Kako prepoznati inzulinsku rezistenciju?
Poput razvoja drugih kroničnih bolesti, nastup šećerene bolesti se ne događa iznenadno – riječ je o kontinuumu i nizu godina prethodne inzulinske rezistencije, a potom i predijabetesa prije nego se razvije sam dijabetes. A to znači da ako na vrijeme prepoznamo probleme s održavanjem razine glukoze, možemo učiniti puno toga da preveniramo njegov razvoj. Reagiramo li na vrijeme možemo izbjeći i upotrebu lijekova.
Kada govorimo o predijabetesu zabrinjava podatak Američkog dijabetološkog društva kako do 70 % osoba s predijabetesom u konačnici razvija dijabetes tip 2. Djelomičan razlog tome je što dobar dio oboljelih ne prepoznaje simptome i znakove loše glikemije, ali i kriva pretpostavka da je potrebno pratiti samo glukozu u krvi da bi se detektirao problem. Trenutak kada glukoza u krvi postaje povišena je znak uznapredovale priče i već narušenog zdravlja, a nama cilj treba biti otkriti problem znatno prije nego što do toga dođe.
Inzulinska rezistencija je uvertira predijabetesu
U zdravih osoba razina glukoze u krvi je strogo regulirana zahvaljujući hormonu gušterače - inzulinu. Inzulin pomaže da glukoza uđe u stanice i bude iskorištena za proizvodnju energije. No, genetska predispozicija u kombinaciji sa sjedilačkim načinom života, pretjeranim unosom hrane (osobito jednostavnih ugljikohidrata) i suvišnim kilogramima (posebice u području trbuha) pa i kroničnim stresom i negativnim promjenama u mikrobiomu mogu dovesti do poteškoća u radu ovog sofisticiranog procesa.
Kao posljedica, stanice mišića i jetre postaju manje osjetljive na djelovanje inzulina, zbog čega se glukoza ne iskorištava u stanicama. Drugim riječima, razvija se inzulinska rezistencija, ozbiljan problem koji inače leži u podlozi brojnih kroničnih bolesti poput PCOS-a, ali i demencije. Inzulinska rezistencija nije samo poremećaj u metabolizmu ugljikohidrata, već i stanje tihe kronične upale i ozbiljan zdravstveni problem koji može dovesti do nakupljana masti u jetri i krvnim žilama, oslabljenog rada spolnih hormona i hormona štitnjače pa čak i rasta malignih stanica.
Kako prepoznati inzulinsku rezistenciju
Inzulinska rezistencija, nažalost, često biva neprepoznata, iako je ovo najsretniji trenutak da se uvedu promjene u prehrani i životnom stilu. Kako bi prepoznali problem na vrijeme imajte na umu da otežan gubitak kilograma, kao i izrazita želja za slatkim nakon obroka, kroničan umor, depresija i promjene raspoloženja, pretjeran gubitak kose, ali i neplodnost mogu ukazivati na inzulinsku rezistenciju. Još jedan od znakova je i pojava tamnih mrlja u kožnim pregibima (vrat, prepone, pazuh).
Potvrdu inzulinske rezistencije je, ipak, najbolje učiniti laboratorijskim pretragama. Kako smo naglasili, ovdje nije dovoljno mjeriti samo glukozu natašte jer u ovoj fazi razine glukoze najčešće budu normalne. Zato se savjetuje napraviti tzv. dvosatni OGTT (test opterećenja glukozom) s određivanjem glukoze i obavezno inzulina (!)i to natašte i dva sata nakon opterećenja glukozom. Uz OGTT test, u praksi se često koristi i tzv. HOMA-IR indeks – matematički model kojim se računa eventualna inzulinska rezistencija iz vrijednosti glukoze i inzulina natašte.
Predijabetes je ozbiljno zdravstveno stanje
Ne prepozna li se inzulinska rezistencija na vrijeme (kao rani znak progresije ozbiljnog endokrinog poremećaja) i ne reagira promjenom prehrane i drugih čimbenika koji pridonose dinamici, priča se razvija dalje. Gušterača na problem glukoze koja ne ulazi u stanice reagira lučenjem još inzulina, no stanice slabo reagiraju na ovaj impuls. S vremenom, gušterača više ne može držati korak i izlučivati potreban inzulin, a razina glukoze u krvi se povisuje. Ne reagira li se ni u ovom trenutku, sljedeći korak je dijabetes tip 2, ozbiljna kronična bolest koja sa sobom nosi brojne zdravstvene posljedice.
