"Žena koja se osjeća podržanom od okoline lakše će se suočiti sa svime onime što bolest nosi. Pritom je važna praktična podrška, na primjer, preuzimanje obaveza koje su ranije bile na ženi. Međutim, još je važnija emocionalna podrška, spremnost da se s oboljelom ženom razgovara, da se ponudi optimistična perspektiva, da je se podsjeti da je važna i voljena u svojoj obitelji. Ako to izostane, žena se osjeti samom, napuštenom i iznevjerenom. To lako dovede do depresije, koja može otežati daljnje liječenje, a u svakom slučaju tešku situaciju čini mnogo težom", tumači Ajduković koja već dulje od osam godina radi kao psihoterapeutkinja u Centru za psihološku pomoć Sve za nju.

S kojim se pitanjima o sebi moraju suočiti žene oboljele od raka dojke i koja im se pitanja sama nameću, objašnjava psihologinja: "Osobe koje obole od raka često se pitaju zašto im se to dogodilo. Na to pitanje svaka osoba nađe neki svoj odgovor. Često dijagnozu bolesti dožive kao upozorenje da nešto u svom životu trebaju ili žele mijenjati. Zapitaju se kako žele živjeti i što im je važno. Osobito kod žena, promjene koje za sebe žele često se tiču njihovih odnosa u obitelji, s prijateljima ili na poslu. Često se suoče s time da same sebe nisu stavljale na važno mjesto u svojem životu, nego su živjele podređeno potrebama drugih – supruga, djece, roditelja, šefova u mjeri u kojoj to nije bilo nužno. Dijagnoza raka tako može poslužiti kao alarm i kao motiv da svoj stav prema vlastitom životu počnu mijenjati.

Suočavanje s fizičkim promjenama

Liječenje kemoterapijom nosi brojne promjene u tjelesnom izgledu. Žena može privremeno izgubiti kosu i nokte, izgledati iscrpljeno, naglo smršavjeti. Sve to može dovesti do toga da se žena ne osjeća dobro u vlastitom tijelu i do doživljaja da je postala manje ženstvena. Kada je riječ o raku dojke, neke se žene pitaju kako će njihove dojke izgledati nakon operacije i hoće li svom partneru i dalje biti seksualno privlačne. Za mlađe žene liječenje može uključiti i privremeno ili trajno izazivanje menopauze. Zbog toga ih mogu brinuti tjelesne promjene koje su povezane s nedostatkom spolnih hormona, kao što su starenje kože, promjene u seksualnom funkcioniranju i mogućnost ostvarivanja majčinstva."

Podrška obitelji i okoline silno je važna za dobar ishod bolesti i kao što je pogrešno očekivati i u uobičajenim okolnostima da okolina zna što nam je na umu to se odnosi i na period bolesti. "Tijekom bolesti, žene ponekad očekuju da će partner, djeca i šira obitelj nekako intuitivno znati što je ženi potrebno, a to se iz raznih razloga ne dogodi. Tada se žena može osjetiti razočaranom, jer pomisli da im nije važna ili da njezinu bolest ne shvaćaju ozbiljno. A to u najvećem broju slučajeva nije točno. Naprotiv, članovi obitelji često ne znaju kako najbolje podržati oboljelu ženu, pa se mogu dogoditi različiti nesporazumi", objašnjava Ajduković i nastavlja:

"Također i njima samima je bolest velik šok te pokušavaju održati vlastitu psihičku ravnotežu. Promjene koje bolest žene donosi u obitelj su njezinim članovima često zastrašujuće i ponekad se zbog toga ponašaju kao da se ne događa ništa posebno. Zbog svega ovoga, oboljela žena treba preuzeti odgovornost za to da svojim bližnjima jasno, a po potrebi i uporno, komunicira svoje potrebe. To često nije lako, ali je nužno kako bi žena tijekom liječenja dobila podršku kakva joj treba. Kad nauče o svojim potrebama komunicirati jasnije i odlučnije, žene se obično osjete mnogo zadovoljnije i snažnije. Istodobno, obitelj često doživi olakšanje jer im postane jasnije kako mogu najbolje podržati oboljelu ženu."

