Lepra ili guba je kronična zarazna bolest koju uzrokuje acidorezistentni, štapićasti bacil Mycobacterium leprae. Naziva se još i guba te Hansenova bolest. Bolest je prepoznata još u drevnim civilizacijama Kine, Egipta i Indije, a prvi pisani zapis potječe iz 600-te godine prije Krista. Kroz povijest su oboljeli bili odbačeni od društva i smještani u tzv. kolonije gubavaca.

Način prenošenja i simptomi

"M. leprae se jako sporo razmnožava u ljudskom tijelu te je vrijeme inkubacije dugo, oko pet godina, iako ima podataka da može trajati čak do 20 godina. Bolest uglavnom zahvaća kožu, periferne živce, sluznicu gornjeg respiratornog trakta kao i oči. Nije visoko zarazna, a prenosi se kapljičnim putem u bliskom kontaktu s neliječenom osobom. Dijagnoza se postavlja klinički zbog simptoma kao što su karakteristični kožni osipi koji ne nestaju, gubitak osjeta te izobličenja nastala zbog mišićne slabosti, a potvrđuje se mikroskopskim pregledom uzoraka zaražene kože", navodi HZJZ.

Simptomi:

• Diskoloracija kože (svjetliji dijelovi u odnosu na ostatak)
• Izrasline na koži
• Zadebljana, tvrda i suha koža
• Bolni čirevi na tabanima
• Bolni čirevi na vanjskom dijelu uha
• Gubitak obrva i trepavica.

Najbolji način prevencije lepre je rana dijagnoza kod zaraženih osoba. Ako je netko bio u istom kućanstvu ili vrlo bliskom kontakt sa zaraženom osobom treba se odmah testirati i kontrole obavljati jednom godišnje u narednih pet godina.

Lepra je izlječiva bolest

Liječenje u ranim stadijima infekcije sprečava invalidnost. Terapija se provodi kombinacijom lijekova u trajanju od 6 do 12 mjeseci te je visoko učinkovita, ima malo nuspojava i nema registrirane rezistencije. Terapija višestrukim lijekovima je dostupna besplatno preko Svjetske zdravstvene organizacije (engl. WHO). Ako se ne liječi, bolest može uzrokovati oštećenje kože i živaca koje dovodi do mišićne slabosti i atrofije, te trajne invalidnosti.

Povijest

Guba je prastara bolest, opisana u literaturi starih civilizacija. Kroz povijest, žrtve su često bile izopćene od svojih zajednica i obitelji. Iako se u prošlosti guba liječila drugačije, prvi napredak dogodio se 1940-ih s razvojem lijeka dapsona. Liječenje je trajalo mnogo godina, često cijeli život, što je otežavalo pridržavanje terapije. Šezdesetih godina prošlog stoljeća M. leprae počela je razvijati otpornost na dapson, u to vrijeme jedini poznati lijek protiv gube. Početkom 1960-ih otkriveni su rifampicin i klofazimin koji su naknadno dodani u režim liječenja, što je kasnije označeno kao terapija više lijekova (MDT). WHO je 1981. preporučio MDT.

Trenutno preporučeni režim MDT sastoji se od lijekova: dapsona, rifampicina i klofazimina. Ovaj tretman traje šest mjeseci za pauci-bacilarne i 12 mjeseci za multi-bacilarne slučajeve. MDT ubija patogena i liječi pacijenta. Od 1981. WHO pruža MDT besplatno. Više od 16 milijuna pacijenata s gubom liječeno je MDT-om u proteklih 20 godina. Opće smanjenje novih slučajeva, iako postupno, primjećuje se u nekoliko zemalja. Novi slučajevi smanjeni su na 202 256 u 2019. godini.  Nekoliko zemalja prijavilo je manji broj slučajeva, uključujući 45 zemalja koje nisu prijavile nijedan slučaj gube.

Zemlje u kojima se guba još uvijek pojavljuje

Područja visoke endemske pojavnosti su neki dijelovi Brazila, Indonezije, Filipina, DR Konga, Indije, Madagaskara, Mozambika, Nepala i Tanzanije. U svim endemskim zemljama se ulažu veliki napori da se eliminira bolest, a od 1995. godine Svjetska zdravstvena organizacija  osigurava  besplatne lijekove svim oboljelima u svijetu. U Europi je lepra iskorijenjena. U Hrvatskoj je zadnji registrirani slučaj lepre bio 1993. godine i radilo se o importiranom slučaju, navodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Slika 1. Zemljopisna raspodjela novih slučajeva gube, 2017, Izvor: Svjetska zdravstvena organizacija, Globalni program za lepru