Prehrana kod karcinoma debelog crijeva ne odnosi se samo na konzumaciju zdrave hrane i pića jer tijelo treba i apsorbirati hranjive tvari kako bi imalo koristi od njih. Glavna funkcija debelog crijeva je apsorpcija elektrolita i tekućine, ali kolorektalni karcinomi i njihovo liječenje mogu ometati apsorpciju hranjivih tvari. Liječenje pacijenata s rakom debelog crijeva može uključivati ​​kirurško uklanjanje dijela debelog crijeva te takvi pacijenti imaju drugačije prehrambene potrebe od onih kod pacijenata s drugim vrstama raka. Nuspojave kemoterapijskog liječenja mogu uključivati ​​mučninu, povraćanje, gubitak apetita, proljev ili zatvor, a bilo koji od njih predstavlja prehrambene izazove tijekom liječenja. Dok su mnogi pacijenti s rakom izloženi riziku od pothranjenosti i dehidracije, oni s rakom gastrointestinalnog trakta (što uključuje rak debelog crijeva) imaju još veću vjerojatnost da će doživjeti određeni stupanj pothranjenosti, što može utjecati na sposobnost pacijenta da završi liječenje.

Pravilna prehrana tijekom liječenja pomaže pacijentima održati zdravu težinu, mišićnu masu i razinu energije što sve pridonosi sposobnosti podnošenja liječenja raka i pripremi za preživljenje. Specifične prehrambene potrebe tijekom liječenja raka debelog crijeva razlikuju se ovisno o situaciji svakog pacijenta.

Koja je najbolja hrana za debelo crijevo? 

Najbolja hrana za debelo crijevo nije za sve pacijente jednaka. Pacijenti s već postojećim stanjima poput bolesti srca ili pretilosti suočavaju se s drugačijim izazovima od onih koji započnu liječenje relativno dobrog zdravlja. Potrebe pacijenata također variraju ovisno o tome gdje se nalaze u procesu liječenja i nuspojavama koje doživljavaju. Općenito, pacijenti s rakom debelog crijeva moraju ostati hidrirani i jesti zdravu hranu bogatu proteinima, vitaminima, antioksidansima i elektrolitima kako bi im pomogli u postizanju odgovarajućih kalorijskih potreba. Rad s profesionalnim dijetetičarom koji može pomoći da ispunite te potrebe i koji može pratiti vaš prehrambeni status tijekom vašeg režima liječenja, može vam pomoći u smanjenju šanse da tijekom liječenja osjetite nutritivne nedostatke.

"Kako sam izliječila rak debelog crijeva"

Marija Banjad, predsjednica zagrebačke udruge osoba sa stomom Cro-Ilco za missZDRAVU povodom obilježavanja Svjetskog dana osoba sa stomom 12. listopada iznijela je svoju priču kako je živjeti sa stomom te se osvrnula i na druge aspekte bolesti.

Stoma je otvor na trbušnoj stijenci koji zamjenjuje uobičajenog mjesto pražnjenja stolice (kolo ili ileostoma) odnosno urina (urostoma). To je zamjenski put kojim se otpadne tvari izlučuju iz organizma u vrećicu pričvršćenu na otvoru. Stoma se stavlja kada zbog bolesti povezanih s crijevima više nije moguće uspostaviti probavu ili uriniranje. Može biti privremena ili trajna. Sadržaj pražnjenja crijeva nije moguće voljno kontrolirati, ali pacijenti nauče kako unositi piće i hranu da znaju kada mogu očekivati stolicu.

Suvremene vrećice su tanke i neprimjetne i nepropuštanju neugodne mirise tako da pacijenti sa stomom mogu nastaviti potpuno normalan život. Većina pacijenata može nastaviti s uobičajenim svakodnevnim aktivnostima. Mogu se baviti sportom pa i plivanjem, imati intimne odnose, a žene mogu zatrudnjeti i roditi dijete. Kakva će biti kvaliteta života pacijenta sa stomom uvelike ovisi o njegovom psihičkom stanju i prihvaćanju vlastite bolesti, odnosno njezinih posljedica u ovom slučaju života sa stomom.

"Nakon operacije probudila sam se sa stomom, nitko mi ništa nije rekao"

Marija Banjad pri porodu je dobila hemoroide koje je kontrolirala svake tri godine. "U veljači 2008. godine otišla sam na pregled. Liječnik me je hitno uputio u KBC Zagreb i u roku od mjesec dana bila sam operirana i dobila stomu. Kod nas je uvriježen naziv 'vrećica'", priča Banjad i kaže kako joj nitko nije rekao da postoji mogućnost da imam tumor ili da će možda dobiti stomu.

Kada sam se probudila u svojoj sobi u bolnici nakon operacije, ispod svih onih zavoja napipala sam stomu. Bila sam šokirana, ništa nisam znala, nitko mi ništa nije rekao ni prije niti poslije. Nosila sam se sa svim tim kako sam znala i umjela. Imala sam osjećaj da sam izgubila tlo pod nogama", kaže Banjad i dodaje da je na prvoj kontroli nakon operacije saznala sam da je imala rak debelog crijeva te da mora proći kemoterapiju i zračenje.

