Otitis externa odnosno ''plivačko uho'' je infekcija vanjskog zvukovoda, kanala koji se proteže od uške do bubnjića. Ovu neugodnu pojavu mogu uzrokovati različite vrste bakterija ili gljivica. Voda koja se predugo zadrži u zvukovodu pogoduje bubrenju cerumena i može pospješiti razvoj upale.

Cerumen - ušna mast (ili vosak) je čest krivac zadržavanja vode u uhu. To je proizvod lučenja ceruminalnih žlijezda u koži zvukovoda. U normalnim količinama pomaže samočišćenju i zaštiti uha i ne treba ga uklanjati mehanički. Na taj se način uklanja i prirodna zaštita, te koža postaje podložnija infekcijama.Također, npr. higijenskim štapićima možeš dublje potisnuti stvoreni cerumen i izazvati stvaranje ceruminalnog čepa.

Kako prepoznati upalu vanjskog zvukovoda

U nekih pacijenata prvi simptom upale vanjskog zvukovoda je svrbež ušnog kanala. Bubrenje cerumena i otok kože zvukovoda može uzrokovati osjećaj punoće ili neugodnosti u uhu. Iako neugodne i ponekad vrlo bolne upale vanjskog zvukovoda u pravilu ne oštećuju sluh. Iznimka je upala pri kojoj se zvukovod potpuno zatvori zbog otoka kože ili obilja smole u zvukovodu. Ako je srednje uho zdravo, nagluhost ili šum prolazi čim se zvukovod očisti ili uslijed liječenja koža zvukovoda splasne.

Mogu se javiti i bolovi u uhu ili cijeloj polovici lica, koji se pogoršavaju pritiskom na vanjski dio uha. Nekim je osobama zbog bolova čak teško žvakati hranu. Vanjski dio uha može pocrvenjeti ili nateći, a limfni čvorovi u blizini uha se mogu povećati. Moguća je pojava iscjetka iz ušnog kanala koji je proziran ili žućkaste boje nalik gnoju. Kod nekih se osoba može javiti groznica, iako ona nije uobičajena. Upala se može prenijeti i s jednog uha na drugo štapićima, prstima ili vrškom bočice kapljica nepravilnim kapanjem uha.

Uzroci upale ili infekcije uha mogu biti:

• alergije, prekomjerni rast kosti vanjskog ušnog kanala – egzostoze
• razne kupelji, sapuni, šamponi koji iritiraju kožu zvukovoda
• bolesti kože zvukovoda poput ekcema, psorijaze ili seboreje, znojenje
• oštećenje slušnog kanala pri čišćenju oštrim predmetom pa i korištenje slušalica.

Simptomi upale uha

• Blagi: svrbež i/ili crvenilo ušnog kanala i osjećaj nelagode
• Srednji: bol na dodir, osjećaj punoće u uhu, slabiji sluh (''začepljeno uho'')
• Teški: jaka bol, crvenilo ili oticanje područja oko uha i/ili limfnih čvorova na vratu.

Sprječavanje upale

1. Uho održavajte suhim - nakon svakog kupanja osušite ga mekim ručnikom, papirnatom maramicom ili zabacivanjem glave na stranu odstrani zaostalu vodu iz uha
2. Izbjegavajte plivanje u vodi sumnjive kvalitete i zadržavanje stranih predmeta (pijesak, dlačice od šišanja) u zvukovodu
3. Izbjegavajte guranje stranih predmeta u uho, te čišćenje higijenskim štapićima i mala ozljeda bit će dovoljna za ulazak mikroorganizama u kožu
4. Ne pretjerujte u pranju uha sapunom i/ili šamponom - odmašćena je koža osjetljivija na infekcije, a smanjuje se i kiselost kože koja je njezina prirodna zaštita.,
5. Svrbež zvukovoda često je znak početne upale - započnite terapiju na vrijeme
6. Pri prekomjernom stvaranju ušne masti prije ljetovanja u ordinaciji je stručno odstranite
7. Nikada ne pokušavajte odstraniti višak ili stvrdnuti ušni vosak pamučnim štapićima, spajalicama ili ukosnicama. Spomenuti predmeti mogu ga dodatno potisnuti dublje u ušni kanal, iritirati kožu ili uzrokovati ogrebotine. Dobro je da su uši malo ''zamašćene''- ušna mast ima zaštitno djelovanje.

Osobe slabog imuniteta i dijabetičari trebaju više paziti na higijenu ušiju Najbolje metode za čišćenje ušiju ljeti i kako prepoznati upalu uha

Kako liječiti upalu uha?

U većine pacijenata u pravilu je dovoljna lokalna terapija antibiotskim kapima. Da bi djelovanje kapljica bilo optimalno, nužno je pogotovo pri jačim upalama, prethodno zvukovod isprati ljekovitom otopinom koja osim čišćenja i zakiseljuje kožu stvarajući tako nepovoljne uvjete za rast mikroorganizama.

Ponekad je potrebno liječenje započeti postavljanjem antibiotskih krpica u zvukovod u trajanju od 12-24 sata, da bi lijek bolje i brže djelovao. Teže upale zahtijevaju intenzivnu lokalnu i sistemsku antibiotsku terapiju. Liječenje mora biti dovoljno dugo da se upala ne bi ponovila.

Pri sumnji na gljivične i gram negativne infekcije svako je uputno učiniti bris uha prije terapije jer često zahtijevaju specifično dugotrajno liječenje. Primjena raznih ulja, vrućih tuljaca i sprejeva za uho ponekad može pomoći, ali ako postoji oštećenje bubnjića ili neka druga komplikacija i odmoći liječenju.

Upala vanjskog zvukovoda može se proširiti i na bubnjić i srednje uho. Rijetka, ali ozbiljna komplikacija upale vanjskog zvukovoda je maligni vanjski otitis koji se razvije ako bakterije prodru u kosti u okolici uha i šire se na bazu lubanje.

To se uglavnom događa u starijih osoba koje boluju od dijabetesa, pacijenata koji imaju HIV i djece oštećenog imunološkog sustava. Simptomi su bolovi u uhu s naglom paralizom lica, promuklost, grlobolja. Antibiotici se koriste za liječenje ove po život opasne infekcije .

Infekciju vanjskog zvukovoda mogu uzrokovati različite vrste gljivica Imaš li i ti problem 'plivačkog uha'? ž

Tekst je iz arhive missZDRAVE i sada je ponovno objavljen.