Sumnja se da je virus s 88-postotnom smrtnošću zabilježen u dvije europske države
Većina dosad zabilježenih slučajeva odnosila se na zdravstveno osoblje koje je liječilo zaražene pacijente u i oko Kigalija, glavnog grada Ruande. U Kigaliju živi 1,2 milijuna ljudi i ima dobro povezanu zračnu luku, što izaziva strah od međunarodnog širenja, piše The Sun.
U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kategorizirala je rizik od širenja na susjedne zemlje kao visok. Također sugeriraju da postoji opasnost od širenja izvan istočne Afrike, s izvješćima o sumnjivom slučaju u Belgiji. Marburški virus je WHO već označio kao prioritetni patogen s pandemijskim potencijalom.
Paul Hunter, profesor medicine na Sveučilištu East Anglia, rekao je za The Sun da bi se epidemija marburškog virusa mogla pojaviti u bilo kojoj zemlji na svijetu. "Razdoblje inkubacije je između pet i 15 dana, dovoljno dugo da netko sjedne u avion i odleti bilo gdje u svijetu", objasnio je. "Provjera u zračnoj luci ne bi eliminirala taj rizik zbog dugog razdoblja inkubacije", dodao je Hunter, budući da ljudi mogu putovati bez ikakvih simptoma.
Prethodne epidemije marburškog virusa dovele su do smrti oko polovice zaraženih, iako se to dogodilo u mjestima gdje je zdravstvena skrb loša pa je taj postotak porastao na gotovo 90 posto. Identificirano je oko 300 ljudi koji su bili u kontaktu s potvrđenim slučajevima u Ruandi, a neki su smješteni u izolaciju.
No za jednu osobu se sumnja da je već otputovala u drugu zemlju, prema WHO. Nigdje nije izravno spomenuto o kojoj je zemlji riječ, ali objava na X-u, na kojoj je prikazan lanac prijenosa virusa, pokazuje da je osoba koja je bila u kontaktu zaraženom osobom otputovala u Belgiju. Glasnogovornik belgijskog Sigurnosnog okruženja lanca zdrave hrane rekao je da je osoba za koju se smatra da je u opasnosti od marburškog virusa odmah stavljena u izolaciju, piše The Sun. Osoba je od tada završila puni period inkubacije bez razvoja ikakvih simptoma, dodali su. Izjava WHO-a uvjerava da je dotična zemlja provela odgovarajuće mjere.
Osim u Belgiji, dvoje ljudi u Njemačkoj također bi moglo biti zaraženo marburškim virusom. Jedan od potencijalno zaraženih je 26-godišnji muškarac, student medicine koji je u Ruandi bio u kontaktu s pacijentom za kojeg se kasnije uspostavilo da ima marburški virus. Nakon povratka iz Ruande, student i njegova djevojka su se ukrcali u vlak u Frankfurtu na Majni te su tijekom putovanja za Hamburg dobili simptome slične gripi. Federalna policija zatvorila je dva perona u Hamburgu na nekoliko sati te su nakon toga stigle i sigurnosne službe u zaštitnim odjelima. Ostaje za vidjeti jesu li doista bili zaraženi marburškim virusom, rekao je glasnogovornik vatrogasne službe Christian Wolter, piše Bild.
U međuvremenu, WHO šalje stručnjake i alate za odgovor na epidemiju u Ruandu kako bi se virus suzbio. Posjeti bolnicama zabranjeni su dva tjedna, a pogrebne usluge su ograničene u pokušaju da se ograniči fizički kontakt s onima koji su možda imali ili su umrli od virusa.
Što je marburški virus?
Virus Marburg je uzročnik marburške virusne bolesti (MVD), bolesti s omjerom smrtnosti do 88 posto, koja može biti mnogo manja uz dobru njegu bolesnika. Virusi marburg i ebola članovi su obitelji Filoviridae (filovirus). Iako su uzrokovane različitim virusima, ove dvije bolesti su klinički slične. Obje su bolesti rijetke i mogu uzrokovati epidemije s visokim stopama smrtnosti, prema WHO.
