niti simptome, ali zato pregled iskusnog liječnika specijaliste za šaku i ruku te elektromiografija (EMG) dokazuju postojanje sindroma. Takvi pacijenti su najugroženiji jer nemaju razlog da se jave liječniku. Tada treba obratiti pažnju na neke druge simptome koji su povezani s duže postojećim kompresijskim sindromima živaca u području šake i ruke, kao što su nespretnost ili slabost šake. Treba obratiti pažnju i na mišiće unutar šake koji se nalaze u korijenu palca i malog prsta sa strane dlana te između palca i kažiprsta sa strane obrnute od strane dlana. Ako se uoči razlika u veličini i tonusu (napetosti) tih mišića, treba se obratiti liječniku specijalisti za šaku.

Smanjenje kvalitete života

Osim različitih kompresijskih sindroma živaca, u području šake i ruke postoji niz bolesti, sindroma prenaprezanja i stanja nakon različitih ozljeda koje daju manje ili veće simptome, a na koje bolesnici ne reagiraju na vrijeme ili uopće ne reagiraju jer ih ne smatraju ozbiljnima. Nažalost, velik je broj bolesnika koji zbog takvog stava ne mogu biti u cijelosti izliječeni, zbog čega im je i nakon završenog liječenja smanjen radni kapacitet i općenito kvaliteta života.

Postoji i druga skupina bolesnika koji su ugroženi zbog toga što se liječe, ali bez točno postavljene dijagnoze. Često se bolesnici iz te skupine liječe analgeticima ili raznim procedurama fizikalne terapije, nakon čega se simptomi obično smanjuju ili sasvim prođu, ali u pravilu samo privremeno ili na duže vrijeme. Bolesnici tako gube motiv za otkrivanjem prave dijagnoze i adekvatnim liječenjem, a bolest napreduje.

Metode neoperacijskog liječenja

Pacijentima koji posjete liječnika u početnim stadijima bolesti, najčešće pomažem raznim metodama neoperacijskog liječenja. Što se bolest počne liječiti u ranijem stadiju, to će liječenje biti uspješnije, kraće i manje agresivno, a rezultat liječenja će biti potpun, odnosno bez trajnih posljedica. Tako bolesnici vrlo kratko ili uopće ne moraju odsustvovati s posla i ostalih svakodnevnih aktivnosti.

Međutim, pacijente koji se javljaju u kasnijim stadijima različitih bolesti, kao što su kompresijski sindromi živaca, upalni procesi, sindromi prenaprezanja, trajna oštećenja zglobne hrskavice i/ili kosti, tumori itd, u pravilu moram liječiti operacijski. Tada vrijedi jednako pravilo – što se ranije liječenje započne, to su rezultati bolji, ali uz uvjet da šaku i ruku liječi iskusan specijalist za kirurgiju šake i ruke uz odgovarajuću aparaturu, instrumentarij, implantate i sve ostalo neophodno za kirurgiju šake.

Saznaj koja prehrana može pomoći u smanjenju boli i ukočenosti zglobova.