U pisanju knjige sudjelovala su 54 autora. Tiskana je u izdanju Medicinske naklade i obogaćena sjajnim ilustracijama Ivana Miškovića i Siniše Kovačića. Početna poglavlja se dotiču epidemiologije debljine i strategija njezine prevencije, a zatim se autori okreću patofiziologiji, metabolizmu te genetičkoj i endokrinološkoj podlozi pretilosti.

Središnji dio knjige posvećen je kliničkom pristupu koji povezuje debljinu sa gotovo svim organskim sustavima i na taj način objašnjava multidisciplinarnost ovog problema. Objašnjava se debljina u različitim fazama života, a poseban dio je posvećen dijagnostici debljine.

U završnom dijelu knjige pojašnjava se terapija bolesnika, od prehrane i tjelovježbe do kirurgije i novih pristupa u liječenju.

Pretile majke smatraju da njihova pretila djeca imaju normalnu težinu

O nastanku same knjige, kao i o problemu debljine općenito, razgovarali smo s njezinim glavnim urednikom, dr. med. Davorom Štimcem, specijalistom interne medicine i supspecijalistom gastroenterologije. 

ZK: Kako ste se odlučili na pisanje ove knjige i koje novitete nam ona donosi?

Dr. med. Štimac: U Hrvatskoj nije postojala knjiga koja bi bila znanstveno utemeljena , a bavila se debljinom koja je zasigurno jedan od najvećih problema današnjice. Obzirom da literatura koja se bavi debljinom ne obuhvaća ovaj problem s dovoljnom razinom stručne i znanstvene podloge, odlučili smo okupiti preko Društva za debljinu Hrvatskog liječničkog zbora istinski najbolje medicinske stručnjake - liječnike , nutricioniste, kineziologe, psihologe i sve one koji se bave debljinom koja je multidisciplinarno područje.

Knjiga je izdanje ne samo Društva za debljinu, već i Akademije medicinskih znanosti Hrvatske što joj daje dodatnu težinu obzirom da su u njeno pisanje uključeni brojni profesori i akademici koji predstavljaju vrh znanosti i stručnosti u Hrvatskoj i time ovu knjigu izdvajaju od niza izdanja koja se debljinom bave prvenstveno kao popularnom temom.

Pet znakova da je dijeta opasna za zdravlje

ZK: Postaje li pretilost ozbiljan problem u Hrvatskoj? Koji su uzroci toga?

Dr. med. Štimac: Debljina je već postala ozbiljnim problemom u Hrvatskoj, jer se po epidemiološkim podacima ubrajamo među zemlje s postotkom debelih osoba većim od 20% za oba spola, zemlje u kojoj tek jedna trećina odraslih osoba nije preuhranjena ili debela, u kojoj je već više od četvrtine djece preuhranjeno i debelo. Uzroci tome su zasigurno odmak od tradicionalne kuhinje, tradicionalnog dnevnog rasporeda obroka, sve manje kretanja, a sve više sjedećih aktivnosti.

ZK:  Debljina se u društvu često ne percipira kao bolest, iako po definiciji ona to jest. Zašto je tome tako?

Dr. med. Štimac: Debljina se u medicinskom smislu shvaća pa i klasificira kao bolest , čak se i preuhranjenost smatra bolešću i pacijenti koji izlaze iz bolnice ukoliko zadovoljavaju kriterije za debljinu i to bi kao dijagnozu trebali imati navedeno u svom otpusnom pismu. Debljina se razvija postepeno i jednostavno, ponekad sami ne razabiremo granicu koju smo prešli, odnosno trenutak kad naš indeks tjelesne mase izlazi iz okvira normalne uhranjenosti.

Običajno debljina se u narodu doživljavala kao odraz dobra zdravlja, a mršavost upravo suprotno, kao odraz bolesti. Danas se dobro znaju granice normalne uhranjenosti i povećana tjelesna masa povećava rizik za razvoj brojnih drugih bolesti kao što su srčanožilne, povišen krvni tlak , šećerna bolest, plućne bolesti bolesti zglobova i mnoge druge.

