Psorijatični artritis: Kako oboljeli žive s ovom dijagnozom?
Psorijatični artritis je kronični artritis. Kod nekih je ljudi blag, samo s povremenim pojačanjima. Kod drugih je osoba kontinuiran i može uzrokovati oštećenje zglobova, ako se ne liječi. Rana dijagnoza je važna kako bi se izbjeglo oštećenje zglobova. Psorijatični artritis obično se javlja kod osoba s psorijazom kože, ali se može pojaviti i kod osoba bez psorijaze kože, osobito kod onih koji imaju rođake s psorijazom. Psorijatični artritis obično zahvaća velike zglobove, osobito donjih ekstremiteta, male zglobove prstiju ruku i nogu, a može zahvatiti kralježnicu i sakroilijakalne zglobove zdjelice. Oči, tetive, gastrointestinalni sustav i nokti također mogu biti zahvaćeni. Za većinu ljudi odgovarajući tretmani ublažit će bol, zaštititi zglobove i održati pokretljivost. Tjelesna aktivnost pomaže u održavanju pokreta zglobova.
mZ: U kojoj mjeri oboljeli mogu voditi uobičajen život u smislu ostvarenja redovitog rada i obiteljskog života?
Kvaliteta života i rada u bolesnika s psorijatičnim artritisom bitno je i trajno narušena zbog nekoliko razloga. Otekline i bolnost zglobova umanjuju funkcionalni kapacitet i predstavljaju prepreku za većinu dnevnih aktivnosti koje se zdravim ljudima čine normalnim. Bolesnici se bude ukočeni i treba im jako puno vremena da pokrenu svoje zglobove, a time i svoje tijelo. Održavanje higijene, korištenje pribora za jelo, dohvaćanje nekih predmeta, upravljanje vozilom, pisanje…, sve te radnje osoba s ovom bolešću obavlja s poteškoćama i uz dodatan napor. Za dio aktivnosti bolesnik treba pomoć drugih osoba i zato je iznimno važna podrška obitelji, okoline i suradnika na poslu. Drugu vrstu problema predstavlja psorijaza kao kožna manifestacija bolesti koja je ponekad veliki estetski problem. Oboljeli se osjećaju odbojno, izbjegavaju socijalni kontakt i skrivaju svoju koži nokte. Većina, pak ljudi njihovu kožnu bolest smatra prijemčivom te ih izbjegava što dodatno stigmatizira bolesnike s psorijatičnim artritisom.
mZ: Koliko je trenutno dostupna terapija učinkovita u tretiranju bolesti i u kojim segmentima najviše pomaže?
Danas, pored konvencionalne terapije koja je dostupna par desetljeća, raspolažemo s vrlo učinkovitim oblicima farmakološkog liječenja koji djeluju na sva očitovanja bolesti: upalu zglobova, upalu kralježnice, upalu tetiva, kobasičaste prste te psorijazu kože i noktiju. Suvremena terapija je učinkovita do te mjere da umanjuje aktivnost bolesti za do 70 %, a kožne manifestacije može ukloniti u cijelosti. Kada bolesniku otklonite bol i oteklinu zglobova, vratite pokretljivost, otklonite ukočenost on se osjeća kao da je ozdravio. Nevjerojatno je koliko brzo bolesnici oporave svoju funkciju kada se povuče upala u zglobovima. Već za 12 tjedana bolesnici primijete značajan oporavak, a neki i ranije od toga. Bitno je naglasiti da suvremena terapija podjednako dobro djeluje i na zglobna i na kožna očitovanja bolesti što rezultira cjelokupnim oporavkom bolesnika, uključujući i psihičko stanje i socijalnu integraciju.
mZ: Psorijatični artritis poznat je i kao skupa bolest. Što to konkretno znači, koji dio troškova ide na račun HZZO-a, a koji na račun samih pacijenata?
Svaki artritis je skupa bolest jer zahtijeva skupo i dugotrajno liječenje, rehabilitacijske postupke te brojne prilagodbe radnog i životnog prostora bolesnika. Što se liječenja tiče, bez obzira o kojem se lijeku radi, ako je lijek odobren u RH za ovu indikaciju, u cijelosti se naplaćuje od HZZO-a. Prvo propisivanje skupog lijeka odobrava Povjerenstvo za lijekove pojedinog KBC-a na prijedlog ekspertnog Tima reumatologa, a kasnije liječenje prelazi na receptni režim i propisuje ga obiteljski liječnik. Bolesnik i dalje ostaje u redovitim reumatološkim kontrolama, svaka tri mjeseca, a ako je postignuta remisija bolesti i rjeđe.
