U novoj epizodi podcasta Vulva je WOW!, posvećenoj temi „Želim biti majka, ali tijelo kaže ne“, Martina Tuta, certificirani fitoterapeut i voditeljica podcasta, razgovarala je s dr. Lanom Zlodi Hršak, subspecijalisticom humane reprodukcije, koja svakodnevno radi s parovima na njihovu putu prema roditeljstvu.

Jedna od prvih stvari koje dr. Lana Zlodi Hršak naglašava jest da potpomognuta oplodnja nije jamstvo trudnoće. „Često parovi dođu i misle: sad idemo na umjetnu oplodnju i sad ćemo ostati trudni. Nažalost, nije to baš tako.“

Kako prepoznati prve znakove neplodnosti?

Kod žena mlađih od 35 godina preporuka je javiti se nakon godinu dana redovitih nezaštićenih spolnih odnosa bez trudnoće, dok se nakon 35. godine savjetuje krenuti s obradom već nakon šest mjeseci. Put ne mora odmah početi u Centru za humanu reprodukciju.

Prva adresa je primarni ginekolog koji će napraviti početnu obradu, pratiti ovulacije i, ovisno o situaciji, pokušati s jednostavnijim oblicima terapije. Ako trudnoća i dalje ne dolazi, par se upućuje subspecijalistu humane reprodukcije.

Pretrage koje prethode dijagnozi

Iako popis pretraga na prvi pogled može djelovati zastrašujuće, Lana objašnjava da se velik dio potrebnih nalaza zapravo može prikupiti u svega nekoliko dana. Upravo ti nalazi subspecijalistu daju početnu sliku i pomažu odrediti sljedeći korak. U Hrvatskoj, navodi u razgovoru, postoji 14 centara za humanu reprodukciju, a parovi se mogu liječiti u javnim i privatnim ustanovama.

Razna lica neplodnosti

Prema podacima koje Lana iznosi u podcastu, u otprilike 30% slučajeva uzrok je na ženskoj strani, u 30% na muškoj, dok se u preostalim slučajevima uzrok ne može uvijek jasno utvrditi.

Ponekad su pred liječnicima mladi, zdravi ljudi kod kojih nalazi izgledaju uredno, a trudnoća ipak ne dolazi. Posebno upozorava i na porast muške neplodnosti, čiji se razlozi još istražuju. Kod žena među čestim uzrocima problema sa začećem mogu biti endometrioza, policistični jajnici i smanjena ovarijska rezerva.

Endometriozu Lana opisuje kao nepredvidivu bolest: neke žene s njom zatrudne bez poteškoća, dok će drugima biti potrebno liječenje ili postyuppie potpomognute oplodnje. Kod policističnih jajnika jedan od glavnih problema može biti izostanak ovulacije, dok niska vrijednost AMH-a (Anti-Müllerov hormon) može upućivati na smanjenu ovarijsku rezervu.

Bolna točka

“Koliko boli?”, pitanje je koje mnoge žene imaju prije prvog postupka, čak i ako ga ne izgovore naglas.

Početak postupka može djelovati zastrašujuće i zbog svakodnevnih injekcija koje si žene daju u trbuh. Lana, međutim, objašnjava da su igle vrlo malene te same injekcije uglavnom nisu bolne. Dio postupka koji može biti bolan jest punkcija i aspiracija jajnih stanica, zbog čega se izvodi u anesteziji.

Koliko puta je previše?

Treba li prije prvog postupka odlučiti koliko puta pokušati? Teško je unaprijed postaviti univerzalnu granicu. Lana govori o ženama koje već nakon prvog postupka osjećaju da više ne mogu nastaviti, ali i onima koje prolaze deset postupaka. Dob pritom ima važnu ulogu, ali svaka situacija zahtijeva individualnu procjenu. U podcastu se dotiču i pitanja koje si mnoge žene postavljaju kasnije u reproduktivnoj dobi: ima li smisla nastaviti pokušavati?