Što sve prijeti iz debelog trbuha

ZK: Posebno zabrinjava porast broja pretile djece. Kako vi to komentirate? Koliko je važna uloga roditelja po tom pitanju i što oni mogu učiniti za svoju djecu?

Dr. med. Štimac: Broj pretile djece raste i to je nešto što se dešava ne samo u zemljama zapadne civilizacije, već mnogo šire. Paradoksalno zvuči da u trenutku dok se u nekim dijelovima svijeta još uvijek umire od gladi u dječjoj dobi, debljina postaje jedan od najvećih neprijatelja zdravog odrastanja.

Razlozi su poprilično jasni , upravo djeca kao dio populacije koji se najviše kreće promijenila su način igranja i zabave i dominantno slobodno vrijeme troše u sjedenju pred ekranima bilo da se radi o televizijskom uređaju , mobitelu ili kompjutoru. Igrališta su prazna, u parkovima nema djece, a sport postaje aktivnost koja se obavlja u strogo ograničenom vremenskom razdoblju obično na mjestima udaljenim od mjesta stanovanja na koja ih dovode roditelji.

Tjelesna aktivnost u školama je nedostatna, zadovoljava se norma i forma, sport se shvaća kao obaveza i prestiž, a ne igra i zabava. Prehrana djece i mladih je globalizirana, obitelj rijetko večera, a gotovo nikad ne ruča tijekom radnog tjedna za zajedničkim stolom i djeca jedu ono što im je na dohvat ruke, u blizini škole ili na putu do škole, a to je hrana koju nisu jeli naši roditelji.

Problem koji imaju roditelji je svakako manjak vremena koje provode s djecom, ali vrlo često i nedovoljno znanja kojim bi djeci objasnili korisnost i štetnost nekih namirnica.

Postoji li veza između pretilosti i bolesti desni

ZK: Došlo je do promjena u distribuciji debljine, Dalmatinci i Slavonci su sve bliži. Čemu to dugujemo?

Dr. med. Štimac: Globalizacija je zahvatila čitav svijet, pa nije niti čudno da su danas razlike u prehrambenim navikama u pojedinim dijelovima naše zemlje sve manje. To je naglašeno posebno kod djece i mladih, dakle onih koji su u najosjetljivijoj fazi života kad se navike stječu.

Socijalna komponenta nije isto tako nezanemariva, pa danas upravo nezdrava hrana ima sve pristupačniju cijenu i postaje sve dostupnija. Pred samo desetak godina bilo je nezamislivo da bočica vode bude skuplja od bočice gaziranog napitka.

ZK: Što društvo može učiniti po pitanju debljine, njenog osvještavanja i rješavanja?

Dr. med. Štimac: Društvena svijest može se stvarati i razvijati, a naglasak treba biti u najranijem životu, od savjeta trudnicama , prehrane novorođenčadi najzdravijim putem a to je dojenje, preko stvaranja zdravih prehrambenih navika u vrtićima osnovnim školama, studentskim menzama.

Problem debljine samo je dijelom medicinski problem , to je pitanje koje ima veze sa svim društvenim sferama, osviještenost vodi do manjeg broja debelih u populaciji i to se najbolje vidi na primjerima skandinavskih zemalja koje i u tom segmentu ulažu najviše i najviše im se vraća.

Za nealkoholnu masnu jetru kriv je šećer

ZK: Čini li država dovoljno? Koje javnozdravstvene strategije bi se mogle primijeniti?

Dr. med. Štimac: U Hrvatskoj postoji niz javnozdravstvenih akcija kojima se pokušava doskočiti problemu debljine. To je zasigurno dobro, jer je problem prepoznat i o njemu se govori sve više.

Pomaci se primjećuju i vjerujem da ćemo ipak porast broja debelih osoba uspjeti zaustaviti, dok je smanjenje broja debelih, ozbiljan problem koji u ovom trenutku ne može biti riješen gotovo nigdje. Strategija mora biti usmjerena prvenstveno prema djeci, mladima i nadasve obitelji koja je jezgra u kojoj se stvaraju navike za čitav život.