Prilagodbu privatnih prostora za kretanje i slične potrebe oboljeli snose sami. To ponekad budu i veliki troškovi, ako bolesnik treba posebno prilagođene sanitarije, krevet, kućanske aparate i sl. Potrebna je i redovita fizikalna terapija i rehabilitacijski program čiji troškovi često prelaze okvire obveznog zdravstvenog osiguranja.
mZ: Budući da je psorijatični artritis bolest sa stigmom, preporučuju li se oboljelima psihoterapija i ide li na račun HZZO-a te koji oblik psihoterapije se preporučuje?
Psorijatični artritis je bolest vidljiva “na vani”. Napretkom bolesti oboljeli bivaju sve više izloženi neugodnim pogledima, što se posebice negativno odražava na njihovo psihološko stanje. Društvo pogrešno percipira psorijazu kao zaraznu bolest, zbog čega se pacijenti s vremenom počinju izolirati od društva, osjećaju se stigmatizirano, odbačeno i usamljeno, paralelno trpeći bolove. Slično je i s otečenim i deformiranim zglobovima, koji su vidljivi, napose oni na šakama. Kod dijela bolesnika razvija se i osjećaj beznađa u slučaju slabijeg uspjeha liječenja, zbog čega im prijeti i depresija. Mnogima bolest utječe na obiteljski život te otežava uspostavu emocionalnih i seksualnih odnosa s partnerom. Uznapredovali oblici bolesti utječu i na sposobnost pojedinca u obavljanju svakodnevnih aktivnosti zbog smanjene pokretljivosti. Općenito gledajući, oboljeli pokazuju puno manje zadovoljstva po pitanju kvalitete života u odnosu na druge. Zato je potrebna pomoć psihologa, ponekad i psihijatra koja se može ostvariti putem uputnice preko HZZO-a. Ovi bolesnici se uglavnom kontroliraju u Dnevnim bolnicama reumatologije gdje se i timski zbrinjavaju pa je se ovaj vid psihološke skrbi može planirati i putem Dnevne bolnice.
mZ: Što oboljeli mogu promijeniti u svom stilu života (hrana, kretanje, pušenje) kako bi imali lakše simptome?
Prateći propisanu terapiju, pacijenti moraju naučiti kontrolirati bolest i promijeniti životne navike. Ključno je pridržavati se uputa liječnika i redovito i pravilno provoditi sve farmakološke i nefarmakološke mjere, uključivo i prestanak pušenja, održavanje normalne tjelesne težine i biti što više fizički aktivni. Svakodnevna tjelovježba te ciljane vježbe kojima su bolesnici poučeni za vrijeme fizikalne terapije ključ su uspjeha u liječenju.
mZ: Oboljelima od psorijatičnog artritisa kretanje umanjuje bol. Koje vrste tjelovježbe su najbolje za tu skupinu bolesnika?
Funkcionalnost zglobova treba stalno održavati i povećavati. Važno je održavati i zdravu tjelesnu težinu s dobrom mišićnom masom jer su mišići glavne poluge naših zglobova i važni za održavanje opsega kretnji. Boravak na svježem zraku i dobra tjelesna kondicija potrebni su za opću otpornost i jačanje imunog sustava što povećava podnošljivost terapije i doprinosi ukupnom uspjehu liječenja. Zato su aerobne vježbe, lagane šetnje i razgibavanje najbolji vid tjelovježbe, a potrebno ih je kombinirati sa statičkim vježbama za učvršćivanje paravertebralnih mišića u svrhu stabilizacije kralježnice. Također je potrebno vježbati opseg pokreta malih zglobova šaka i stopala kako bi se spriječilo ukočenje prstiju. Naravno da je za svakog bolesnika potrebno napraviti individualni plan vježbi, ovisno o opsegu zahvaćenosti zglobova, a to naši kolege fizijatri i fizioterapeuti odlično obavljaju i imaju izvrsne rezultate oporavka.
Izrazito je važno rano prepoznati simptome psorijatičnog artritisa i educirati se o samoj bolesti te zatražiti stručnu pomoć, poručuju iz Hrvatskog reumatološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Ako te zanima više informacija o ovom bolesti, možeš pročitati novosti i preporuke.