Lisa Allen iz SAD-a odlučila je podijelit svoje iskustvo podvezivanja jajnika, a kaže da je za to bilo mnogo razloga. Prvi put ostala je trudna dok je uzimala kontracepcijske pilule zato jer nije znala da ih ne smije miješati s antibioticima. Zbog toga je završila na hitnoj usred noći jer je imala jake grčeve zbog bubrežne infekcije i bila je iznenađena kada joj je medicinska sestra rekla da je zapravo trudna šest tjedana. Iako je trudnoća bila neplanirana, počela je prihvaćati trudnoću i rodila je sina zbog čega je bila presretna. Godinu dana kasnije rodila je još jednog sina, a kćer tri godine nakon toga. Priznaje da je voljela biti trudna jer su njezine trudnoće bile lake. Ipak, dok su čekali treće dijete, proračun i razum nje i njenog tadašnjeg supruga dostigli su dno.

Pokušali su naći rješenje

Znala je da se ne može oslanjati na kontracepcijske pilule za zaštitu od trudnoće pa je s tadašnjim suprugom potaknula razgovor o vazektomiji. Suprug je bio protiv toga pa je predložila svom liječniku da podveže jajnike nakon poroda. Mislila je da je to pametna i učinkovita odluka. Liječnik je rekao da nema problema i to je bilo to. Nije bilo pitanja o tome je li stvarno spremna niti upozorenja o tome kako bi se mogla osjećati nakon procedure.

Bolan proces

Priznala je kako je podvezivanje jajnika bio puno bolniji postupak nego što je mislila. Ipak, zahvat nije obavljen odmah nakon poroda već sljedeći dan budući da se za nju brinuo drugi ginekolog koji je mijenjao njezinog. Prije nego što je njezin tadašnji suprug uopće stigao u bolnicu, odvezli su je u operacijsku salu i uspavali. 

Kada se probudila osjećala se dobro. Ali to je bilo prije nego se pomaknula. Očajnički je željela otići u kupaonicu i nije mislila da će to biti muka. Pokušala je ustati iz kreveta, ali je pala. Bol koju je tada osjetila bila je nepodnošljiva i puno gora nego sam porod i oporavak od poroda, tvrdi. Medicinska sestra joj je pomogla i rekla joj je da drži jastuk uz trbuh kada se pomiće te joj je dala tablete protiv bolova. 

Medicinska sestra joj je rekla kako liječnici nikome ne govore koliko podvezivanje jajnika boli pa joj je objasnila proceduru. Rekla je da su njezinu unutrašnjost napunili plinom, a nakon toga preslagivali unutrašnje organe dok nisu pronašli jajnike. Nakon toga su napravili kauterizaciju jajovoda, odnosno spalili su ih i vratili sve organe na mjesto. Upravo zato ju je sve toliko boljelo, a medicinska sestra ju je upozorila da je oporavak od podvezivanja jajnika puno gori od poroda.

Osjetila je olakšanje, ali i žaljenje

Nakon podvezivanja jajnika osjetila je olakšanje, ali i žaljenje. Kada se oporavila bilo joj je drago što više ne mora razmišljati o kontracepciji. Prije tog postupka vjerovala je da više neće imati djece, ali spoznaja da više neće moći zatrudnjeti ju je pomalo rastužila. 

Prije je samo mislila na fizičke aspekte postupka, ali sada zna da postoje i oni emocionalni. Priznala je kako bi joj bilo draže da je njen tadašnji suprug imao vazektomiju jer se tu radi o manjem zahvatu, dok je za podvezivanje jajnika potreban kirurški zahvat.

Ipak, najviše joj je žao što nije postavljala više pitanja o samoj operaciji i oporavku. Bila je previše sramežljiva da bi razgovarala s drugim ženama i od njih saznala kako su se osjećale nakon podvezivanja jajnika. Misli da bi možda donijela drugačiju odluku da je više znala.

Metode podvezivanja jajnika

Povezivanje jajnika se često izvodi u roku od nekoliko sati nakon poroda, a može se izvesti na nekoliko načina. Prilikom određivanja prave metode za pacijenticu, liječnik uzima u obzir čimbenike kao što su tjelesna težina, prethodna abdominalna operacija i hoće li se zahvat napraviti neposredno nakon vaginalnog poroda, carskog reza ili druge operacije. Prema Verywellhealthu, podvezivanje jajnika može se izvesti ovim metodama:

• Mini-laparotomija koja se najčešće izvodi 48 sati nakon poroda. Za ovu proceduru potrebna je regionalna ili opća anestezija, a liječnik radi mali rez točno ispod pupka. Jajnici se zatim podižu te se blokiraju vezanjem ili rezanjem. Većina žena se oporavi za nekoliko dana, ovisno o veličini reza. Komplikacije su rijetke, ali mogu uključivati unutarnju infekciju ili infekciju na mjestu reza te odvajanje zavezanih jajnika.
• Laparoskopija se najčešće koristi te traje oko 30 minuta. Potrebna je opća anestezija te mali rez pored pupka nakon čega se u trbuh ubrizgava bezopasni plin ugljični dioksid kako bi se podigli organi oko zdjelice. Liječnik zatim laparoskopom (instrumentom nalik na povećalu sa svjetlom) ulazi kroz rez kako bi jajnike zatvorio pomoću prstenova, stezaljki, kopči ili ih zatvara pomoću električne struje. Ožiljci su minimalni jer je rez mali, a oporavak traje nekoliko tjedana i potrebno je mirovati i ne dizati teške stvari. Moguće je osjećati bol koja je slična menstrualnoj te krvarenje iz vagine. Također zbog plina koji je ubrizgan, moguće je osjećati nelagodu u vratu, ramenima i prsima te osjećati blagu mučninu.