Hipohondrija je psihička smetnja, koja je kod nekih toliko jaka da je se kvalificira kao bolest. Čovjeku koji je ima, hipohondrija izaziva uvjerenje da je od nečega bolestan ili da će se razboljeti, iako za to nema dokaza.

Tko ima pravu hipohondriju pogrešno očitava tjelesne znakove i osjete te ih tumači kao simptome bolesti, iako za to nema medicinskih argumenata, pa čak i ako su mu stručnjaci priopćili da je zdrav.

Autentični hipohondar pesimistično doživljava i banalne tjelesne pojave kao što su blaga bol, svrbež, mrlja, vrtoglavica, mučnina, umor i slično. Većina povremeno opaža takve simptome, ali ih ne tumači kao nešto zabrinjavajući, dok hipohondar u njima prepoznaje bolest.

Žlijezda koja izaziva umišljanje bolesti?

Ljudi oduvijek boluju od hipohondrije, a o njoj je pisao i otac moderne medicine, grčki liječnik Hipokrat. Sama riječ potječe od grčkog hiponondros, mjestu pod rebrima gdje se, po mišljenjima starih liječnika, nalazi žlijezda koja izaziva umišljanje bolesti.

Vjerovanje da trpi od bolesti ili da mu ona predstoji nanosi hipohondru kroničan stres, jer ga tjera da stalno provjerava i opipava organ koji smatra ugroženim te da se opterećuje prehranom, higijenom i okolišem u kojemu boravi.

Tipičan se hipohondar podvrgava uzastopnim liječničkim pregledima na kojima se nada da će mu liječnik opovrgnuti sumnje u bolest ili mu potvrditi sumnje. Čuje li od liječnika smirujuće vijesti, nakratko će se ospokojiti, ali će mu se strah ubrzo vratiti.

Podvrstu hipohonodara pregledi plaše pa ih izbjegavaju, jer su užasnuti mogućnošću da od nečega boluju i da bi njihove crne slutnje mogle doživjeti potvrdu.

Što može pomoći?

Hipohondru mogu pomoći lijekovi, psihoterapija, tjelovježba i tehnike opuštanja:

• Koga je spopala akutna kriza straha od bolesti može si pomoći sredstvima za smirenje (trankvilizantima), no njih se smije uzimati samo povremeno radi uklanjanja tjeskobe, a ne i svakodnevno na duži rok.
• Dublje učinke na učvršćenje osjetljivog živčanog sustava imaju sredstva za dizanje raspoloženja (antidepresivi), koji ne djeluju trenutačno, nego tek nakon 5 do 20 dana upotrebe. Uzimaju li se kontinuirano, dovode do dugotrajnijeg olakšanja duševnih smetnji kao što su hipohondrija i druge vrste strahova.
• Nekim pacijentima pomaže psihoterapija, osobito ona suportivnog tipa pri kojoj terapeut pruža potporu, ohrabrenje i razumijevanje. Kognitivno-bihevioralna terapija ukazuje na pretjerano pesimistične obrasce razmišljanja i nastoji ih ukloniti ili prilagoditi.
  
• Bavljenje sportom ili fizičkim radom vrlo je korisno za sve koji pate od anksioznosti, pa i od hipohondrije, jer pomaže normaliziranju funkcije živčanog sustava te podiže raspoloženje i otpornost na stres. Tjelesna rekreacija u sprezi s antidepresivima izvrsna je terapijska kombinacija, koja ublažava tegobe i okorjelim hipohondrima.
• Od velike su koristi i tehnike opuštanja poput joge ili autogenog treninga, jer djeluju protustresno i potiču na optimističan pogled na život.

Nosofobija, "sestra" hipohondrije

Srodan hipohondriji je poremećaj zvan nosofobija (od grč. strah od bolesti). Ovaj poremećaj razlikuje se od hipohondrije po tome što si pacijent ne umišlja da ima neku bolest, nego ga užasava sama pom isao na tu bolest ili spomen te bolesti u medijima ili u razgovoru.

