Po čemu se ovaj sindrom razlikuje od cista na jajnicima te kako se liječe oba oboljenja objasnila je dr. Ulla Marton specijalistica ginekologije i opstetricije.

Koliko je opasan sindrom policističnih jajnika?

Glavna obilježja sindroma policističnih jajnika su neregularnost menstruacijskog ciklusa s izostancima menstrualnog krvarenja do čak pola godine i dulje, otežano zanošenje odnosno neplodnost, te brojni kozmetski nedostaci kao što su pojačana dlakavost tijela i lica, akne, seboreja i pojačano opadanje kose.

No, uz ovaj sindrom vežu se i brojne moguće komplikacije koje mogu bitno ugroziti ženino zdravlje tijekom njezina života. Poznata je povećana učestalost povišenog krvnog tlaka odnosno kardiovaskularnih bolesti, razvoja šećerne bolesti, raka sluznice maternice, jajnika i dojke u odnosu na žene koje ne pate od ovog poremećaja.

Uzrok razvoja policističnih jajnika nije posve poznat i razjašnjen, ali se smatra da veliku ulogu ima genetski poremećaj za pojedine enzime u metaboličkim procesima u tijelu žene. Primijećena je i velika povezanost sa smanjenom osjetljivošću na inzulin u pojedinih žena sa sindromom policističnih jajnika.

Načini liječenja

Terapija je raznolika i prvenstveno ovisi o kliničkoj slici pacijentice, a moguća su dva rješenja.

Prvi je kirurško rješavanje bilo odstranjenjem jednog jajnika, klinastom resekcijom kojom se odstranjuje dio tkiva jajnika ili drillingom jajnika, a sve s ciljem uspostave uspostave urednog menstrualnog ciklusa i spontanog zanošenja. Konzervativno liječenje podrazumijeva uporabu hormonske kontracepcije, antiandrogena ili lijekova za stimulaciju ovulacije.

Više o sindromu policističnih jajnika, simptomima i mogućnostima liječenja pročitaj ovdje.

Samo ime - sindrom policističnih jajnika - vrlo često zbunjuje žene. Sindrom je dobio ime po izgledu jajnika, koji se doima "saćasto" kao posljedica stalne stimulacije jajnih stanica hormonima iz hipofize. Ultrazvučno se ovi jajnici prikazuju kao izduljene ovoidne forme unutar čijeg tkiva se prikazuju brojni folikuli – jajne stanice veličine do 10 milimetara u promjeru.

Policistično se ne odnosi na ciste jajnika već na brojne jajne stanice koje su smještene unutar tkiva jajnika. No, kada se govori o novotvorevinama jajnika odnosno tumorima jajnika najčešće se misli na dobroćudne cistične strukture koje nastaju unutar tkiva jajnika.

Ciste na jajnicima

Tumori jajnika čine vrlo raznoliku skupinu tumora po svome nastanku i ponašanju, a u grubo ih dijelimo u tri kategorije - dobroćudne, zloćudne i tumore niskog zloćudnog potencijala.

Žene se tijekom svog života, najčešće tijekom reproduktivnog razdoblja, susreću s jednostavnim funkcionalnim – hormonskim cistama koje su uvjetovane blažom hormonskom neravnotežom.

Postoje folikularne i luteinske ciste koje u samome dijametru mogu dosezati veličinu i do 10 centimetara. One najvećim dijelom prolaze spontano unutar 60 do 90 dana, a često nastaju tijekom hormonskih tranzicijskih razdoblja, tijekom adolescencije ili perimenopauze kada polako uslijed starenja dolazi do neadekvatne hormonske produkcije.

Brojna stresna razdoblja u životu žene mogu dovesti do blaže hormonske neravnoteže koja za posljedicu može imati stvaranje funkcionalnih cista jajnika.

Folikularna cista nastaje uslijed izostanka ovulacije, dok luteinska cista nastaje kao posljedica izostanka involucije žutog tijela, koje se formira po ovulaciji. Ciste jajnika manifestiraju se najčešće izostankom menstrualnog krvarenja ili neregularnim krvarenjem ili kao nadutost u maloj zdjelici, popraćeno boli i osjećajem nelagode.

Ukoliko se radi o jednostranim cističnim strukturama manjim od 10 centimetara, one se mogu ginekološkim pregledom kao i ultrazvučnom ocjenom nadzirati do dva mjeseca.

Ukoliko se ciste ne smanjuju i nema promjena u njihovom izgledu uvijek se preporučuje kirurško odstranjivanje uz maksimalnu poštedu ostatnog tkiva jajnika.

Više o cistama na jajnicima i načinu njihova liječenja pročitaj ovdje.