Predijabetes je, dakle, predstadij dijabetesa tipa 2, u kojem su razine glukoze u krvi povišene, ali nedovoljno da možemo govoriti o nastupu šećerne bolesti. Iako, među raznim stručnim društvima postoje manje razlike kada su u pitanju dijagnostičke brojke, o predijabetesu možemo govoriti kada su vrijednosti:
- Glukoza natašte: 5,6-6,9 mmol/L ili
- Glukoza nakon dvosatnog OGTT testa doseže vrijednosti 7,8-11,0 mmol/L
Na predijabetes ukazuju i vrijednosti HbA1c-a (glikolizirani hemoglobin) od 5,7 do 6,4 %
Ove vrijednosti su ozbiljno zvono za uzbunu i osim što su znak značajne upale u organizmu, pokazalo se kako već i u stanju predijabetesa može doći do oštećenja očiju, bubrega i krvnih žila, iako se to obično pripisivalo samom dijabetesu. Stoga ne čudi da predijabetes povisuje rizik od bolesti srca i krvnih žila, kao i moždanog udara. Dobra je vijest da ovo ne mora biti vaša sudbina - predijabetes je moguće preokrenuti, promjenom prehrane i životnog stila.
Proaktivni pristup je najbolja terapija
Ukoliko ste se susreli s dijagnozom predijabetesa, prvi ključan korak je gubitak suvišnih kilograma, naravno, ukoliko on postoji. Pritom, nije nužno postići idealnu težinu, već gubitak od 5-10 % tjelesne mase može imati povoljan učinak na parametre. Preporuka je i redovito vježbati, odnosno savjetuje se barem 150 – 180 minuta tjelovježbe tjedno. No, ovaj je savjet ponekad lakše izreći nego napraviti – zbog fizioloških promjena koje prate predijabetes intenzivna tjelesna aktivnost kod pojedinaca zna biti otežana i čak dovesti do sindroma pretreniranosti. Zato je važno ne pretjerivati, već tjelesnu aktivnosti prilagoditi mogućnostima, a pritom paralelno prakticirati tehnike nošenja sa stresom, prestati pušiti ako ste pušač i usvojiti prehrambene navike koje pomažu održati normalnu razinu glukoze u krvi.
Koju prehranu odabrati kod predijabetesa?
Hvaljena mediteranska prehrana, osobito ako se dodatno pripazi da ima niski glikemijski indeks je i u slučaju inzulinske rezistencije i predijabetesa odličan izbor, no sve više saznanja govori u prilog low carb prehrani kao učinkovitoj opciji u terapiji inzulinske rezistencije, predijabetesa pa i dijabetesa, osobito tip 2. Poboljšanje glikemije i smanjenje vrijednosti HbA1c-a je, inače, samo jedna od prednosti restrikcije ugljikohidrata. Kliničke studije ukazuju na dodatne benefite: od gubitka suvišnih kilograma, do povoljnog učinka na krvni tlak i lipidni profil, osobito HDL kolesterol i trigliceride.
Logično, low carb prehrana je ona u kojoj se smanjuje unos ugljikohidrata u odnosu na standardne preporuke gdje ugljikohidrati čine 45-60 % ukupnog energetskog unosa. U literaturi se najčešće restrikcija unosa ugljikohidrata stupnjuje na sljedeći način (bazirano na unosu 2000 kcal dnevno):
- Prehrana s umjerenim udjelom ugljikohidrata: 26-44 % odnosno unos 130 g-220 g ugljikohidrata dnevno
- Prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata:
- Prehrana s izrazito niskim udjelom ugljikohidrata (ketogena prehrana):
U praksi, low carb prehrana podrazumijeva izbacivanje šećera te šećerom i škrobom bogatih namirnica kao i procesiranih industrijskih proizvoda. Suprotno čestom mišljenju, low carb nije prehrana bez ugljikohidrata, no oni se pomno biraju – prednost imaju kvalitetniji i nutritivno bogatiji izvori ugljikohidrata. Tu prvenstvo ima raznoliko neškrobno povrće, ali i voće nižeg udjela šećera, a ovisno o stupnju restrikcije i mahunarke, pa čak i neke cjelovite bezglutenske žitarice u manjoj količini.
Izrazito nizak unos ugljikohidrata koji dovodi do nutritivne ketoze također pokazuje odlične rezultate u kardiometaboličkim parametrima kod predijabetesa i dijabetesa tip 2, no tu valja biti oprezan i u prije početka takvog restriktivnog režima, posavjetovati se s liječnikom.
Jop savjeta Sandre Krstev Barać, mag. nut. potraži na web stranici Funkcionalna medicina
Bez obzira na koji se obrazac odlučili važno je:
• Unositi obilje vlakna putem neškrobnog povrća, sjemenki i orašastih plodova
• Značajno smanjiti unos jednostavnih šećera i rafiniranih žitarica
• Birati cjelovitu hranu
• Unositi obilje antioksidansa putem zelenog čaja, začinskog bilja i povrća
Naravno, nije dovoljno samo odabrati vid prehrane, već je jelovnik potrebno i mudro planirati kako se ne bi premašio ciljani dnevni iznos ugljikohidrata, posebice kod restriktivnijih opcija. Tu su od velike pomoći nutricionisti koji mogu kreirati raznolik plan prehrane prilagođen ograničenjima u unosu ugljikohidrata i zdravstvenom stanju te vas upozoriti ukoliko postoji rizik od nutritivnih deficita.