Primjerice, nosofob koji ima fobiju od tuberkuloze ne boji se da će sam oboljeti od nje, nego trpi navalu straha i gnušanja kad čuje ili pročita riječ "tuberkuloza" ili, još gore, naiđe na televizijsku emisiju koja govori o predmetu svoje fobije.

Najjednostavije rečeno, nosofoba muči sama spoznaja da neka bolest postoji ili je postojala, dok hipohondra muči pomisao da sam boluje ili će oboljeti od određene bolesti. Dakako, isti čovjek može imati i hipohondriju i nosofobiju tako da, nažalost, pati dvostruko.

A što ako je u pravu?

U ponekim slučajevima čovjek se može okolini činiti hipohondrom, a zapravo stvarno pati od bolesti koju si pripisuje, jer je sposoban rano prepoznati i blage simptome. Stoga ne žuri dijeliti drugima etiketu hipohondra, jer nisu nužno u krivu samo zato što su jako zabrinuti.

Također, nikoga, bio hipohondar ili ne, nemoj ismijavati uočiš li da se boji bolesti i obolijevanja. To je "zločin" koji mnogi neosjetljivi ljudi čine: zbijaju šale s ozbiljno preplašenim čovjekom ili ga čak grde, jer im ide na živce svojim jadikovanjem.

Umjesto prigovaranja, pruži mu potporu

Istinska hipohondrija prije svega je velika duševna patnja, koju nije moguće ublažiti tako da hipohondru prigovaramo ili ga tražimo da zašuti. Zamisli kako se osjeća onaj tko vjeruje da ima karcinom, bolesno srce ili kamence!

Umjesto prigovaranja ili zafrkavanja, mnogo je humanije hipohondru pružiti potporu i ohrabrenje, ponuditi mu alternativno i optimistično tumačenje njegovih simptoma i uvjeriti ga da se netko brine o njegovu stanju.

Hipohondrija nije slobodan i namjeran životni odabir, već stanje koje dolazi iznutra i koje se ne može voljno kontrolirati. Radi se o vrsti anksioznog poremećaja koji je, kao i drugi oblici anksioznosti, uzrokovan oslabljenim, pojačano osjetljivim središnjim živčanim sustavom.

Ovo se stanje ne može liječiti promjenom životnog stava ili pozitivnim razmišljanjem, jer je uvjerenje u bolest ili podložnost bolesti gotovo uvijek jače. Što je čovjek osjetljiviji na stresne podražaje, to će preciznije uočavati sve, pa i banalne promjene na tijelu i osjećati veći strah da te promjene znače bolest.

Denis brine s razlogom

Novinar i urednik Denis Latin hipohondriji je posvetio jednu svoju Latinicu iz 2005. godine. Jedan od gostiiju bio je Dražen Turina Šajeta, koji se tada predstavio kao hipohondar, a zaključak emisije bio je da je hipohondrija bolest i da od nje pati veliki broj ljudi.

Danas Latin za sebe kaže da nije hipohondar, jer se on za svoje zdravlje brine s razlogom:

"Budući da sam imao zdravstvenih probleme, zdravorazumski je razmišljati o svom zdravlju i pratiti tjelesne znakove.

Ako vas je nešto boljelo na nekom mjesto na tijelu, logično je da ćete i ubuduće na to mjesto više paziti, brinuti o njemu i pokušati prevenirati daljnje probleme.

Ali ako pijete razne tablete koje vam zapravo ne trebaju i stalno posjećujete liječnika, a na kraju se pokaže da niste bolesni, to je vjerojetno hipohondrija."

Latin smatra da je puno ljudi koji se boje bolesti bez temelja, a riješenje za hipohondriju vidi u psihoterapiji, jer je to ozbiljan psihički poremećaj.