Što oboljele najviše može povrijediti u ponašanja njezinih bližnjih?

Svaka osoba je različita, ali neki univerzalni savjeti kako obitelj djeca i suprug trebaju poduprijeti oboljelu ponajviše se odnose na to da oboljela žena zna da na svojeg partnera i odraslu djecu može računati. A to znači da su spremni prilagoditi se njoj na razne načine. Na primjer, promjenom obiteljskog načina prehrane, pratnjom na preglede i terapije, financijskom podrškom, ali i zajedničkim provođenjem vremena, toplinom i strpljenjem. Važno je da osluškuju njezine potrebe i da su spremni emocionalno i praktično uskočiti kad je potrebno. Istovremeno, odrasli članovi obitelji moraju paziti da, zbog svoje želje da joj ugode, ženi ne oduzmu osjećaj samostalnosti. Dakle, da svojim ponašanjem pokazuju da ona i dalje ima svoje važno mjesto i ulogu u obitelji i da je njezin doprinos obitelji i dalje važan i nezamjenjiv.

Što je najgore što suprug može reći ili učiniti oboljeloj, a što djeca, odnosno što pod svaku cijenu treba izbjegavati, tumači Ajduković:  "Ženama obično bude najteže kad dožive da su se partner i djeca emocionalno udaljili od nje zbog bolesti. Muškarcima često bude lakše tražiti konkretna rješenja za probleme, nego se nositi s teškim emocijama svoje partnerice, ali i svojim vlastitim. Tada se brane šutnjom, izbjegavanjem razgovora o bolesti ili kritiziranjem žene zbog načina na koji se nosi s bolešću. Ovakve situacije se dogode i u brakovima koji su prije bolesti razmjerno dobro funkcionirali. Premda su one posljedica činjenice da se cijela obitelj našla u teškoj situaciji, emocionalne povrede koje tada nastanu često potraju mnogo duže nego samo liječenje.

U nekim obiteljima bolest dovede i do poboljšanja odnosa

Neke obitelji koje su ranije imale neke teškoće u odnosima dijagnoza raka pokrene u smjeru veće složnosti. Međutim, može se dogoditi i da bolest unese dodatnu napetost u narušene obiteljske, a osobito partnerske odnose. Postoje slučajevi u kojima partneri ignoriraju oboljelu ženu, iskazuju fizičku odbojnost prema njoj ili uđu u paralelni odnos s drugom osobom. To su, naravno, situacije koje su za ženu koja se liječi od raka zaista užasne i traumatične."

Ajduković objašnjava da partner oboljele ima tijekom čitavog tijeka bolesti i liječenja, kao i nakon njih, važnu ulogu u tome kako će žena samu sebe vidjeti. Psihologinja savjetuje da partner od samog početka bolesti ženi može komunicirati da je ona njegova partnerica i da bi ju opet izabrao, neovisno o tome što bolest donese. "Vezano uz tjelesni izgled žene, koji može biti promijenjen tijekom i nakon liječenja, treba joj pokazivati da je prihvaća i voli takvu kakva jest i da mu je i dalje privlačna. Moguće promjene u seksualnom životu su nešto o čemu partneri trebaju komunicirati na otvoren i obazriv način. Tako mogu zajedno pristupiti rješavanju eventualnih teškoća, ali i dobiti priliku da prošire i prodube svoju intimnost", zaključuje Ajduković.

Neke stvari treba otkriti na vrijeme. Rak dojke jedna je od njih. Sklopi #pinkypromiss s važnom ženskom osobom u svom životu i počnite prakticirati naviku koja može spasiti život - samopregled dojki. #pinkypromiss. Obećaj. Otkrij. Ozdravi. Kampanja je pokrenuta pod pokroviteljstvom Merkur osiguranja i u suradnji s udrugama Sve za nju, Europa Donna Hrvatska i Nismo same.