Svjetski dan šećerne bolesti obilježen je 14. studenog, a ovogodišnji slogan glasi "Razgovarajmo o dobrobiti za bolji život s dijabetesom". Uz adekvatnu potporu i skrb svaka osoba sa šećernom bolesti može voditi kvalitetan i dobar život. Upravo zbog toga, missZDRAVA i 24sata u suradnji sa Sveučilišnom klinikom Vuk Vrhovac omogućili su 20 čitatelja pregled ovu srijedu, nakon kojeg su oni koji imaju nereguliranu šećernu bolest dobili senzor za kontinuirano mjerenje glukoze u potkožnom tkivu. Za senzor su se mogle prijaviti osobe sa šećernom bolesti koje su na inzulinskoj terapiji.

Izv. prof. dr.sc. Dario Rahelić, dr. med., predstojnik Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac i predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma objasnio je da sve osobe sa šećernom bolešću mogu biti kandidati za korištenje uređaja za kontinuirano mjerenje glukoze koji se sastoji od malog senzora koji mjeri glukozu u međustaničnoj tekućini u potkožnom tkivu i informacije prenosi na transmiter ili u mobitel putem aplikacije. Senzor se namješta na stražnju stranu nadlaktice i putem aplikacije povezuje s mobitelom.

"Prema sadašnjim kriterijima preko HZZO-a uređaj mogu dobiti sve osobe s dijabetesom tipa 1 i 2 koje su na četiri ili više doza inzulina. To je ujedno populacija koja je najosjetljivija i kojoj najviše treba takav uređaj zato jer bi te osobe najmanje četiri puta dnevno trebale određivati glukozu u plazmi i kod njih je zapravo najveći rizik od hipoglikemije. Ovi uređaji osim što daju uvid u cjelodnevnu kontrolu šećera u krvi, ujedno imaju i alarme kada su vrijednosti glukoze u plazmi preniske, dakle kada je pacijent u hipoglikemiji, ili u slučaju hiperglikemije kada su koncentracije glukoze izrazito visoke. Oni koji ne zadovoljavaju navedene kriterije mogu koristiti taj uređaj, ali onda nije pokriven od strane HZZO-a nego ga moraju sami kupiti. Ipak, u budućnosti će se ti kriteriji mijenjati i uređaji će postati dostupni i osobama sa šećernom bolesti koje nisu na četiri doze inzulina".

Rahelić je također dodao da senzori traju 10 do 14 dana, a spomenuta skupina oboljelih dobiva senzor redovito tako da kod njih nema razloga da rade prekide u korištenju uređaja. "Ovaj uređaj praktički zamjenjuje prijašnje uređaje za samokontrolu, odnosno glukometre zbog kojih se oboljeli moraju bosti kako bi izmjerili razinu glukoze u plazmi". Prilikom korištenja senzora za kontinuirano mjerenje glukoze u potkožnom tkivu, samokontrola pomoću glukometra nije potrebna, osim kod uređaja kod kojih je potrebna kalibracija, objasnio je Rahelić.

"Nekad su se pacijenti znali buditi i u tri sata u noći da bi izmjerili glukozu u plazmi, što s uređajem za kontinuirano mjerenje glukoze nije potrebno jer to sve mogu vidjeti bez da se bude i bez da se sami pikaju i mjere vrijednosti glukoze u plazmi, a sve informacije mogu vidjeti i njihovi članovi obitelji kojima dozvole pristup aplikaciji. Informacije mogu vidjeti i njihovi specijalisti obiteljske medicine ili specijalisti dijabetolozi. Također, ako je pacijent dao privolu za korištenje tih podataka i pohranu u tzv. elektronskom oblaku, onda ne mora biti niti fizički prisutan u ordinaciji, već njegov liječnik ili dijabetolog može ući u sustav i vidjeti kontrolu glikemije i može u dogovoru s pacijentom korigirati dozu inzulina". 

Također, Rahelić je dodao da je ista stvar i s inzulinskim pumpama gdje se mogu korigirati postavke pumpe. "Zato se sve više koriste elektronske konzultacije, putem A5 uputnice kada specijalist obiteljske medicine uputi konzultaciju dijabetologu koji daje svoje mišljenje i putem baze podataka može dobiti cjelokupni uvid u kontrolu šećerne bolesti pacijenta. Postoje i tzv. virtualne ambulante koje je HZZO odobrio i one su korisne u smislu komunikacije osobe sa šećernom bolešću i dijabetologa te dijabetolog može vidjeti kakvo je kretanje glikemije. Ako je pacijent na inzulinskoj pumpi, dijabetolog može vidjeti točno kakve su postavke pumpe i koje bi postavke trebalo promijeniti i na temelju toga daje savjet pacijentu i to može napisati kao specijalistički nalaz".

Dugoročni plan, rekao je Rahelić, jest otvaranje tzv. hibridne virtualne ambulante u kojima bi sudjelovali specijalisti obiteljske medicine, osoba oboljela od šećerne bolesti i specijalist dijabetolog. "Na taj način pacijent ima oba liječnika koji reguliraju šećernu bolest tako da su svi u tom procesu uključeni. Dugoročno će se tome još priključiti i medicinske sestre edukatori i specijalisti ostalih područja, nutricionisti i psiholozi, ali ovo će zasada biti pilot projekt u suradnji s Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)".

Čitatelji koji su zadovoljili uvjete za besplatni senzor moraju doći na kontrolni pregled za 10 do 14 dana u Kliniku Vuk Vrhovac gdje će im s obzirom na očitanja regulirati terapiju. Među čitateljima koji su dobili senzor bili su Dario i Đurđica. Dario boluje od dijabetesa pet godina, a u početku je koristio trakice za mjerenje šećera u krvi, a zatim se prebacio na senzor. "Moja iskustva sa senzorom su dosta dobra, iako razmišljam i o korištenju inzulinske pumpe, ali ne još", rekao je Dario.

Đurđica, koja boluje od dijabetesa već 20-ak godina, prvi put koristi senzor. "Za dva tjedna moram doći na kompletnu obradu da se vidi kakvi su šećeri bili u cijelom tom periodu, a senzor će biti koristan i meni za praćenje šećera. Više ne moram razmišljati hoću li izmjeriti šećer ili ne jer se podaci sa senzora uvijek očitavaju na mobitelu. Dosad sam kontrolirala šećer tabletama i trakicama za mjerenje šećera otkad sam na inzulinu. Ponekad navečer zaboravim izmjeriti šećer jer zaspim pa sad nošenjem senzora mogu mjeriti šećer cijelo vrijeme, a i potaknut će me da redovito uzimam lijekove".