Rak je dijagnoza koja zauvijek mijenja svijet oboljelih i njihove okoline. Fizičke posljedice kao što su bol, umor ili problemi sa spavanjem mogu biti prisutne mjesecima ili godinama nakon liječenja. Kod žena oboljelih od raka dojke događaju se promjene koje mogu negativno utjecati i na samopouzdanje. 

Kako na stvarnom primjeru izgleda život oboljele od raka dojke, s čim se susreće i postoje li u Hrvatskoj grudnjaci za oboljele, doznali smo od gospođe Gordane (59) iz Ludbrega, koja svoju priču posvećuje Nadi Kapusti, osnivačici udruge Narcisa, koja, nažalost, više nije s nama.

Njezine riječi: „Kad te vidim, odmah mi je bolje“, nikad neću zaboraviti.

Nada Kapusta i Kolinda Grabar Kitarović

Liječnik - nema potrebe za punkcijom

Gordanina priča započinje 2012. godine, dokad je redovito odlazila na kontrole zbog cističnih tvorbi u objema dojkama. U prosincu 2011. godine nalaz je ultrazvuka uredan i sljedeći joj se preporučuje za godinu dana. No u lipnju 2012. samopregledom uočava kvržicu koja se iz dana u dan povećava. Mamografija u srpnju ne pokazuje značajnije promjene, ali se preporučuje ultrazvuk, koji donosi i dijagnozu - desno u GLK, hipoehogena lezija veličine 13 mm, oštrih kontura, moguće fibroadenom. Preporučuje joj se kontrola za 6 mjeseci i liječniku sama predlaže punkciju s obzirom na to da se kvrga vidi okom. Liječnik joj odgovara da - nema potrebe. 

Vjerujući liječniku, tražeći izgovor u godišnjim odmorima, ne tražim drugo mišljenje, čekam do listopada, radim punkciju kod privatnog liječnika. Bio je petak, rođendan mog starijeg sina, liječnica javlja da imam „neoplazma malignum mammae lat. dex.“ iliti RAK, prisjeća se Gordana.

Prva je reakcija bila plač, druga panika, a zatim histerični smijeh. Osvojila sam jackpot. Oba roditelja umrla su od raka, znači, to i mene čeka. Jer od raka se umire. E onda kad su se emocije smirile, javio se bunt: Gordana, uvijek si bila borac, izbacit ćeš nepoželjnog podstanara, pobijedit ćeš, imaš obitelj koja te treba, govori Gordana.

Desna je strana pidžame prazna

Sedmog studenog 2012. godine Gordana odlazi na ablaciju dojke i disekciju aksile. Na praznu desnu stranu pidžame prvo se nije previše osvrtala, no šok je uslijedio kada je ugledala grudnjak pakirajući se za povratak kući. Želja za odlaskom iz bolnice i povratak obitelji pomogli su joj da potisne ostale emocije. Posebno ističe supruga koji je s njom bio prilikom svakog posjeta liječniku.

Dođeš kući i... plačeš, plačeš i isplačeš sve negativno i kreneš dalje. Odlaziš u bolnicu na punktiranje, previjanje i čekaš nalaz. Uživam u pažnji supruga. Kupa me k'o malu bebu. I to te drži, govori Gordana. 

Razdoblje koje je uslijedilo obilježavaju izbjegavanje ogledala, pogledi djece puni straha, 25 zračenja i kemoterapije, kojih je Gordana imala 6. Prva kemoterapija bila joj je iznimno teška, a nakon druge vratila se na posao jer joj je vrijeme brže prolazilo uz susretljive kolegice. Bile su tu i afte, bolni zoster, gubitak kose i opekotine po vratu. Unatoč svemu, Gordana kaže da je liječenje prošlo dosta dobro. 

Pravo na dva grudnjaka godišnje

Nakon šišanja na "marinca", Gordana i suprug odlaze u potragu za perikom i grudnjakom. Od HZZO-a ima pravo na periku, jednu protezu i dva grudnjaka godišnje, no ponuda je izrazito nekvalitetna i Gordana je prepuštena sama sebi. Nakon puno guglanja, periku je na kraju morala kupiti sama. I danas ima pravo na grudnjak, no ističe da nijednoj ženi nisu dovoljna dva grudnjaka godišnje.

Pomagala koje oboljeli mogu nabaviti putem HZZO-a privremene su dojke, dojke od silikona, grudnjak za umjetnu dojku i periku, ali ne i kupaći kostim, čije su cijene u prosjeku 500 kuna, ali mogu doseći i 1000 kuna za nešto kvalitetnije modele.

Cijene su im paprene. A tek kupaći kostimi, dva vrijede kao pola ljetovanja. Strašno. Mislim da je Zakon napisao neoženjeni muškarac.

Gordana danas ne može zamisliti život bez grudnjaka. Kirurzima je predlagala uklanjanje i druge zdrave dojke, što su oni odbili. Prilikom kontrole, gledam mlađe žene bez grudnjaka (jedna strana prazna) i divim im se. Nažalost, ja to ne mogu. Da nemam i drugu dojku, što sam im predložila i svaki put predlažem, a oni odbijaju, bila bi drugačija situacija, zaključuje.

Osjećam sram i zahvalnost jer sam živa

Da je karcinom dijagnoza koja nas prati tijekom cijelog života govori i činjenica da Gordana i dalje ide na redovne kontrole, s dozom straha, priznaje. Također, osjeća i fizičke posljedice liječenja kao što su oštećena hrskavica u zglobovima, brzo umaranje i slabost desne ruke. 

Smatra da su ljudi danas dosta informirani o karcinomu dojke, ali još uvijek ima žena koje se ne pregledavaju ili, ako su oboljele, srame se svoje dijagnoze te ju skrivaju. 

Ono što najviše boli jest vijest o smrti žene koju sam poznavala, a koja je imala karcinom. Svaki put osjećam sram i zahvalnost jer sam ja još živa.