Dvije velike epidemije koje su se dogodile istovremeno u Marburgu i Frankfurtu u Njemačkoj te u Beogradu u Srbiji 1967. godine dovele su do početnog prepoznavanja bolesti. Izbijanje je povezano s laboratorijskim radom na afričkim zelenim majmunima (Cercopithecus aethiops) uvezenim iz Ugande. Nakon toga, izbijanja i sporadični slučajevi prijavljeni su u Angoli, Demokratskoj Republici Kongo, Keniji, Južnoj Africi (kod osobe koja je tada putovala u Zimbabve) i Ugandi. Godine 2008. prijavljena su dva neovisna slučaja kod putnika koji su posjetili špilju naseljenu kolonijama šišmiša Rousettus u Ugandi.
Kako se prenosi marburški virus?
U početku, ljudska MVD infekcija je bila rezultat dugotrajne izloženosti rudnicima ili špiljama u kojima žive kolonije šišmiša Rousettus.
Marburg se širi prijenosom s čovjeka na čovjeka izravnim kontaktom (kroz oštećenu kožu ili sluznicu) s krvlju, izlučevinama, organima ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih ljudi te s površinama i materijalima (npr. posteljina, odjeća) kontaminiranim tim tekućinama.
Zdravstveni radnici često su bili zaraženi tijekom liječenja pacijenata za koje se sumnjalo da su imali ili im je potvrđen MVD. To se dogodilo u bliskom kontaktu s pacijentima kada se mjere opreza za kontrolu infekcije nisu strogo provodile. Prijenos kontaminiranom opremom za ubrizgavanje ili ozljedama ubodom iglom povezan je s težom bolešću, brzim pogoršanjem i, moguće, višom stopom smrtnosti.
Pogrebne ceremonije koje uključuju izravan kontakt s tijelom zaraženog pokojnika također mogu pridonijeti prijenosu marburškog virusa. Ljudi ostaju zarazni sve dok njihova krv sadrži virus, prema WHO.
Simptomi Marburg virusne bolesti
Razdoblje inkubacije (interval od infekcije do pojave simptoma) varira od dva do 21 dana.
Bolest uzrokovana virusom Marburg počinje naglo, visokom temperaturom, jakom glavoboljom i teškom slabošću. Bolovi u mišićima su česta pojava. Teški vodenasti proljev, bolovi i grčevi u trbuhu, mučnina i povraćanje mogu početi trećeg dana, a proljev može trajati tjedan dana. Pacijenti u ovoj fazi mogu imati duboko usađene oči, bezizražajna lica i ekstremnu letargiju. U europskoj epidemiji 1967. godine, osip bez svrbeža bio je uočen kod većine pacijenata između drugog i sedmog dana nakon pojave simptoma.
Mnogi pacijenti razviju teške hemoragijske manifestacije između petog i sedmog dana, a smrtni slučajevi obično uključuju neki oblik krvarenja, često iz više područja. Svježa krv u povraćenom sadržaju i izmetu često je praćena krvarenjem iz nosa, desni i vagine. Spontano krvarenje na mjestima uboda vene (gdje se ostvaruje intravenski pristup za davanje tekućine ili uzimanje uzoraka krvi) može biti posebno problematično. Tijekom teške faze bolesti, pacijenti su imali visoke vrućice. Zahvaćenost središnjeg živčanog sustava može rezultirati zbunjenošću, razdražljivošću i agresijom. Orhitis (upala jednog ili oba testisa) je povremeno prijavljen u kasnoj fazi bolesti (15 dana), prema WHO.
Trenutno ne postoje cjepiva protiv marburškog virusa
Trenutačno ne postoje cjepiva ili antivirusni tretmani odobreni za MVD. Međutim, potporna njega – rehidracija oralnim ili intravenoznim tekućinama – i liječenje specifičnih simptoma poboljšava preživljenje.
Postoje monoklonska protutijela (mAbs) u razvoju i antivirusni lijekovi, npr. Remdesivir i Favipiravir, koji su korišteni u kliničkim studijama za bolest virusa ebole (EVD) koja se također mogu testirati na MVD.
U svibnju 2020. Europska agencija za lijekove (EMA) je izdala odobrenje za stavljanje u promet cjepiva Zabdeno i Mvabea protiv EVD-a. Mvabea sadrži virus poznat kao Vaccinia Ankara Bavarian Nordic (MVA) koji je modificiran za proizvodnju četiri proteina iz Zaire ebolavirusa i tri druga virusa iz iste skupine (filoviridae). Cjepivo bi potencijalno moglo zaštititi od MVD-a, ali njegova učinkovitost nije dokazana u kliničkim ispitivanjima.