Istraživanje Saveza društava multiple skleroze Hrvatske i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, pokazalo je kako je u Hrvatskoj 2015. godine od multiple skleroze liječeno više od 6400 osoba unutar bolničkog sustava i sustava primarne zdravstvene zaštite. 

Bolest se najčešće javlja kod mladih osoba, između 20. i 40. godine života, te kao posljedica dugotrajne, tihe, klinički nemanifestne bolesti. Od multiple skleroze boluje i Petra Strupar (26) iz Varaždina, s kojom smo razgovarali o njezinu životu s MS-om.

Sve je počelo trnjenjem nogu

Petri je prvi put dijagnosticirana multipla skleroza u dobi od samo 22 godine, ali kako kaže, dijagnoza ju zapravo nije šokirala jer je već neko vrijeme znala da nešto nije u redu. Stanje joj je bilo izrazito loše, a sve je počelo trnjenjem nogu, koje se proširilo na cijelo tijelo te je zahvatilo čak i vid. U konačnici više nije mogla ustati ni iz kreveta.

Iskreno, moja reakcija na dijagnozu bila je začuđujuće normalna jer sam dugo znala da nešto nije u redu i napokon sam saznala što je to. Roditelji su bili dosta šokirani i taj je šok potrajao kratko pa smo krenuli u "rješavanje" problema, tj. pronalaženje bilo kakvih podataka kako mi pomoći da mi bude bolje, priča nam Petra.

Iako je jedna od bolesti o kojoj se još uvijek puno uči, danas znamo da je multipla skleroza autoimuna bolest koja zahvaća mozak i kralježničnu moždinu, zbog čega je provođenje živčanih signala duž oštećenih živčanih vlakana oštećeno ili u potpunosti prekinuto. Bolest karakteriziraju motorički, osjetni i vizualni simptomi, zatim znakovi i simptomi oštećenja moždanog debla i malog mozga, s poremećajem ravnoteže, koordinacije, dvoslikama i vrtoglavicama.

Danas vodi normalan život

Šest mjeseci nakon što je dobila dijagnozu, Petra kreće s liječenjem pod nadzorom dr. sc. Ines Lazibat s Odjela za demijelinizacijske bolesti Kliničke bolnice Dubrava. 

Predvidjeti tijek bolesti je jedan od najtežih zadataka. Činjenica je da s napredovanjem bolesti dolazi do akumulacije neuroloških ispada koja neminovno dovodi do trajnog invaliditeta, stoga je rano liječenje imperativ, objašnjava dr. sc. Lazibat.

Terapija je Petri pomogla da od osobe koja ne može ustati iz kreveta ponovno postane pokretna. Trenutno ne uzima lijekove, već samo pokoji dodatak prehrani, a pazi da dosta šeće pa puno vremena provodi u prirodi sa psom. 

Bolest me dosta promijenila... Nabolje. Više se ne živciram oko nebitnih stvari te zdravlje i sreću u životu ne uzimam više zdravo za gotovo. Definitivno sam "joj" zahvalna jer sam zbog nje bolja osoba i cijenim život više nego prije, govori Petra.

Liječenje u što ranijoj fazi izrazito je važno

Oko 85% oboljelih ima relapsno-remitirajući oblik bolesti, što znači da se pojavljuju tipični klinički simptomi multiple skleroze, koji se nakon određenog trajanja povlače. Kod osoba kod kojih se odmah nakon liječenja relapsa, dakle u što ranijoj fazi bolesti, počinje provoditi preventivno imunomodulacijsko liječenje velike su šanse da se bolest zaustavi ili značajno ublaži.

Dr. sc. Lazibat objašnjava da se strategija liječenja dosta promijenila u posljednjih nekoliko godina zbog čega oboljeli imaju dobre prognoze, mogu nastaviti normalno živjeti i biti dugo radno aktivni. U neliječenih bolesnika ili bolesnika s kasnim početkom preventivne terapije najmanje 50% bolesnika razvija unutar 10-20 godina izrazitije teškoće u hodu. 

Svi mi s MS-om imamo istu bolest, ali smo individualci koji se trebaju brinuti za sebe i slušati svoje tijelo. Ne uspoređivati se s drugima, nego se brinuti za sebe te prihvatiti to​​​​​​, zaključuje Petra.