"Prošla sam šest ciklusa kemoterapije i 28 zračenja. Nisam imala nuspojava, jer sam imala takvu kemoterapiju koja ne uzrokuje probleme. Kada vam se takvo što dogodi, razmišljate o nekim stvarima koje vam sigurno prije ne bi pale na pamet. Možete to ili prihvatiti ili ne. Ja sam to prihvatila kao novi početak. Išla sam korak po korak. Nakon kemoterapije sam se uključila u udrugu osoba sa stomom. Tamo sam dobila odgovore na sva moja pitanja, jer udrugu čine ljudi koji su to sve imali iza sebe. Nitko drugi ne može vam reći što i kako dalje, kao onaj koji živi tako kao vi. Kada vidite da u Udruzi neki žive sa stomom već godinama dobijete vjetar u leđa, kao da je sve lakše i jednostavnije", prisjeća se Banjad i tvrdi da kada čovjek raščisti neke stvari sa sobom, sve krene na bolje.

"Kod nas su bolesti povezane s probavom stigmatizirane, a na destigmatizaciji jako puno rade udruge"

Kada jedan član obitelji dobije stomu, nije samo on pogođen nego i njegova obitelj te je psihološka potpora osim oboljelome potrebna i njegovim najbližim osobama. "Moja obitelj i bliža okolina je to prihvatila kao novi početak. Imala sam njihovu punu potporu. Ponekad je više istraumatizirana obitelj, nego sama osoba sa stomom. Nisam puno promijenila u svom životu. I prije sam bila dosta aktivna, što sam i danas. Prije tri godine sam postala predsjednica CRO-ILCO-Zagreb. Već nekoliko godina, sve

naše udruge, a ima nas 11 u Hrvatskoj, zadnji dan u svibnju obilježavamo Dan plavog irisa. Ove godine ćemo Dan plavog irisa obilježiti na Trgu bana Jelačića, 25. 05. 2019. od 10 do 13 sati s namjerom da pokušamo osvijestiti naše sugrađane o važnosti prevencije. Želimo ih upoznati sa radom udruge i životom osoba sa stomom. Imamo problem s dolaskom novooperiranih osoba u udrugu. Kod nas je još uvijek sramota sve što je vezano za probavu.

Ne daj bože da netko sazna da sam imao tumor debelog crijeva, a pogotovo da imam stomu. U većini slučajeva ne znaju niti članovi šire obitelji da imaju stomu. Iako imamo potporu HZJZ i Hrvatske lige za borbu protiv raka, to još uvijek nije dovoljno jer o tome se kod nas ne govori. Dok se o tome ne bude više pisalo i govorilo bit će kao i do sada. Mi smo isti ljudi kao i prije. Nekoliko naših članova se vratilo na posao. Žive i rade gotovo kao i prije.

"Usudila bih se reći da ja sada u nekim segmentima živim kvalitetnije nego prije"

Nisam mijenjala gotovo ništa u svojem životu. Jedino ne smijem nositi teret zbog lakšeg dobivanja kile iliti bruha. Normalno se kupam, bilo na moru, bazenu ili kadi. Jednom tjedno se uvalim u kadu vruće vode kao i prije i ništa se ne dogodi. Vozim bicikl, puno hodam, nema nikakvih ograničenja. Kao što sam rekla, samo ne dizati teško ni nositi, sve drugo je ok. Već devet godina svako jutro vježbam, osim nekih agresivnijih vježbi za trbušne mišiće, sve drugo može. 

Što se tiče prehrane, nisam puno promijenila. Jedem sve kao i prije. Ono što shvatim da mi stvara probleme, izbjegavam. Poručila bih svima koji su imali nekoga u obitelji oboljelog od tumora da se češće kontroliraju jer tumor je tumor otkriven na vrijeme izlječiv. Usudila bih se reći da ja sada u nekim segmentima živim kvalitetnije nego prije, a sve zato što sam promijenila prioritete u životu. Kada vas ovako nešto pogodi, shvatite da nitko nije vrijedan vaših živaca, jer je stres jedan od okidača bolesti.

Svoju stomu sam prihvatila kao svoju prijateljicu. Tako je sve lakše. Shvatila sam da sam dobila još jednu šansu za život. I stvarno jesam i evo me tu već 11 godina. Svima koji budu ovo pročitali , preporučila bih ako im se nešto takvo i dogodi da nije kraj, već može biti novi početak. Obratite se ljudima u udrugama. Njihovo iskustvo je neprocjenjivo, vjerujte znam o čemu govorim", apelira odvažna Marija Banjad.

Dan Plavog irisa Navike koje trebaš izbjegavati jer vode do raka crijeva

Recepti za oboljele od raka crijeva

Juha od piletine i bijelog graha

Sastojci:

• dio pilećih prsa za pečenje ili 3 šalice nasjeckanog bijelog pilećeg mesa
• žlica ulja kanole
• 3 mrkve, narezane
• 2 stabljike celera, narezana
• glavica luka, nasjeckana
• 2 šalice vode
• 6 šalica pilećeg temeljca sa smanjenim unosom natrija(ako je kupovni ili još bolje napraviti svoj pileći temeljac)
•  konzerva bijelog graha (ispran i ocijeđen)
• sol i svježe mljeveni crni papar

Priprema: Ako je cijelo pile, maknuti krilca i staviti ih sa strane, zatim maknuti kožu s pileta i baciti je. Izrežite meso s prsa i otkinite prsne kosti. U lonac na srednje jakoj vatri dodajte ulje. Pirjajte mrkvu, celer, luk, pileća krilca i prsa 8 do 10 minuta ili dok povrće ne omekša. Dodajte vodu i pileći temeljac miješajući. Smanjite vatru, poklopite i kuhajte 15 do 20 minuta. Dodajte grah i pileće meso i kuhajte pet minuta. Ako je pregusto, dodajte još temeljca ili vode. Prije posluživanja bacite kosti i krila. Začinite solju i paprom.