Kada je riječ o postupcima koje pokriva HZZO, Lana objašnjava da je pravo ograničeno do navršene 42. godine života žene te obuhvaća četiri postupka u stimuliranom i dva u prirodnom ciklusu. Nakon iskorištenih postupaka koje pokriva HZZO moguće je nastaviti liječenje u privatnim ustanovama o vlastitom trošku.

Zamrzavanje jajnih stanica nije garancija

Jedna od tema razgovora je i zamrzavanje jajnih stanica, o kojem se posljednjih godina sve češće govori kao o načinu „čuvanja“ plodnosti za budućnost. No važno je razumjeti njegova ograničenja. Zamrznute jajne stanice nisu jamstvo buduće trudnoće jer se tek nakon odmrzavanja može vidjeti koliko ih je uspješno prošlo taj proces. Razgovaraju i o donaciji spolnih stanica te o dodatnim obradama koje se mogu preporučiti nakon više neuspješnih postupaka, poput obrade na trombofiliju.

Sekundarna neplodnost kao izvor brige

O neplodnosti često razmišljamo kao o problemu parova koji pokušavaju dobiti prvo dijete. Međutim, postoji i sekundarna neplodnost, situacija u kojoj je par prvo dijete dobio prirodnim putem, ali druga trudnoća ne dolazi. Lana kaže da se u razgovoru s takvim parovima nerijetko pokaže kako ni do prve trudnoće zapravo nije došlo tako brzo kako se možda u početku činilo. Upravo je zato važno ne uspoređivati vlastiti put s prijateljima, poznanicima ili drugim parovima.

Čak i kada priče izvana izgledaju slično, medicinska situacija, dob, nalazi i psihičke granice svake osobe mogu biti potpuno različiti.

Dva tjedna koja mogu trajati kao vječnost

Posebno razdoblje svakog postupka je takozvani two week wait – vrijeme između transfera i testa na trudnoću. Iako je razumljivo da tada svaka promjena u tijelu postaje predmet analiziranja, Lana savjetuje da žena ne provede dva tjedna ležeći i čekajući rezultat. Preporučuje se izbjegavati veće fizičko opterećenje i dizanje teških tereta, a ženama koje rade fizički zahtjevne poslove liječnik može preporučiti bolovanje. No možda je najteže izbjeći upravo psihičko opterećenje. Lana je zato tijekom rada dodatno naučila i Emmett tehniku, fizioterapeutsku metodu usmjerenu na opuštanje. U svojem radu njeguje holistički pristup jer iza nalaza, hormona i postupaka vidi osobu koja je često pod velikim stresom i pritiskom.

Veliki “da” i “ne” kad je u pitanju plodnost

Razgovor donosi i nekoliko praktičnih koraka koje žene mogu napraviti same. Lana spominje suplementaciju folnom kiselinom, vitaminom D i omega masnim kiselinama, dok se kod muškaraca spominju selen i cink. Posebno upozorava na pušenje kao naviku koju bi trebalo izbjegavati. Martina Tuta u razgovoru otvara i temu fitoterapije te biljaka koje se koriste kao podrška ženskom reproduktivnom ciklusu. No možda najvažnija poruka cijelog razgovora nije jedna pretraga, suplement ili postupak. Put do trudnoće nije isti za sve. Ponekad se uzrok pronađe brzo, ponekad ostane nepoznat. Netko će zatrudnjeti nakon prvog postupka, netko će trebati puno više pokušaja, a netko će u jednom trenutku odlučiti da više ne želi ili ne može nastaviti. Zato Lana parovima savjetuje da se ne uspoređuju s drugima i da ne gube nadu kada njihov put ne izgleda kao put prijatelja, poznanika ili ljudi čije priče prate. Jer iza iste želje za djetetom mogu stajati potpuno različiti putevi do roditeljstva, a svi oni su jednako vrijedni i zaslužuju da se o njima piše i govori – baš kako bi se svi osjećali manje usamljenima.