Melanom je najzloćudniji tip raka kože. Češće se pojavljuje kod žena nego muškaraca, no prema rezultatima istraživanja Američkog centra za kontrolu bolesti, u Hrvatskoj je rak kože kod muškaraca u zadnjih 30 godina porastao za čak 50%.

Godišnje imamo oko 580 novooboljelih, a među njima je 2017. godine bila i Vesna Širanović (64) iz Zagreba. Ova je novinarka je dio radnog vijeka bila pomoćnica ministrice i direktorica zaklade, a sad je već četvrtu godinu umirovljenica i jedna od četvero osnivača udruge Sijede vrijede. S nama je podijelila svoju priču.

Po pogledu liječnice znala sam da nije dobro

Sjedila sam pokraj liječnice koja je tipkala na računalu. Čekale smo da sestra donese nalaz uzorka poslanog u Centar za tumore u Zagrebu. Bila sam sigurna, čvrsto uvjerena da će sve biti u redu. Približavao se Božić, a to je moj rođendan, nemoguće je da sada doznam nešto loše. Sestra je ušla, pružila liječnici papire. Po načinu na koji su se pogledale znala sam sve. Nije dobro.

Počinje nam tako svoju ispovijest Vesna, koja kaže da sve manje vjeruje u slučajnost. U njezinoj obitelji nitko nikada nije imao rak kože niti je ona do tada imala ikakve probleme. No oduvijek je svjetlije puti i ima mnoge madeže.

Spasio ju je sistematski pregled

Vesna je bila osigurana u jednom privatnom zdravstvenom osiguranju, koje je u cijeni osiguranja uključivalo godišnji sistematski pregled.

Da me te godine nije nazvala kolegica koja je nekoliko godina ranije radila sa mnom, a sad radi u tom osiguranju, i upozorila da ne propustim sistematski, sasvim bih zaboravila na to. Zahvaljujući njoj, otišla sam na pregled, u okviru kojeg sam posjetila i dermatologicu kako bi mi pogledala neke mrlje po licu. Kad sam već došla do nje, odlučila sam neka pogleda sve moje madeže.

Liječnica je odmah uočila sumnjiv madež na leđima te predložila da ga izvadi i pošalje na analizu. Ubrzo je stigao pozitivan nalaz, koji je potvrdio da je riječ o melanomu i to najgoroj vrsti, zloćudnom. Vesna kaže da je u tome trenutku bila drvena i imala osjećaj kao da nije riječ o njoj. Liječnica je odmah predložila da naprave novi zahvat, kojim bi zarezali dublje i vidjeli je li melanom počeo pružati krakove.

Preporučila mi je privatnu ordinaciju. Rekla sam joj da mi je to problem zbog novca i da bih se naručila u neku od bolnica. Bila je užasnuta – 'Kako hoćete', rekla mi je, 'ali u bolnicama se dugo čeka, a preporučujem da to učinite što prije'.

Zaradili ste pet godina života

Prvo što je učinila po povratku kući bilo je ono što ljudi u takvim situacijama čine – guglala je o bolesti jer je do tada znala je samo osnovno, ono što bi usput čula u medijima. Nakon razgovora s obitelji odlučila je poslušati liječnicu, naručila se na novu operaciju, u desetak dana obavila je sve potrebno i početkom siječnja doznala da je sve izvađeno na vrijeme te da se melanom nije počeo širiti.

Tad su joj rekli da je "zaradila" pet godina života, tijekom kojih svakih šest mjeseci mora obaviti kompletan pregled dermatologa, ultrazvuk reza i ultrazvuk limfnih žlijezda najbližih rezu. Ako tijekom tih pet godina svi nalazi budu negativni, problem je riješen. U međuvremenu je nužno živjeti zdravo, čuvati se sunca, štititi se kremama s najvišim UV faktorom i ljeti i zimi, i kad je vedro i kad je oblačno.

Nakon prvog šoka, kad sam bila sigurna da se meni takve stvari ne događaju, prihvatila sam situaciju kao dio života. Možda zato što sam u sretnoj skupini onih koji su došli na vrijeme.

Bolest uvijek čuči u podsvijesti

Prve mjesece nakon operacije svima je oko sebe govorila kako moraju na pregled dermatologa, tjerala ih je da razmišljaju o tome, da djeluju. Mnogo joj je pomoglo to što je u tom razdoblju postala baka, i to dvostruka, što joj je promijenilo život nabolje i posve ju je zaokupilo.

Na jednoj od kontrola Vesni su otkrili još jedan melanom, ali bezopasan, te je trenutno u trećoj godini kontrola. Danas kaže kako se uvjerava da uopće ne razmišlja o bolesti, no u razgovoru s nama shvaća da to ipak nije tako te da bolest stalno negdje čuči u njezinoj podsvijesti. Kaže da primjećuje svaku promjenu na koži, zbog koje ne može ne pomisliti na tumor.

Uvjeravam sebe da uopće ne razmišljam o tome, ali onda shvatim da ipak mijenjam način života. Ako baš ne moram, ne izlazim ljeti na sunce između 11 i 18 sati. Ne sjedim više na suncu po kafićima ili drugdje, kao prije, niti u bilo koje drugo godišnje doba, ili sjedim okrenuta od sunca i maksimalno moguće zaštićena.  

Vesna kaže da nije prošla ni djelić onoga što prolaze ljudi koji boluju od raka te se smatra sretnom. Kaže da joj je najgore kad ode na neki drugi pregled jer su liječnici uvijek na dodatnom oprezu zbog dijagnoze melanoma. Pamti i iskustvo s još jednog sistematskog pregleda, kad joj je na plućima otkrivena mrlja, zbog čega je liječnica dignula strku i tražila mnoštvo pretraga. Na kraju je nakon mjesec dana mirovanja sve bilo u redu.

Kad se približi datum zakazane kontrole, osjećam nervozu i svaki put odahnem kad sve bude gotovo a nalazi dobri, pa završim u slastičarnici da proslavim.

I najmanja promjena traži reakciju

Vesna misli da je javnost dobro informirana, ali da uvijek može biti i bolje. Čitala je tekstove o nužnosti kontrole kože, samopregledima, potrebi da se ode na pregled stručnjacima. No kao i većina, pročitaš i zaboraviš. Možda zato što se o konkretnim primjerima iz života, ljudi oko nas, malo piše, govori ili zna.

Kad su joj liječnici rekli da melanom vjerojatno nije nastao nakon izlaganja suncu u posljednjih nekoliko godina, naučila je da koža pamti.

Naime, nekontrolirano dugotrajno izlaganje suncu u najranijem djetinjstvu ili prije mnogo godina može pokazati zube tek sad, mnogo godina kasnije.

Treba paziti na svaku i najmanju promjenu i, ako je moguće, barem jedanput godišnje otići na kontrolu dermatologa, koja traje desetak minuta, bezbolna je, a spašava život. Važno je paziti se, zaštititi kožu od prekomjernog izlaganja sunčevim zrakama, čuvati je kremama i sjenom, odjećom i hladom te ostajanjem u kući tijekom najvrućih dana.