"Puno sam toga shvatila kroz bolest, ali možda je najvažnija spoznaja koliko je važno voljeti sebe. To je točka od koje sve polazi jer ako ne volim sebe, nema smisla niti da me voli netko drugi. Naučila sam puno o opraštanju, naučila sam donositi odluke, biti zahvalna, naučila sam davati i prihvaćati. To su sve koraci o kojima sam pisala u knjizi i to su koraci kroz koje sam sebe jako promijenila", kaže Josipa i objašnjava što je promijenila nakon bolesti:

"Nisu više svi prije mene, nego sam stavila sebe prije drugih. Prije mi je bilo izuzetno bitno što će drugi misliti o meni, to je nešto što se potpuno promijenilo. Jedna surova istina koje čovjek postane svjestan kad ga bolest poklopi po glavi je da se mi možemo pretvarati da imamo kuće, pse, avione, kamione, roditelje, a u stvari nemamo nikog i ništa, sami smo došli, sami ćemo i otići i kad to čovjek shvati i prihvati jer je to tako onda se puno lakše nositi s odgovornošću u životu."

Josipa je izrazila žaljenje što ove godine neće moći sudjelovati u obilježavanju Dana narcisa (Dan narcisa je humanitarna akcija u kojoj se toga dana prodaju poklonjeni narcisi, a prikupljena sredstva namijenjena su prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke) kako bi htjela, zbog obveza u Plesu sa zvijezdama, ali je svim ženama poručila: "Preventivni pregledi spašavaju život, a ja sam primjer za to."

O svom angažmanu u Plesu sa zvijezdama kaže: "Projekt je stvarno divan, ali iziskuje jako puno truda, rada, discipline i vremena. Znala sam da neće biti lako, ali dok ne dođeš u situaciju ne znaš kako je, isto kao što nije isto osjetiti ili samo slušati o okusu jabuke. Taj projekt mi je prioritet i podredila sam svoje obveze prema njemu."

"Rak ne boli dok nije u terminalnoj fazi, zato treba ići na preventivne preglede"

"Trebamo se riješiti uvjerenja da je bolest sramota, bolest nije sramota nego poziv na promjenu. To je poruka duše tijelu, koja kaže: 'hej ne mogu s tobom više ovako dalje, nešto moraš promijeniti'. Bilo kakva promjena na koži, kvržica, iscjedak su simptomi zbog kojih odmah treba potražiti liječničku pomoć, to se ne smije odgađati za neki drugi dan ili tjedan ili nakon godišnjeg odmora zato jer ne boli. Rak ne boli, barem dok ne dođe do terminalne faze i ako žena nešto primijeti to mora postati prioritet tog trena. Ako jednom godišnje odvozimo na servis svoje automobile, onda mislim da jednom godišnje možemo otići i na pregled. To se zove odgovornost i ljubav prema sebi", kaže Josipa.

"Za razvoj bolesti od genetike i stila života, opasnija su pogrešna uvjerenja"

Josipa kaže da je oduvijek zdravo živjela pazila što jede i redovito vježbala. Smatra da u genetici i stilu života ne treba tražiti okidač za rak: "Poznajem toliko žena i muškaraca koji imaju genetske predispozicije, a nikad nisu razvili rak. Poznajem i puno ljudi za koje je malo reći da žive nezdravo, a dožive 85., a nemaju niti starački dijabetes. Moje mišljenje je da bolesti proizlaze iz neopraštanja."

Vjerujem u psihosomatiku i po meni sve bolesti izviru iz neopraštanja, smatram da nam tijelo kada se razboli šalje poruku u kojem dijelu smo zastranili. Nije bez razloga što nekog zabole crijeva, neko dobije karcinom dojke, netko ima problema sa želucem itd. Svaki organ priča neku svoju priču. Mislim da bi bilo super kada bismo shvatili što koji organ želi reći", smatra Josipa i objašnjava da su uvjerenja ta koja nas drže u ropstvu:

"Sebi sam uvijek davala minuse zato jer sam u podlozi vjerovala da moram biti savršena. Onda sam shvatila da to ne postoji i spasila sam se. Uvjerenje da te svi ljudi moraju voljeti je put u propast. Nikad se nitko nije rodio koga svi vole pa zašto bi to sada bila ja. Ljudi koji ne znaju reći ne, su oni koji u sebi imaju taj obrazac vjerovanja da ih svi moraju voljeti, pa svemu kažu u redu, može. Da, može, ali to ima svoju cijenu."